Mona Muratović i Vedrana Božinović o predstavi i liku Hedde Gabler

sihološka drama Hedda Gabler je nova predstava Narodnog pozorišta Sarajevo, čija je premijera najavljena za petak 18.03.2022. 

Redatelj Nermin Hamzagić uz pomoć dramaturginje Asje Krsmanović, poznatom je dramskom tekstu Henrika Ibzena napisanom 1890. dao jedan savremeni smisao oslanjajući se na ideje koje su aktuelne i danas. 

U uvodnom tekstu za ovu predstavu, redatelj i dramaturginja ističu da je Hedda Gabler jedan od najslojevitijih i najintrigantnijih ženskih likova u literaturi.  

Trending

Namirite se na vrijeme: Trgovine u Federaciji BiH neće raditi ni u nedjelju, ali ni u ponedjeljak

Glumici Moni Muratović povjerena je uloga žena koja živi prividno lijep život, a u svarnosti je zatočena u društvnim normama, kući i braku kakav nije željela.

"Ona odbija da život samo podnosi, želi ga živjeti, ali to joj ne ide. U trenutku kad je drama nastajala, ženi nije bilo moguće da se realizira, osim kroz majčinstvo. Šta znači sva sloboda ovog svijeta, ako mi nemamo svoju intimnu slobodu, ako smo zarobljeni u nesretnom braku ili u majčinstvu koje možda ne želimo? 

Hedda je po mnogim kritičarima "zločest" lik. Mene je zanimalo zašto je to tako. Niko nije zločest tek tako. Iz svoje povrijeđenosti, velike ljutnje i žalosti, Hedda je svoju potencijalnu energiju koju ima ispoljila kao destruktivnu. Da joj se dozvolilo da bude ostvarena, sigurno da bi tu energiju koristila za nešto drugo" objašnjava glumica Mona Muratović. Pitamo glumicu kako je istraživala ovaj lik iz perspektive svog ličnog života: 

"Majka sam troje djece i često razmišljam da sve izazove i obaveze majčinstva moguće ispuniti ukoliko je to naš svjestan izbor. Ali pitam se šta ako majčinstvo nije vaš izbor? Ili ako živite s partnerom kojeg ne volite. Čak u svijetu univerzalnih prava i sloboda najgora robija je živjeti sa partnerom kojeg ne voliš i ne baviti se nečim što te ne ispunjava. Heddina tragedija je upravo u tome. Tu se ona i ja razlikujemo" pojašnjava glumica. 

Vedrana Božinović, direktorica Drame Narodnog pozorišta Sarajevo ističe da mnogi Ibzena smatraju feministričkim piscem jer je prvi koji je u svojim predstavama ženi dao riječ i stav. 

"Oduvijek mislim da se društva ne mijenjaju. Mi napredujemo u smislu tehnologije, olakšavanja života, ali suštinski, strasti ostaju iste. Obično se ljudi ne slažu sa mnom kada kažem da su i društvene uloge ostale iste, samo ih znamo malo bolje upakovati. Činjenica je da je položaj žena mnogo drugačiji nego kakav je bio u vrijeme Ibzena, ali suštinski se malo promijenio. Mi dobijamo pozicije, zakone, ali je teško iz ljudi izbaciti tradicionalno viđenje koje se prenosi s koljena na koljeno, kao točak ili vatra. 

Zato mislim da je važno često govoriti o jednakopravnosti i da jedno društvo može da postoji samo ako ima jednako jake, jednako odgovorne i jednako privilegovane pojedince.

Nikada ne biste sebi zavezali lijevu ruku, čak i ako ste dešnjak, da se koristite samo desnom! Zašto onda veliki dio društva koji čine žene, vežemo i koristimo samo desnu ruku, a lijeva nam služi za ukras. To je ona "ljepša polovina". Ne želim da budem ni ljepša, ni jača, ni pametnija, želim da budem jednakopravna polovina jednog društva, jer je to način da zaista, suštinski napredujemo", ističe Vedrana Božinović. 

Tendencija Narodnog pozorišta Sarajevo je igrati klasike ali u savremenom čitanju, a predstava Hedda Gabler je u potpunosti slijedi.  

"Bez obzira što je tekst nastao u 19. vijeku, on je jednako važan i danas u dvadeset i prvom. Mijenja se kontekst vremena i društva, ali pozorište uvijek govori o vremenu koje je sada i ovdje. Modernizacija klasike nije samo postavljanje u modernim kostimima ili scenografiji. To je modernizacija odnosa i likova. To uvijek moraju da budu ljudi koji nas okružuju u ovom trenutku. 

Zbog toga smo se vratili ovom tekstu. Mi ćemo imati mnogo klasike na repertoaru jer smatramo da su to bezvremenski tekstovi koji snažno rezonuju sa onim što mi živimo danas. Ako se stave u kontest današnjeg vremena, na provokativan način govore o nama ovdje i sada. Takva je i Hedda Gabler. 

To što se na sceni radnja dešava u jednoj kući od stakla je provokativno, jer mi danas imamo pogled u gotovo svačiju intimu kroz društvene mreže. Sadržaj koji on ili ona dijele na društvenim mrežama je sigurno jedna vrsta uljepšane intime. Živimo u kućama od stakla, ali ne vidi se prljavi veš koji se nagomilava u tim kućama, niti ga pokazujemo. 

Na plakatu za predstavu vidimo trenutak u kojem dolazite do staklenog zida koji ne može da se probije. Mislim da je ovo priča o ženama ovdje i danas - naizgled nema zidova, ali svaka žena dobro zna da, kada krene da ostvari svoj špuni potencijal, obavezno lupi u neki stakleni zid koji se ne vidi, za koji društvo kaže da ne postoji, a mi znamo da postoji. Zato je Hedda Gabler provokativna, savremena i treba da se vidi" zaključuje direktorica Božinović.