Laszlo Vegel u Sarajevu: Nacionalni identiteti nisu dovoljni

Laszlo Vegel je, nakon Kiša i Kovača, bez premca na Balkanu, rekao je Mile Stojić u svom uvodnom izlaganju otvarajući Umjetničko veče Exteritorijalni razgovori posvećeno Laszlu Vegelu.

Kao Mađar iz Vojvodine koji je svojim književnim radom i dramskim tekstovima obilježio vrijeme uoči raspada SFRJ, on nastoji da univerzalnost jedne ideje sačuva i predstavi makar u fragmentima, bez obzira što je ona možda privremeno propala.

U događaju koji se održao u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, a koji je privukao iznimno velik broj posjetitelja, osim Vegela i Stojića, sudjelovali su Andraš Urban, Dino Mustafić, Vesna Mašić i  moderatorica Šejla Šehabović.

Povod ovom književnom razgovoru je predstava What is Europe, koju po Vegelovim esejima postavlja u produkciji Scene MESS. Premijera predstave je u nedjelju 31. januara, u dvorani Doma oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Za prvu i drugu reprizu (1. i 2. Februara) još ima ulaznica.

"Biti samo Mađar, meni je nedovoljno, mi ne negiramo nacionalni identitet, ali samo ostati u toj ljušturi, to je jako malo", objasnio je Vegel, dodavši da nacionalni identitet nije samo taj koji sve određuje.

"Ja sam lokal-patriot bez domovine. Slažem se s Andrašom da nemam jugonostalgiju, jer nemam zašto. Ne mogu imati nostalgiju prema Jugoslaviji koja se morala braniti bornim kolima. Ali za mene Jugoslavija ipak postoji, postoje moje prijatelji u Zagrebu, Skopju, Sarajevu, s kojima imamo iste ideje. Mi smo deca našeg doba, nosimo taj pečat, taj komplikovani identitet. Drugačije je s današnjim mladim generacijama, one nose pečat naše prošlosti, a o tome ćete vidjeti u predstavi" rekao je Vegel.

Andraš Urban s Vegelom dijeli ista iskustva i ideje kada je u pitanju identitet.

"Znam ponekad reći da, zapravo, nemam s kim drugi da pričam o nekim temama u Vojvodini, osim sa Vegelom" rekao je subotički redatelj, kome je ovo već druga predstava koju radi na tekstove ovog pisca, nakon predstave Neoplanta. "Čudan je taj odnos prema tekstu, jer mi je autor rekao da u tom pogledu imam 'odriješene ruke.' Ali prepoznajemo se u osnovnoj ideji. Ova predstava, poput Neoplante, govori o onome šta se nalazi iza te naše pamfletske multikulturalnosti" rekao je Andraš Urban.

"Manjinski kulturni identitet dovodi do 'bezdomovinstva' a tako je bilo i u bivšoj Jugoslaviji. Taj manjinski identitet koji je naveden u eseju, nama je poslužio kao pozicija, kao donji rakurs prema Evropi", pojasnio je Urban.

Vesna Mašić prisjetila se predstave po tekstu Laszla Vegela 1990. godine u Sarajevu.

"Njegov sam tekst Medejino ogledalo imala čast da igram u Sarajevu prije 26  godina. Mira Erceg, redateljica, jako je ozbiljno prišla tome i ona je poput Laszla, u tom temstu uvidjela neke stvari prije ostalih. Osjećam da bih tek sada, nakon rata i iskustva izbjeglištva, mogla odigrati tu ulogu kako treba", rekla je Mašić.

"Laszlo Vegel je danas kao panker. On je toliko buntovnik, koliko se uopće ne može pripisati njegovim godinama. On je Mađar polifonog identiteta, a mi živimo u vrijeme koje je izgubila polifonostl, koje se svelo na samo dva identiteta - vjerski i nacionalni. Nama je čast da na Sceni MESS imamo jednu ovakvu 'pankersko anarhističku predstavu', uprkos tendencijama jednog umjetničkog eskapizma koje su sve češće prisutne u kulturnom životu", zaključio je Dino Mustafić na književnoj večeri Exteritorijalni razgovori posvećenoj mađarskm piscu iz Novog Sada Laszlu Vegelu.