Svi jednaki, ali neki jednakiji od drugih

Analizu prenosimo s prijateljskog portala Gdjejelova.ba

Kraj ljeta u BiH su obilježile demonstracije civilnih invalida u RS koji traže povećanje naknade za tuđu njegu koja je trenutno 41 KM i najave invalida iz FBiH da će blokirati sve Vlade i javne institucije ukoliko im ne budu isplaćene invalidnine iz prethodnih godina u ukupnom iznosu od oko 150 miliona KM (pojedinačno u iznosima od 35 do 350 KM). Dakle – vlade su zakazale kada je u pitanju briga o ovim kategorijama stanovništva!

Svaka sedma marka – socijalna
Dok se u oba entiteta govori o blizu 200.000 korisnika socijalne pomoći po osnovu ratnih prava (s tim da je taj broj posljednjih godina rastao kao da se odlučujuće bitke baš tada vode širom BiH), niko ne zna tačan broj neratnih invalida u BiH. No, obje ove populacije kroz svoja primanja iz budžeta na svim nivoima vlasti povlače više od milijardu KM. To je svaka sedma konvertibilna marka iz ukupnih javnih sredstava kojima raspolaže cijela BiH. U taj iznos nisu uključena sredstva iz doprinosa i fondova.

Predstavnici vlasti često govore da je ovako visok nivo davanje za samo jednu kategoriju stanovništva neodrživ. Istovremeno iz Svjetske banke, koja redovno pravi analize trošenja javnog novca u BiH, upozoravaju da su ova davanja loše usmjerena i da ne smanjuju siromaštvo. Prema njihovim analizama, 12,4 posto stanovnika BiH dobija neki oblik socijalne pomoći ili ima neki oblik prinadležnosti. No, najsiromašnijoj petini stanovnika BiH pripadne oko 17 posto sredstava, a  čak 27 posto odlazi osobama koje se nalaze u najbogatijoj dvadesetini bh-društva.  Pojašnjavaju da  je problem sa socijalnim davanjima to što je njihov najveći dio, 66 posto u FBiH i 75 posto u RS, usmjeren ka ratnim kategorijama i zasnovan na pravu, te nije ograničen drugim primanjima.

Naknade po osnovu prava primaju ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata, porodice poginulih i neratni ili civilni invalidi (rođeni kao invalidi ili sa invalidnošću stečenom na poslu ili drugim nesretnim slučajem). Sredstva dobivaju po osnovu invalidnine, ortopedskih pomagala, tuđe njege i pomoći, za liječenje u banjama… Kako ova primanja nisu ograničena drugim primanjima, i ministar ili zastupnik i doktor nauka i trgovac i privatni poduzetnik i nezaposlena osoba primaju istu invalidninu i druge oblike pomoći. (S druge strane, pak, pomoć za socijalno ugrožene ili dječiji doplatak su bazirana na potrebama i limitirani su imovinskim cenzusom, u nekretninama ili prihodima).

Nisu ni svi invalidi isti
Ali nisu ni svi invalidi isti: ratni vojni invalidi imaju primanja od 1.000 do 1.800 KM , dok neratni invalidi u RS za tuđu njegu i pomoć dobivaju 41 KM, a u FBiH invalidninu i tuđu njegu i pomoć u ukupnim iznosima između 200 i 600 KM, zavisno od toga u kojem kantonu žive!

U Svjetskojh banci smatraju da je dodjela socijalne pomoći za neratne kategorije bolje je usmjerena u RS gdje najsiromašniji “povuku” 48 posto socijalne pomoći i 35 posto sredstava za dječiji dodatak. Smatraju da je čak i razvoj RS posljednjih godina ubrzan u odnosu na razvoj FBiH zbog toga što su socijalni transferi u FBiH ubrzano rasli, prvenstveno usvajanjem Zakona o pravima nezaposlenih demobilisanih boraca koji je bio na snazi protekle četiri godine. Uostalom, kažu da je rast socijalnih davanja pratio rast BDP i zbog toga se taj rast nije ni osjetio!

Davanja su loše ciljana
Ova visoka davanja i loša ciljanost su, prema Svjetskoj banci, osnovni razlog da jako visoka davanja ne smanjuju siromaštvo, ali i onemogućavaju druge vrste rashoda ili kapitalne investicije!

Ilustracije radi, države s područja Evrope i centralne Azije za ove potrebe troše oko 1,6 posto BDP-ja dok BiH troši 4 posto.

Istovremeno, od svih zemalja ovog područja samo Hrvatska za socijanu pomoć troši više od BiH, ali su tamo ta davanja znatno bolje usmjerena nego BiH, pa socijalna primanja dolaze do više od 40 posto najugroženijih stanovnika. Neke zemlje ovog područja ili iz EU su dostigle tako visoku ciljanost da socijalna pomoć dolazi do 70 ili 80 posto najugroženijih stanovnika.

Aktivnosti ima, ali pomaka nema
Iako se svi već godinama slažu da su izdvajanja za socijalna davanja previsoka, malo je urađeno na njihovoj reorganizaciji. FBiH je prije par godina usvojila zakon kojim je prinadležnosti oduzela svim neratnim invalidima sa invalidnošću manjom od 90 posto no još uvijek vuče dugove po tom osnovu iz godina prije ukidanja U toku je i revizija prava RVI koja izaziva veliko nezadovoljstvo jer izbacuje iz prava veliki broj osoba, ali to je, rema riječima aktuelnog ministra, oko million KM godišnje što je u odnosu na ukupnu milijadu KM – kap u moru. A u RS je u pripremi novi zakon o socijalnim pravima s tim da je još nepoznato koji je to nivo prava koji će on obezbijediti.

Svjetska banka je u više navrata predlagala moguće mjere za smanjenje ovih davanja ili barem njihovog boljeg usmjeravanja: bolje vođeni registri i izbjegavanje dvojnih davanja ili redefinisanje programa pomoći, ali od toga za sada nema ništa. I EU ima programe za reforme socijalnih davanja ugroženim kategorijama stanovništva, ali BiH je još daleko od mogućnosti da koristi te programe.

Nigdje nije isto biti ratni i neratni invalid
No bez obzira na sve, teško je oteti se utisku da će velike razlike između boračkih i civilnih invalida zauvjek postojati. Tako je uostalom u cijelom svijetu.

Savjetnica Svjetske banke za pitanja invalida, Amerikanka Džudit Hojman je, prije nekoliko godina, gostujući u BiH, govorila o tome da je i u Americi nemoguće barem približiti prava RVI i neratnih invalida, od kolica koja dobivaju do visine invalidnine, koliko god se nevladin sektor trudio.

Istini za volju – davanja za osobe sa onesposobljenjem bi se mogla reorganizovati i tako što bi invalidi sposobni za rad bili zapsoleni. Primjera radi, talijanska Željeznica zapošljava veliki broj nepokretnih osoba.

FBiH je napravila veliki iskorak usvojivši zakon prema kom svako preduzeće mora zaposliti određeni broj invalida ili u poseban fond uplatiti određena sredstva za njihovo zapošljavanje. Međutim, Zakon je primjenu čekao godinama, a kada je Fond i formiran – nema političkog dogovora za imenovanja čelnika te institucije!

Nije sve u parama
Ali ako samo na trenutak zanemarimo davanja u novcu, koliko država ili javne institucije vode računa o osobama sa onesposobljenjem ili invalidima, kako ih svi radije zovemo, govori činjenica da i pored zakona o gradnji koji jasno kaže da svaki objekat mora imati prilaz za invalide, malo koja vlada ili javna institucija  ima takav prilaz, od ambulanti i škola, preko kina i pozorišta, do vlada, ministarstava i agencija. Uostalom ni svi pločnici još nisu prilagođeni potrebama invalida.

Ukupna izdvajanja za ratne i neratne invalide u BiH
RS- 225,00 miliona KM
FBiH - 682,40 miliona KM
Unsko-sanski kanton - 8,00 miliona KM
Kanton Sarajevo - 81,00 miliona KM
Kanton Goražde - 7,00 miliona KM
Tuzlanski kanton - 53,50 miliona KM
Posavski kanton - 2,60 miliona KM
Hercegovačko-neretvanski kanton - 8,00 miliona KM
Zapadnohercegovački kanton - 5,00 miliona KM
Hercegbosanski kanton - 3,10 miliona KM
Zeničko-dobojski kanton - 17,50 miliona KM
Srednjebosanski kanton - 7,00 miliona KM
Distrikt Brčko - 28,00 miliona KM
UKUPNO - 1,15 MILIJARDI KM