Šta je “miješano” u miješanim brakovima

Piše: Milan Kovač za Manjine.ba.
Tekst je nastao u sklopu treninga za mlade novinare "Izvještavanje o različitostima" u organizaciji Mediacentra u Sarajevu

U zapadno-evropskoj kulturi se pod pojmom Miješani brak, podrazumijeva brak između dvije rase ili između religiozne osobe i ateiste. Kod nas se se fenomen mješanog braka ograničio na nacionalnu tj. vjersku različitost unutar jedne bračne zajednice. A šta je tek sa kulturnim razlikama ili drugačijim pogledima na svijet između supružnika?

Veliki problem društva predstavlja potenciranje religijskog i stavljanje svih segmenata društva u religijski šablon. Iako sve tri dominantne religije u Bosni i Hercegovini zvanično propagiraju ljubav, paradoksalna je činjanica da sa ulaskom religije u sve pore društva uopšte nije došlo do smanjenja nasilja i netrpeljivosti prema onima koji su drugačiji od tradicionalističkog viđenja porodice. Poglavari vjerskih zajdnica su prećutno negativno nastrojeni prema mješovitim brakovima i njihova se retorika često svodi na pozivanje svojih vjernika da ne ulaze u miješane zajednice.

Predrasude od djeci iz višenacionalnih bračnih zajednica

Dijete iz miješanog braka je ipak najviše suočeno sa problemima: društvo će prije ili kasnije od njega tražiti samoodređenje. Pitanje “Šta si ti?” pretiće ih tokom cijelog odrastanja. Ponekad je samo ime dovoljno da bi se dijete osjetilo različito od neke grupe ili pripadnik jednom od tri dominantna nacionalno-religijska kolektiva.

Dijete iz mješovitog braka često je istisnuto iz društva koje je podložno generalizacijama, etiketiranju i predrasudama o svemu što je drugačije, različito. “Razvodnjeni, polutani, izgubljeni”-  samo su neke od etiketa koje se kače na djecu iz višenacionalnih zajednica. Političke stranke su takođe svojevrsna fabrika predrasuda, pa su ovakva djeca po njihovoj retorici u ratnim godinama nazivana: “produktima propale ideologije” (HDZ), “da su dobri za proizvodnju sapuna” (SDS), “glavice kupusa” (SDA).

Obrazovni sistemi BiH uključuju vjeronauku kao neobavezan, ali društveno poželjan predmet, pa se djeci sugeriše da uče nekritičke propovijedi jedne od “konstitutivnih” religija. Takav sistem često dovodi do frustracija djeteta ili otuđenja od ostatka društvene zajednice u kojoj odrasta.

Odrasti obilježen u Banjaluci...

Devetnaestogodišnji D.I. (koji je želio ostati anoniman) je, odrastajući u banjalučkom naselju Obilićevo, preživio različita iskustva zbog toga što potiče iz višenacionalne porodice:

“Bilo je poslijeratno vrijeme kada sam krenuo u osnovnu školu. Već od samog početka školovanja sam primijetio da me djeca pitaju nešto što mi roditelji prije nisu pominjali – da li sam više Srbin ili Musliman? Bilo mi je prilično neprijatno u tim trenucima. Sjećam se kada smo učili neku patriotsku poeziju iz srpske književnosti, učitelj mi je rekao da ne moram da je slušam i učim to ako neću. Tada sam se osjetio mnogo odbačenim i različitim.

Ipak, ističe da su ga kasnija iskustva spriječila da se odseli u inostranstvo kako je kao tinejdžer često planirao:

“Moram priznati da se kasnije mnogo toga promijenilo. Stanje je postalo drugačije, a i mnogobrojni prijatelji i poznanici su mi pomogli da lakše prođem kroz problematične situacije kojih je bilo.

... i u Sarajevu
 

Odrasti u Sarajevu kao dijete iz mješovitog braka je takođe bilo prilično nezgodno iskustvo. Četrnaestogodišnji Sven pamti mnogo problema sa kojima se susretao:

“Ranije su me pitali i stalno govorili ‘Ti si Hrvat’, ali to su bili kreteni. Sada me niko više ne pita. Kome je danas bitna nacionalnost? Na Internetu imaš nick i to je jedino važno”, kaže ovaj učenik

Sven je rano uvidio koliko je problematično i to što društvo uopšte ne razlikuje nacionalnost od religijske pripadnosti. Po njemu se identitet može pronaći na mnogo vrsta različitosti osim nacionalne:

“Djeca se razlikuju po tome šta oblače, kakva im je frizura i naočale. Da li pljuju po cesti, sport kojim se bave, šta slušaju, kako pričaju… U koju školu idu..

Problematični i neproblematični brakovi

Iako su miješani brakovi najčešće zasnovani isključivo na ljubavi, društvo je prilično ispitivački nastrojeno prema njima, pa se svaki problem koji se u takvim zajednicama dogodi pripisuje nacionalnoj različitosti i “nemogućnosti da oni zajedno žive”.

S druge strane tradicionalistički brakovi (muž – žena iste nacionalnosti / religije) se percipiraju kao poželjni i uzorni, a društvo je mnogo tolerantnije na eventualne problematične vidove ovakvih zajednica. Nasilje u tradicionalističkom braku nije toliko poželjna tema prepričavanja i tračeva, koliko je to recimo nečiji miješani brak zasnovan na ljubavi i nenasilju.

Potreba da nekome ili nečemu pripadamo

Zbog veoma složene problematike odrastanja u našem društvenom kontekstu, dijete iz miješanog braka veoma često dobija potrebu da pripada određenoj grupi tj. određenom konstitutivnom narodu. Nažalost, najviše uticaja na pronalazak nacionalnog identiteta ima nacionalnost koja je u sredini dominirajuća. I sami roditelji najčešće idu “linijom manjeg otpora” pa djeci sugerišu integraciju svog identiteta u većinski.

Društvo nerijetko upućuje kritike i na račun roditelja optužujući ih da su sebični tj. da su pri ulasku u mješani brak “samo gledali svoje strasti i osjećaje, a uopšte nisu razmišljali o svom budućem djetetu i problemima koje su mu proizveli”.

Emigracija u inostranstvo za neke roditelje predstavlja najprihvatljivije rješenje. Česta posljedica emigracije kod djece je gubljenje veza sa zemljom iz koje su došli kao što su jezik, kulturne osobenosti.

Trošimo li život na uzaludne podjele?

Neprestana razmišljanja i imperativ nacionalnog opredjeljenja koji se nameće djeci, sigurno neće biti od pomoći njihovom odgoju i formiranju ličnosti. Zar ne bi bilo bolje dijecu podučavati o vrijednostima tolerancije, prihvatanja drugačijeg i o vrijednostima multikulturnog društva. Suština ljudske dobrote je univerzalna i nije vezana uz naciju, nego uz ljudki karakter. Upravo to nam poručuje pjesma fra Marka Oršolića ‘Vozovi vlakovi’:

VOZOVI, VLAKOVI
Ja živim od bijelog hljeba
ti živiš od bijelog kruha
Za složnu pesmu nam treba
Samo malo dobrog sluha.

Ma pesma i pjesma su jedno
Ko čun, čamac ili barka
Pa zar nije sasvim svejedno
Tisuća ili hiljadarka

Vozovi, vlakovi
Ko naši miješani brakovi
Neka mi neko pokaže znak
Gdje voz se pretvara u vlak

Bez bijede i bez bede
Igrajmo drmeš, plešimo kola
Jer jednako se jede
Kraj trpeze i kraj stola

Isti kolosijek, ista pruga
Za sve ljude, za sve ljude
I voz i vlak i drug do druga
Čovjek neka čovek bude

Vozovi, vlakovi
Ko naši miješani brakovi
I neka mi neko pokaže znak
Gdje voz se pretvara u vlak

Ma idemo još jednom burazeru!
Idemo brate!