Otvoreno pismo studenta anglistike
Naš čitalac koji je želio ostati anoniman, poslao nam je ovo otvoreno pismo u kojem se osvrće na greške u testu za prijemni ispit koji moraju položiti kandidati za upis u gimnaziju:
Nedavno, nakon večernjeg izlaska, hodam ulicom prema kući i razmišljam o idućem derneku, o anglističkoj lingvistici i sl., o gramatikama, present perfectu, Kino Bosni, i tako previdim rupetinu koja je ostala nakon što je neko odnio šaht sa nje. Ja kako sam zakoračio, ne gledavši,malo je reći da sam up'o. Zašto se to desilo, pitam se ja. Nakon silnog razmišljanja, jedini odgovor koji se nameće je da nisam znao da je tu rupa. To znači da za moju nesreću je krivo moje neznanje. Ovakav automatizam možemo povezati i sa tim da je moj majstor znao bolje, kuhinja bi mi bila bolja, da je Hitler znao bolje o historiji o jevrejima, gdje bi bio kraj Njemačkoj i sl.
Na taj način da je tvorac prijemnog ispita iz engleskog jezika za ovu godinu znao bolje, vjerovatno nekih 50-ak učenika bi znalo bolje uraditi prijemni ispit, te bi se upisalo u željene gimnazije. Nemoguće je a ne primjetiti da na spiskovima primljenih učenika u gimnazije, 99,5% učenika nema osvojenih svih 10 bodova. Analizu sam uradio nakon što sam došao u posjed prijemnog ispita kada sam išao na uvid rada. Bio sam pametan i šutio iako sam odmah vidio neke greške. Prije nego sam došao u posjed primjerka ovog ispita, mislio sam da je problem u mom podučavanju djece koja su tražila od mene instrukcije. Toliko sam bio obeshrabren, da sam počeo da sumnjam u kvalitete onoga što sam naučio do sada na sarajevskoj anglistici. Nakon što sam pregledao prijemni ispit, jedna jedina lampica mi se upalila nad glavom: onih 0,05% učenika koji su osvojili svih 10 bodova su imali rješenja. Bilo mi je nevjerovatno koliko prijemni ispit nije prilagođen djeci, i koliko je nemetodičan. Nemoguće je bilo uraditi sve tačno, a da su u postavkama bile greške koje ću nabrojati:
U prvom dijelu ispita, nalazio se tekst o Evropskoj Uniji (Faksimil teksta nalazi se na dnu ovog članka). Smatram da je ovakav tekst i više nego neprimjeren za djecu od 14 godina, jer djeca u biti ne prate politiku, a također jer se tematika o Evropskoj Uniji, mijenja iz sata u sat, tako da djeca mogu biti i više nego zbunjena kada moraju odgovoriti šta je true, a šta false. U tekstu koji govori o Evropskoj Uniji postoji znatan broj grešaka, i to odmah u prvoj rečenici. (Za potrebe preglednosti, original ću pisati u italicsu, a greške isticiati boldiranim tekstom:) · In the first part of the 20th century Europe saw two huge wars- the first World War(1914- 1918) and the second World War (1939- 1945). Nevjerovatna je činjenica da neko ko piše tekst za prijemni ispit za upis u srednje škole načini ovakvu grešku. I to nije greška koja se potkrala, jer se ponavlja i za First World War i za Second World War. · Svi znamo da je ponekad teško znati gdje ide indefinite gdje ide definite article, i da li ga staviti na određeno mjesto ili ne, ali staviti A ispred coal and steel industries, to ne bi pogriješilo ni dijete u petom razredu. · Nakon toga, dolazimo do fraze: "Between then and 2007. "- ovakva fraza se koristi jedino kao then and now, a nikako u ovom smislu. Jedino može ići: Between that time/age/year and 2007. Često se kaže, ako ne znate nešto, pitajte google. Ako stavite ovu frazu u google, vidjećete da vam ne izbaci niti jedan jedini rezultat sa ovom frazom, već “Did you mean?” · U rečenicama koje su postavljene da se odgovore sa T(true) ili F(false), možemo naći poraznu činjenicu, da tvorac prijemnog ispita nije znao kako da stavi pridjev pored imenice, pa imamo priliku da vidimo: Europe countries, a ne European countries. · Imamo priliku da vidimo i nezgrpan prevod sa bosanskog jezika na engleski i bespotrebno zamaranje i zbunjivanje djece sa rečenicom: The EU is run by the European Commission, which is in Brussels. Svako ko imalo zna engleski zapitao bi se, zašto ne može: The EU is run by the European Commission in Brussels. · U tekstu možemo naći i da je oficijalna valuta EU napisana malim slovom: the euro,Kratki čas poduke: Malo slovo ide samo ako ispred ima broj, tj. količina novca. Ovo je oficijalno naziv i ide veliko slovo. · Others want a larger, looser union where individual countries. U engleskom jeziku ne pravi se sintagma individual countries. Može: specific, certain i sl. · Sad ću da sitničarim, s obzirom da smatram da je prijemni iz engleskog jezika jako bitan, pa ću pitati autora prijemnog ispita: Zar ne učimo djecu britanskom engleskom? Zašto onda pronalazim riječ sitničarenje:) recognized? (napomena, britanska verzija je: recognised) · I još jedna iz rečenice za koju morate reći da li je true ili false je: Bosnia and Herzegovina is a part of the countries which recognized the EU as a good economic area. BiH je dio zemalja koje su prepoznale... Dio? Zar ne bi trebalo: one of the countries? I šta bi vi rekli, da li je ovo True ili false? · Nakon toga, dolazimo do gramatike gdje u postavci piše: Choose the correct alternative to complete the sentences. U rečenici broj 2. Vidimo da rečenica počinje sa When. (2.When Martin ______________ the car, he took it out for a drive). Kada sam pitao dijete kojem dajem instrukcije, šta misli o ovom primjeru (inače je odlična bila u osnovnoj školi), rekla mi je da je odmah pomislila da je to pitanje i da na kraju mora vidjeti upitnik. Autor prijemnog ispita je htio da zbuni dijete, i vjerovatno i uspio, jer su djeca učila, i opće poznata je činjenica( za ljude koji se BAVE engleskim jezikom u pravom smislu riječi napisane velikim slovima) da se when veže za Past simple, a nikako za Past Perfect. Najbolje bi bilo da je autor stavio umjesto When - After. · U istom zadatku imamo rečenicu: (3.If I _______________ you, I’d practise more.). Ako ste rekli da bi trebalo WAS ili WERE, upravu ste, dok autor govori da je jedino moguće rješenje WERE. Djeca koja su gledala više filmove i crtiće sa američkog govornog područja bi stavila WAS, dok oni koji su više učili u školi bi stavili WERE. Krajnje je bezobrazno prema djeci, staviti ovakav primjer, i oštetiti djecu za pola boda za nešto što govori skoro 300 miliona stanovnika( manje-više) · U sljedećem zadatku, dolazimo do postavke zadatka: Rewrite these sentences beginning with the underlined words. ZAMISLITE, reći tinejdžeru, PREPIŠI rečenice, ne naglašavajući mu da mora koristiti prebacivanje iz pasiva u aktiv i obratno. Opet, dijete kojem dajem instrukcije kaže: “pogledala sam prvu rečenicu: . “Power station burnt fossil fuels.“ i pomislila da napišem: “Fossil fuels burnt power station” . Također mi je rekla da je nakon toga shvatila šta se traži od nje (jer sam joj ja postavio preko 50 pasivnih rečenica za zadaću kada je vježbala za prijemni ispit), i napisala je “Fossil fuels were burnt by power station.” A djeca, koja nisu bila te sreće da vježbaju toliko pasiv, sigurno su pogriješila. Također bitno je napomenuti, da se ispred Power station morao naći ČLAN, a isto tako i u drugoj rečenici ispred mechanic. · U istom zadatku dolazimo i do rečenice: 3. They don’t pay the doctors a lot of money. (bukvalan prevod: oni ne plaćaju doktori puno novca). U engleskom je potrebno staviti TO the doctors. · Možemo čak naći i greške u uputama za rješavanje zadataka. Zamislite da ste dijete od 14 godina, i nalazite se na raskrsnici života, nalazite se na mjestu, i pokušavate da prođete kroz trnovit put, kroz put pun rupa bez šahtova, pokušavate da koračate sa onim znanjem koje ste donijeli iz škole, od instruktora, od vašeg silnog vježbanja, i onda vam skretničar kaže pogrešno uputu. Kaže vam: Complete the sentences with correct words- reported or original. A vi se zapitate: “OK, znam šta je reported, ali kakve veze ima original? “ Zar ne zovemo ga reported i direct, ili indirect i direct? Porazna je činjenica, da niko od nastavnika engleskog iz srednjih škola nije reagovao na ove greške, iako su vjerovatno svi u svojim matičnim školama bili ti koji su pregledavali ove iste ispite. Kada sam pisao ovaj tekst, jedna bitna osoba mi je predložila da stavim naslov: “Profesori” pali ste na prijemnom! Smatram da je veća sramota, što niko nije ukazao na ovu činjenicu. Ja sam trenutno student anglistike. Prosječan sam student. Volio bih da predajem u školi, ali sada se pitam da li je to stvarno dobar posao za mene pošto ću morati da šutim na neznanje ljudi koji određuju sudbinu djece . Da, određuju sudbinu, jer da je dijete kojem sam ja davao instrukcije osvojilo 1,25 bodova više, bilo bi primljeno u školu koju želi. |
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.