Esmir Salihović: Školarci u prirodi

Piše: Esmir Salihović

Direktori osnovnih škola i roditelji školaraca diljem Bosne i Hercegovine su na slatkim mukama: Koju od trideset ponuđenih destinacija za školu u prirodi odabrati. Na slatkim su mukama zahvaljujući timskom radu svih ministarstava obrazovanja koji su zajedničkim sredstvima izgradili prelijepe objekte namijenjene našim najmlađim. Posjetili smo jedan od njih: Veliki objekt podno Grmeča grajom i smijehom ispunili su školarci iz Banja Luke i Sarajeva. Zatekli smo ih na ručku. Zbog planinskog vazduha i pojačanih fizičkih aktivnosti apetit ih je jako dobro služio. Tražila se čaša više domaćeg mlijeka simpatičnog naziva “Bosanko“. Primjetili smo da je cijela trpeza sastavljena isključivo od domaćih proizvoda.

Učenici sarajevskih i banjalučkih škola zajednički su posjetili i farmu krava muzara, gdje ih je stručni tim upoznao i sa procesom dobijanja mlijeka i mliječnih proizvoda. Sa ljubaznim mještaninom Esadom učenici su obišli i pčelinje košnice. Znatiželja je bila jača i od straha od uboda pčela. Pored tegle slatkog meda dobili su i osnovne informacije o pčelarstvu. U eko-takmičenju pobijedili su banjalučki školarci koji su sakupili trideset pet plastičnih flaša više od svojih vršnjaka iz Sarajeva. Sarajlije su bile bolje u pospremanju kreveta. Mještani ističu da je zahvaljujući vrijednim školarcima iz godine u godinu plastičnih boca sve manje. Nadamo se da će za koju godinu školarcima za pronalazak pet-ambalaže biti potreban i dvogled.

Umjesto alarma na mobitelima učenike su budili pijetlovi. Jutarnju gimnastiku učenici su obavljali pored živahnog potočića koji je oživio i u njihovim pjesmama, pričama, likovnim radovima. Svakako najdraži gost bio je seoski poštar koji je preuzeo na stotine razglednica koje su učenici namijenili svojim roditeljima.

Predstavnici jednog telekom-operatera su posjetili školarce i tom prilikom prezentovali mobitel namijenjen učenicima koji olakšava usvajanje nastavnih sadržaja.

Na popodnevnim časovima nastavnici su ulogu predavača prepustili učenicima koji su jedni druge upoznali sa ljepotama Banja Luke i Sarajeva. Disciplina na časovima je bila na zavidnom nivou sve do trenutka dok nisu bili spomenuti Borac, Željo i Sarajevo. Nakon nastave organizovan je fudbalski turnir. Najuspješnijim su uručeni pehari i medalje satkani od cvijeća. Nešto odvažniji zaljubljeni fudbaleri svoje su medalje poklonili simpatijama.

Svi učenici su uspješno završili i školu jahanja. Konj Rumenko je postao omiljen među učenicima. Ponekad bi remetio nastavu tako što bi pasao pod prozorom i često dizao glavu da vidi šta se to dešava u učionici. Nastavnica Biljana je dala zanimljiv prijedlog da se Rumenko uvede u učionicu i smjesti u magareću klupu. Najstariji nastavnik Rade Popadić je otvorio izložbu učeničkih radova koji će krasit zidove objekta do narednog viđenja i kreativnog izražavanja školaraca. Posljednju noć nastavno osoblje je organizovalo maskenbal koji će školarci dugo pamtiti. Iako pod maskama, zaljubljeni Emir i Dragana su se vrlo brzo prepoznali.

Od istog autora: Dijana, mogu li do Jadrana?