Influenser Fran Lauš: U Hrvatskoj stalno doživljavam diskriminaciju

Fran Lauš, budući kineziolog, instruktor fitnessa i influenser, iskreno govori o problemu rasizma koji je osjetio i na vlastitoj koži. Mučan osjećaj manje vrijednosti zbog svoje boje kože imao je od najranijeg djetinjstva, baš kao i njegova sestra, te priznaje da tada nije razumio zašto ih svi smatraju drukčijima.

Diskriminacija na osnovi rase, boje kože ili nacionalne pripadnosti prisutna je, nažalost, i danas.

Kada govorimo o rasnoj diskriminaciji, govorimo o bilo kakvom razlikovanju, ograničavanju ili isključivanju u svrhu poništavanja ili umanjivanja priznanja, ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom području društvenog života.

Trending

Donald Trump obećao bizarnu stvar: Tvrdi da će doći u Kongres u odijelu za taekwondo

O tom se problemu sve više govori u svijetu, posebno nakon niza nemilih događaja u Sjedinjenim Američkim Državama i prošlogodišnje smrti Georgea Floyda, koji je postao simbol borbe protiv rasizma. Iako Hrvatska nije Amerika, ne znači da takvi problemi ne postoji. Svoju priču za Story.hr. ispričao je 27-godišnji Fran Lauš, budući kineziolog, instruktor fitnessa i influencer.

Odrastanje mu nije bilo lako, borio se, imao cilj, a danas je ponosan što je do tog cilja i stigao. Govorio je preplavljen emocijama, s velikim žarom i potpuno iskreno.

Korijeni su mu iznimno važni

Fran je rođen u Hrvatskoj i cijeli život živi tu. Oduvijek je slušao o svom porijeklu koje seže u daleku Afriku, zbog čega bi jednog dana volio onamo otputovati, vidjeti porodičnu kuću, ostaviti trag i ondje.

"Djed mi je došao studirati u Hrvatsku s ‘nesvrstanima’. Studirao je veterinu i poljoprivredu te upoznao baku koja je iz Zagorja. Moja je mama rođena u Africi, u državi Mali i tamo je bila samo prvu godinu života. Ja sam kulturološki Hrvat, samo se ne bi reklo da izgledam tako. Imam veliku želju vidjeti kako to sve izgleda tamo, vidjeti rodbinu. Uz koronavirus, i inače nije jednostavno doći tamo. Bilo je dosta građanskih ratova i nije bilo baš sigurno ići",  iskren je Fran.

O događanjima u svijetu misli samo jedno…

"Pokret Black Lives Matter je dvosjekli mač. Sve se to stvarno događa, znam to zbog puno prijatelja koje imam u Americi i koji su Afroamerikanci. Mogu reći da sam i ja - doduše, ne od policije - doživio slične scenarije. Ovdje nije isto. Hrvatska nije Amerika, ali sustavno doživljavaš diskriminaciju. U Hrvatskoj se nema previše smisla žaliti na bilo što, ne nailaziš baš na empatiju, ljudi misle da ovdje to ne postoji. Dvosjekli je mač zato što se lako može pretjerati sa svime. Što god da bilo koja osoba druge rase sada rekla, ispast će da se izvlačiš na rasizam i da iskorištavaš situaciju. Koliko je sve to pomoglo, toliko je i odmoglo",  rekao je Fran.

Kao što je i naglasio, on u tom trenutku nije osjećao potrebu za velikom pompom na vlastitim profilima na društvenim mrežama. Dao je pratiteljima do znanja što misli o svemu, ali nije podlijegao trendu koji je iz svega nastao.

"Izašao sam s jednom objavom, jednom izjavom, jer sam shvatio da je nekima to postalo trend. Primijetio sam da su neki ljudi, za koje znam da su koristili i pogrdne nazive te općenito imaju drukčije mišljenje, bili jako angažirani, što mi je bilo poprilično dvolično. Tada mi je djelovalo kao da je sve to samo probudilo averziju prema svemu. Tada mi to nije djelovalo zdravo jer se dosta toga doživljavalo kao trend. Mislim da nije bilo spretno izvedeno", dodaje.

Odrastanje mu je bilo velik izazov

Nažalost, diskriminacija i osjećaj manje vrijednosti u njegovu su slučaju počeli od rane dobi, što mu je bilo iznimno teško, ali i njegovoj majci.

"Moja je sestra svaki dan plačući dolazila iz vrtića i mene mama zbog toga nije ni slala u vrtić. Nju su konkretno maltretirali zbog frčkave kose. Mama jedno razdoblje nije htjela odlaziti po nju u vrtić, nego je slala tatu da je klinci ne bi vidjeli. U toj situaciji ne možeš ništa jer su to djeca. Mislim da su u to doba puno manje prihvaćali razlike nego sada. Mislim da je danas situacija bolja. Recimo, kada mi mama priča svoja iskustva, to je bio kaos. Ne znam kako je ona uopće izdržala.

Kada sam bio dijete i kada sam upoznavao drugu djecu, bilo je puno pitanja s njihove strane. Najviše su me ovdje miješali s Romima. Više sam diskriminiran na temelju toga jer ljudi nisu mogli shvatiti tko sam. Tada sam imao osjećaj da sam jedini, nisam imao nikoga s kim bih mogao podijeliti svoje misli, iskustvo. Sjećam se da neki roditelji nisu bili presretni što se družim s njihovom djecom. Kao klincu nikada mi nije bilo jasno zašto je to tako jer se kao mulat nisam dugo znao identificirati. Mislim da sam tek oko 19. godine shvatio tko sam", tvrdi Lauš.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.