Stručnjaci objašnjavaju zašto se olako zaljubljujemo

Svi znamo kako je predivan osjećaj biti zaljubljen. Ljubav je najjači afrodizijak, nema ničega što se može usporediti s onim osjećajem lebdenja koji nam daju krila ustreptale ljubavne strasti.

Ali kako je moguće da se nešto što se jedan dan čini dubokim i sigurnim poput stijene, već sutradan uruši kao kula od karata i pretvori u patnju i mučenje?

Književnost je ljubavi posvetila bezbrojne priče, o njoj su ispisane stranice i stranice knjiga samopomoći koje potpisuju istaknuti svjetski stručnjaci. No, prava je istina da niko zapravo unaprijed ne zna je li ljubav prava ili kriva – uza svo naše iskustvo i znanje, pod utjecajem srca, u trenu zaboravljamo na sav oprez i prepuštamo se emocijama.

Trending

Javnost u BiH svjedoči novom slučaju pedofilije: Kako zaštiti djecu?

Što je to što čak i savršeno racionalnu osobu tjera da ponekad izgubi glavu? Nekoliko je mogućih razloga koje vrijedi razmotriti i o njima dobro razmisliti.

Potreba za prepoznavanjem

Odjednom naiđe neko ko se čini kao da prepoznaje našu nutrinu, ko izgleda istinski zainteresiran za nas, ko nam pridaje posebnu pažnju. Nije teško takvoj se osobi prepustiti bez previše razmišljanja i, niste ni trepnuli, a već ste ju pripustili u svoj svijet. Ona je postala vaše, a vi njezino SVE, i taj je osjećaj bez sumnje divan.

Ako često upadate u ovakve odnose za sebe ćete vjerojatno reći da ste zaljubljive prirode. Stručnjaci međutim upozoravaju da su ovakvim iznenadnim prepuštanjima sklonije osobe niskog samopouzdanja. Svi imamo neku 'grešku' i, kad upoznamo nekoga ko se čini kao da trenutno popunjava sve naše praznine i umiruje naše unutarnje strahove, taj je osjećaj utješan i preplavljujući.

No, uglavnom nije stvaran – niko nije u stanju popuniti tuđe praznine. Prije ili kasnije one će ponovo razjapiti svoja crna usta, a nemogućnost druge osobe da "popravi" naše greške počet će stvarati sve veću štetu.

Dugoročno, ovakva ljubav postaje tako sve štetnija i opasnija.

Strah od samoće

Zvuči kao klišej, ali neki ljudi doista ne mogu zamisliti da budu sami. Samoća je za neke znak da su društveno podbacili i spremni su pristati na svakakve odnose samo kako ne bi bili sami. Takve osobe i one odnose koji su otvoreno destruktivni i nezadovoljavajući, pa ponekad čak i nasilni, u osnovi doživljavaju kao zonu komfora.

Ma kako nevjerojatno izgledalo u današnjem svijetu, mnogi još uvijek vjeruju da voljeti znači patiti, da je davati drugome ne tražeći ništa zauzvrat esencija istinske ljubavi a patnja siguran dokaz da je njihova ljubav prava. Ovakav romantični ideal da nema ljubavi bez patnje opasan je, jer perpetuira tradicionalni konzervativni koncept temeljen na dominaciji i submisivnosti, a koji je isto tako i jedan od glavnih argumenata za kojim ekstremno ljubomorne i posesivne osobe posežu kako bi se opravdale – tvrdeći da je to zato što toliko snažno vole.

Kažu da prava ljubav ruši sve prepreke i pomaže nam da iz svih iskušenja izađemo čvršći i snažniji. Nitko nije imun na patnju i svatko može pogriješiti u procjeni. No, znate kako kažu, bolje je voljeti i izgubiti nego nikada ne voljeti. Zato, ako ste slomljeni, ne prepuštajte se drami. Saberite se, skupite sve svoje dijelove na hrpu i krenite dalje bez osvrtanja.

I još nešto, nemojte se plašiti samoće. Dobro je provesti neko vrijeme sam sa sobom, očistiti se od starih razočaranja – samo ćete tako obnoviti svoju vjeru u ljubav. A svi znamo kako je divno biti zaljubljen… Isto tako, ne zaboravite da je bolje biti sam nego u lošoj vezi.