Seksualni radnik bez dlake na jeziku: Najzabavniji klijenti su religiozni muškarci

Radio je u svim podsektorima industrije seksa: od ulice, do posjeta kućama, eskorta, masaže, web kamera, dominacije, porno industrije, telefonskog seksa i to isključivo sa muškim klijentima. 

Ovim poslom se bavi još uvijek i o njemu je bez ustezanja govorio za Jutarnji.

“Aktivizmom sam se počeo baviti prije deset godina u Londonu gdje sam bio seksualni radnik. Svjedočio sam stigmatizaciji i zbog toga sam se poželio uključiti u proces dekriminalizacije. Ranije sam živio u Francuskoj. Dok je Sarkozy bio ministar unutarnjih poslova, inicirao je donošenje zakona kojim je bio kriminaliziran već i sam 'izgled' seksualnih radnika. Naime, smjeli su se baviti prostitucijom, ali nisu smjeli izgledati kao da se bave prostitucijom, pa su doslovce bili protjerani u mrak”, objašnjava Luca sporni zakon koji je izazvao proteste širom Francuske, ali je i udružio feministkinje i aktiviste za seksualna prava.

Prostitucijom se počeo baviti, kao i većina drugih, zbog finansijskih razloga.

“Živio sam prilično nomadski, putovao Europom, nisam imao love, pa sam izašao na ulicu. Željeznički kolodvori bili su 'sigurna zarada'”, priča Luca. “Nekima to jest težak izbor. Ja sam bio zainteresiran za taj posao. Meni je to bilo uzbudljivo, od scenarija koje klijenti zahtijevaju do cijele interakcije koja može biti i blesava i zabavna. Na kraju to je samo posao i zarada.”

Danas više ne uživa u tom poslu kao nekada, navodi, to je nešto što samo 'odrađuje', iako ima dana kada je potpuno uzbuđen.  Kaže da je i u sretnom braku sa muškarcem koji zna čime se bavi.

Ovim poslom ne namjerava se baviti cijeli život. I industrija seksa osjetila je ekonomsku krizu, kaže.

“Manje je novca, a povećalo se tržište. U Londonu je mnogo ljudi iz Grčke i Portugala koji se bave prostitucijom, u tu ih je priču uvukla nezaposlenost. Zarada u ovom poslu ovisi o tome koliko radiš, mnogo je njih koji jedva od toga žive, a s druge strane ima onih koji sjajno žive od prostitucije. S obzirom na to da sam danas i aktivist, zarađujem bitno manje.”

U industriji seksa kažu da je najveći problem stigma, za njega je problem zakonski okvir koji njih kažnjava i prepoznaje kao problem, dok potraživače, klijente ili posrednike štiti. I sam je imao problema...

“Ne, nikada nisam bio žrtva u smislu da me policija hapsila ili kažnjavala, ali sam bio žrtva svojih klijenata koji su znali da su vrlo male šanse da ću ih prijaviti. U tom smislu sam bio žrtva nepovoljne zakonske regulative. Nisam mogao doći do pravde jer ih nisam niti mogao prijaviti.”

Iako neki klijenti traže nezaštićen seks, smatra da više problema u ovom poslu može snositi mentalno zdravlje. Klijenti su mu najčešće oženjeni ili samo gay muškarci.

"'Najzabavniji' su ovi u braku, osobito oni koji su jako pod utjecajem religije, odnosno kad im je religija bitan dio identiteta. Mislim na muslimane i ortodoksne Židove s internaliziranom homofobijom...”

Sa klijentima kaže nikada nije imao vezu. Spolnih bolesti se ne plaši...

“Puno više se bez zaštite ševe ljudi koji se ne bave prostitucijom. Koristite zaštitu i sve će biti u redu", rekao je Luca.