Deset stvari o koroni na koje naučnici još uvijek nemaju odgovor

Svašta je svijet dosad naučio o koroni. Tko je prije godinu dana mogao i zamisliti da će svatko nešto naučiti o životu virusa, imunitetu, a pogotovo imati toliko informacija o cjepivu?

Ipak, s nekim se pitanjima i dilemama znanstvenici i dalje bore. Portal 24sata.hr nabrojao je deset najvažnijih stvari, čiji su odgovori i dalje na dugom štapu.

1. Zašto se netko zarazi, a netko ne, i zbog čega su simptomi tako različiti?

Moguće je, unutar iste obitelji, da se neki članovi zaraze korona virusom, drugi ne, ili pak da se svi zaraze, ali neki prođu bez simptoma, odnosno asimptomatski, drugi pak teže obole. Znanstvenici još nisu potpuno sigurni kako, ali vjeruju da, između ostalog, to ima veze i s našim genima. Od majke preuzimamo polovicu gena, od oca drugu, no u svakoj toj grupi postoje dominantni i pasivni geni, zbog čega neke osobine nasljeđujemo od majke, druge pak od oca, odnosno djeda, pradjeda i tako daleko u prošlost. Znanost još radi na kombinaciji gena, i drugih čimbenika, kao što su naše prirođene T-stanice za obranu, kako bi utvrdila kako netko prolazi bez simptoma, a drugi, iz iste dobne skupine, puno gore. T-stanice mogu prepoznati koronu zahvaljujući, pretpstavlja se, ranijim prehladama i sličnim takvim infekcijama, također iz obitelji koronavirusa.

Djeca, za razliku od staraca, imaju puno jači imunološki sustav, i zato manje obolijevaju, ali virus mogu prenositi. No, znanost ispituje i zašto neka djeca, srećom vrlo rijetko, teže obolijevaju. Poznato je da komorbiditeti, odnosno kronične bolesti, a pritom i pretilost, pogoršavaju simptome, dok su u većem riziku i ljudi s krvnom grupom A, kao i muškarci više od žena. Kod nekih pacijenata nastupa i upalna "oluja" - kad imunološki sustav pretjerano reagira na infekciju, pa ubija i zdrave stanice, zbog čega mali dio zaraženih završava na respiratoru i sa, nažalost, smrtnim ishodom. Virus je nov, i zbog toga svi zapravo moramo biti oprezni, jer na njega nema stečenog imuniteta, niti se zna kako će tko na njega reagirati, pravila nema. Teško su obolijevale i mlađe, potpuno zdrave osobe, ispituje se zašto, a jedan od razloga može biti i velika količina virusa koja je ušla u tijelo. Zato je važna maska, i distanca. Nije isto udahne li netko malu ili veliku količnu virusa, koji će se u tijelu dalje razmnožavati, piše 24sata.hr.

2. Zašto netko ima 'Long COVID', dugotrajne posljedice bolesti?

Neki COVID-19 prehodaju, drugi ga prebole jako teško, i kasnije još dugo osjećaju posljedice. Nitko još ne zna kakve dugoročne posljedice COVID-19 ima. "Long COVID", odnosno dugotrajnim COVID-om smatra se sve posljedice koje oboljeli osjeća i tri mjeseca od dijagnosticirane zaraze. Više nije zarazan, no u toj, post-COVID fazi može osjećati cijeli spektar neuroloških smetnji; može doći do opadanja kose, kroničnog umora, ostajanja bez zraka, ali i, primjerice, anksioznosti, nesanice pa čak i depresije. Kako je broj zaraženih dosad jako velik, tako je i u bolnicama sve više post - COVID pacijenata, koji se žale na neku, ili više posljedica. Kod nekih se virus u tijelu, iako neaktivan, dugo i zadržava, što im stvara problem na korona testovima. Testovi budu pozitivni, a osoba nije zarazna. Osim toga, cjepivo nije garancija da će u sluznici dišnog sustava biti dovoljno antitijela koja će nas zaštititi od infekcije, što znači da se i nakon cjepiva, makar puno teže, možemo zaraziti, ali virus prenijeti i drugima. Imamo, međutim, garanciju da se, cijepljeni, nećemo teško razboljeti i umrijeti od korona virusa. Maske ćemo morati nositi, i držati distancu s drugima, sve dok procijepljenost ne bude tolika, da osigura kolektivnu imunost, zahvaljujući kojoj će virus postati poput virusa gripe ili prehlade.

3. Koliko traje imunitet na cjepivo, odnosno nakon preboljenog COVID-a?

Pretpostavlja se da antitijela na koronu nakon preboljenja, zajedno s našim imunološkim T-stanicama, dobro mogu "dežurati" protiv novog ulaska virusa u tijelo do šest mjeseci. Koliko će pak trajati imunost nakon cijepljenja, isto nije poznato. Neki su proizvođači rekli da to može biti i dvije godine, no odgovora na to pitanje zapravo nema, i dat će ga vrijeme. Što je netko bio bolesniji, ima i više antitijela kasnije, pretpostavka je, no i dalje je nepoznato koliko je antitijela potrebno da ne dođe do reinfekcije, ili da simptomi kod ponovne infekcije budu blaži. Antitijela su samo dio imunosnog odgovora, drugi dio su naše T-stanice, koje pamte neke bivše prehlade i slične infekcije te nas isto brane. Imunitet na običnu prehladu u prosjeku traje deset mjeseci, a prehlada isto pripada porodici korona virusa, u kojoj su četiri vrste. Više nije upitno može li se netko opet zaraziti nakon preboljenja COVID-a, bolesti koju korona uzrokuje, i nakon cijepljenja - to se pokazalo mogućim, ne zna se još samo kolika je učestalost toga. Korona virus za sobom ostavlja slabašnu imunost nakon preboljenja, ali ni to nije potpuno provjereno odnosno dokazano.

No cjepivo nam daje puno veću garanciju da se nećemo teško razboljeti, od garancije koju imamo ako virus prirodno prebolimo. Ne zna se tko će kako na njega reagirati, a sa cjepivom znamo da najgora posljedica može biti lakša upala pluća, koju ćemo preboljeti kod kuće, bez hospitalizacije. Cjepivo nas svakako štiti od respiratora i smrtnog ishoda, što se za prirodnu infekciju ne može reći. Da, netko će se možda zaraziti i samo imati temperaturu dva dana, ili proći bez ikakvih simptoma, no to je nemoguće unaprijed znati. Sa cjepivom smo puno sigurniji, posebno ljudi starije životne dobi. Dvojba oko cijepljenja je zapravo ruski rulet, pa i za mlade.

4. Hoće li se cjepivo morati prilagođavati mutacijama virusa, i dokad?

Cjepiva su rađena za originalni, wuhanski korona virus, no kako je on dosad zarazio preko 115 milijuna ljudi, odnosno promijenio toliko "domaćina", promijenio se. To je uobičajeno za bilo koji virus - da se prilagođava svojim domaćinima kako bi što dulje preživio. Njemu zapravo nije u interesu ubiti zaraženog, jer onda i on umire s njim, nego se razmnožavati. To i jest svrha lockdowna - da virus ne može kolati među ljudima, pa iščezava. Svijetom kolaju mutacije odnosno varijante koje su se najbolje uspjele prilagoditi, zato su sad brže u zaražavanju - virulentnije, i bolje izbjegavaju učinak cjepiva. Ona su zato manje učinkovita nego za originalni virus, no i dalje nas brane od najtežih simptoma, i smrti. Znanstvenici ne mogu predvidjeti u kojem će pravcu daljnje mutacije ići - hoće li virus postati još zarazniji; hoće li nastati mutacije koje izazivaju i teže simptome, ili, najgore, neki potpuno novi soj korone, piše 24sata.hr.

Zasad imamo, srećom, "samo" SARS-CoV-2, i njegove varijante, njih nekoliko tisuća, među kojima su najgore britanska, brazilska, južnoafrička i još neke, ali novog soja nema. Cjepiva se mogu prilagoditi vrlo brzo, a očito će se, ostane li virus među nama, morati prilagođavati svake godine, baš kao što se radi u slučaju cjepiva protiv virusa gripe. Ne zna se hoćemo li se morati cijepiti svake, ili svake druge godine.

5. Kad će, i kako pandemija napokon završiti?

Prema anketi koju je časopis Nature u siječnju proveo među sto imunologa, virologa i drugih stručnjaka za SARS-CoV-2, gotovo 90 posto njih smatra da će on vjerojatno, ili vrlo vjerojatno postati endemski virus, odnosno da će COVID biti endemska bolest poput gripe ili obične prehlade, koju također uzrokuje virus iz porodice korone. Drugim riječima, korona će biti među nama, ali ćemo kombinacijom cijepljenja i prebolijevanja virusa, steći određenu imunost, koju sad, zbog činjenice da je virus nov, nemamo. Bit će i težih razbolijevanja, kao i kod gripe, bit će i smrti, ali u, epidemiološki rečeno, "granicama normale".

Neće biti potrebni lockdownovi, maske i distanca, no sve je to još na dugome štapu i pod upitnikom. Virus se ovih dana rapidno širi zbog novih svojih varijanti, ne zna se hoće li koja od njih postati i gora u smislu težih simptoma. U najboljem slučaju, kad nas dovoljno virus preboli, odnosno dovoljno nas bude cijepljeno, što traži kolektivni imunitet među barem 70 posto stanovništva, virus bi mogao postati endemski, uobičajen, koji ne traži radikalne epidemiološke mjere. Da će iščeznuti - puno manje vjerojatno. Plan brzog cijepljenja je propao zbog spore proizvodnje cjepiva no vjeruje se da bi pandemija mogla biti stišana najesen.

6. Koje je porijeklo virusa, je li šišmiš stvarno krivac?

Jedino što znanstvenici zasad znaju jest da je RATG13 korona virus, pronađen u šišmišima, 96 posto jednak SARS-CoV- 2. Čini se kao velika sličnost, ali da bi bili potpuno sigurni, nedostaju zapravo velika četiri postotona poena. Ili, barem 99-postotna istovjetnost virusa. Ne znaju, osim toga, je li virus prešao direktno sa šišmiša, ili je postojala neka druga životinja, posrednik, koja je virus prenijela čovjeku, a kod koje je on identičan ljudskom SARS-CoV-2 korona virusu. Poznato je da, s druge strane, čovjek korona virus može prenijeti psu, mački i kuni. Pred znanošću je još dug put da ustanovi kako je virus prešao sa životinje na čovjeka. Korona koja je okovala svijet nije nastala od jučer do danas, nego kroz niz godina, u nepoznatim prirodnim uvjetima.

Znanstvenici su, međutim, sigurni da nije laboratorijski proizvedena, jer je genetski inženjering njima itekako vidljiv. Kažu da u virusu nema tragova ljudskog utjecaja. S druge strane, Kina nevoljko otkriva svoje podatke o prvozaraženima, ako ih je uspjela pronaći, i tijeku epidemije koja je tamo izbila, pa su i to nepoznanice za druge svjetske zanstvenike. Enigma je, primjerice, kako je u mnogoljudnoj Kini niti pet tisuća preminulih od COVID-a, a samo ih je u Hrvatskoj preko 5.500.

7. Koliko je virusa potrebno da se netko zarazi?

Pretpostavlja se da tijek bolesti predodređuje i količina virusa koja uđe u tijelo, i dalje se u nama razmnožava. Zato je važna maska, i udaljenost, no znanost i dalje nije stoposto sigurna u to koliko te mjere sprečavaju prijenos virusa preko tzv. aerosola, i koliko je čestica potrebno za razvoj infekcije. Dakako da je bolje spriječiti na bilo oji način nego liječiti, no ni tu nije sve jasno. Poznato je da virus iz zaražene osobe može izaći kihanjem i kašljanjem, pjevanjem, vikanjem, govorenjem itd, u većim ili manjim česticama.

Veće čestice su i teže pa će se puno kraće - svega nekoliko sekundi do koju minutu - zadržati u zraku, a onda pasti na tlo. Manje će se, a nazivaju se aerosol, na zraku brže osušiti pa onda i dulje lebdjeti. Pretpostavlja se da će se osoba u puno više slučajeva zaraziti bliskim kontaktom, kad do nje dođu veće čestice, nego što će to biti slučaj s aerosolom - najsitnijim česticama koje se nalaze u zraku. Ne zna se točno u kojim se uvjetima takve čestice prenose, koja je njihova doza infektivna, i da li veličina i ruta čestice utječu na rizik od infekcije te težinu bolesti.

8. Kad će svijet imati lijek baš za COVID-19?

Razne je, već poznate lijekove medicina dosad primijenila u borbi protiv COVID-19, bolesti koju izaziva SARS-CoV-2, ali na tržištu još nema specifičnog lijeka samo za nju. U postupku ocjene pri Europskoj agenciji za lijekove (EMA) zasad su tri takva lijeka, a Izrael je prije tri tjedna predstavio i svoj EXO-CD24, lijek koji se inhalira direktno u pluća najtežih bolesnika, i dobre rezultate pokazuje već kroz nekoliko dana. U značajnoj mjeri "gasi" hiperimuni odgovor organizma na infekciju, takozvanu citokinsku oluju kao prenaglašenu rekaciju imunološkog sustava. To je stanje kad imunološki sustav u borbi protiv korona virusa napada i zdrave stanice, što može biti fatalno. Takva se reakcija događa u pet do sedam posto slučajeva oboljelih od COVID-a, koji završavaju na respiratorima. Znanstvenici, međutim, ne znaju kad će lijek biti na tržištu, i kad dostupan svima. Kliničko ispitivanje lijeka provedeno je zasad na tek malom uzorku od oko 30 teško oboljelih, piše 24sata.hr.

9. Kako bez greške razlikovati COVID-19 od gripe, prehlade...?

Nema "liste" nepogrešivih simptoma COVID-19, jer baš kao što se netko može zaraziti, a netko ne mora, tako nema pravila ni kad je bolest u pitanju. Pretpostavlja se da oko 80 posto zaraženih reagira s lakšim simptomima, preostalih 20 posto teže, a među potonjima je oko pet posto onih čiji simptomi budu najgori, pa čak i fatalni. Bolest obično započinje sa suhoćom grla i kašljem, ali spektar simptoma je toliko širok, da ponekad nalikuje samo prehladi, zbog čega se onda netko možda neće niti testirati. COVID-u je svojstven samo jedan čest simptom, kod kojega nema greške - gubitak osjeta mirisa i okusa, bez popratne prehlade. Koliko će imunitet nakon bolesti trajati, ovisi i o težini simptoma, pretpostavlja se da je antitijela više što su i simptomi bili jači, no i to je još nepoznanica.

10. Koliko je ljudi preboljelo COVID, odnosno koliki kolektivni imunitet imamo?

Bez seroloških testova na velikom uzorku u populaciji svake države, to je nemoguće znati. Riječ je o testovima koji pokazuju je li netko bio u doticaju s koronom, odnosno razvio antitijela na nju. No i tu postoji 'caka', jer su neki ljudi imali koronu, ali su stvorili jako malu količinu antitijela, ili ih nemaju uopće, pa će i serološki test biti lažan. Istražiti bi onda trebalo i našu prirodnu imunološku obranu preko T-stanica, koje se dižu na ustanak kad virus uđe u tijelo, što bi dalo veći postotak kolektivnog imuniteta. Sve skupa je vrlo opsežan i skup projekt kojeg će si malo koja država u ovome trenutku, kad je svijet osiromašen gospodarskom krizom zbog pandemije, moći priuštiti.