Potraga za životom van Zemlje: NASA šalje letjelicu na Titan

Ugušen u maglovitoj atmosferi koja skriva plitka jezera tekućih ugljikovodika, Titan je čudan svijet koji jedva čekamo pogledati izbliza. Zbog toga se NASA priprema lansirati robotsku letjelicu - rotocraft kako bi istražila ovaj krajolik, i to 2027. godine.

Letjelica Dragonfly (vilin konjic, op.pr.) bi na Saturnov najveći mjesec trebala stići 2034, i spustit će se u polje dina Shangri-la u blizini kratera Selk. Istraživači ga opisuju kao "izvanredno područje" vrijedno naučnog istraživanja, a još uvijek imamo mnogo toga za naučiti o njemu.

Nova studija mapira šest specifičnih dijelova regije, identificirajući ih kao mjesto koje će vjerojatno biti prekriveno pješčanim dinama i izlomljenim, ledenim tlom. Rad će pružiti temelj za modele i hipoteze koje Dragonfly može testirati nakon što sonda sleti.

Trending

Saobraćajna nesreća na ulazu u Sarajevu: Jedna osoba povrijeđena

"Dragonfly će sletjeti u ekvatorijalnu, suhu regiju Titana - hladnu, gustu atmosferu", kaže planetarna naučnica Léa Bonnefoy s Univerziteta Cornell u New Yorku. "Ponekad pada kiša tekućeg metana, ali više je poput pustinje na Zemlji - gdje imate dine, neke male planine i udarni krater. Pomno promatramo mjesto slijetanja, njegovu strukturu i površinu."

Taj pomni pogled uključivao je detaljnu analizu radarskih slika koje je snimila sonda Cassini: promatrajući način na koji se radarski signali mijenjaju i reflektiraju iz različitih uglova (tehnički poznatih kao krivulje povratnog raspršenja), istraživači su mogli obrazloženo nagađati o dijelovima površine Titana.

Kako Cassinijeve slike imaju samo razlučivost od oko 300 metara (984 stope) po pikselu, tim je također uzeo u obzir podatke koje je prikupio Huygensov lender, koji je dotaknuo južno od novog potencijalnog mjesta slijetanja.

Do sada su mnogi od ovih detalja, poput visine i oblika kratera Selk, tek nešto više od procjena, što znači da postoji mnogo analiza koje treba obaviti do 2034. godine.

"Tokom sljedećih nekoliko godina vidjet ćemo da se mnogo pažnje posvećuje području kratera Selk", kaže planetarni naučnik Alex Hayes s Cornella.

Dragonfly će biti ono što se zove rotorcraft; naprava nalik helikopteru koja će raditi na sličan način kao dron - bespilotna letjelica kada stigne u zonu slijetanja. Planirano je da bude teška oko 450 kilograma, s osam rotora od kojih svaki ima oko metar u promjeru.

U Titanovoj atmosferi slabog vjetra i niske gravitacije, Dragonfly će kružiti maksimalnom brzinom od 36 kilometara (22 milje) na sat, razvijajući sve dulje i duže letove od svog početnog mjesta slijetanja.

Kako je Titan na mnogo načina usporediv s ranom Zemljom, naučnici se nadaju da će saznati više o našem planetu kao i o Saturnovom mjesecu. 

Studija je objavljena u časopisu Planetary Science Journal.

Šta je Titan?

Titan je bez sumnje jedan od najneobičnijih svjetova koje skriva Sunčev sistem. Temperatura na površini je ledenih -180 Celzijevih stepeni, nema kisika ni vode, no naučnici se ipak nadaju da bi na njemu mogli pronaći tragove života ili barem složenih organskih molekula.

Koliko god bio potpuno stran ljudskom poimanju, Titan je u mnogim bitnim pogledima zapravo sličan Zemlji. Ima jednu od najgušćih atmosfera u Sunčevom sistemu i jedinu osim Zemljine koja se temelji na dušiku. Pritisak na površini planeta upola je veći nego na Zemlji - oko 146 kilopaskala.

Osim dušika, koji čini 97 posto Titanove atmosfere, u njoj se mogu naći još i metan, vodik i drugi plinovi u tragovima. Mali udio metana, oko 2,7 posto, odgovoran je za jednu od najbizarnijih pojava u Sunčevom sistemu - pri visokom pritisku i niskim temperaturama Titana metan se ponaša poput vode u ekosistemu Zemlje.

Zahvaljujući metanu, Titan ima klimu, oblake i "vodeni ciklus" - metan isparava, skuplja se u gustu naoblaku, potom pada poput kiše na površinu mjeseca. Kiše se slijevaju u rijeke, koje oblikuju krajolik Titana te pune mora i jezera metana.