Film baziran na istinitoj priči stravičnog zločina počinjenog u Bosni dobio Zatnu palmu u Cannesu

Film "Čovjek koji nije mogao šutjeti", redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića osvojio Zlatnu palmu! Film je u kratkometražnu konkurenciju uvršten među više od 4200 prijava.

Film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića drugi je hrvatski film od osamostaljenja koji se na Filmskom festivalu u Cannesu prikazao u glavnom natjecateljskom programu, odnosno u konkurenciji za Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film. Prije njega, jedini je bio "Ciao mama" Gorana Odvorčića 2009. godine.

"U konkurenciji smo s deset stvarno vrhunskih naslova, tako da žiriju neće biti lako, pa nemam nekih očekivanja. Iskreno, ne treba mi više od ovog, meni je fantastičan uspjeh da smo tu i zbog ovoga će film putovati na mnogo festivala i vidjet će ga puno ljudi, čime je moj cilj ostvaren", rekao je Nebojša Slijepčević prije osvajanja nagrade.

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Radnja filma zbiva se 27. februara 1993. godine, na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Putnički voz na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. To je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti, a glavnu ulogu u filmu igra Goran Bogdan.

Kada je opisivao svoj film, režiser Nebojša Slijepčević je rekao:

"Film se temelji na stravičnom zločinu počinjenom u Bosni prije 30 godina. U svaki su zločin uključene tri strane: počinitelji, žrtve i svjedoci. Posebno me zanimala treća skupina. Pristupili smo ovom filmu kao da se događa danas, i kao da se ova situacija događa nama, ovdje. Lako je zamisliti da su putnici u vlaku netko drugi, ali oni bi lako mogli biti i mi te na neki način – oni to i jesu. Činovi nasilja događaju se oko nas svakodnevno. Lokalno oni nisu toliko ekstremno kao za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, ali globalno – još su ekstremniji. I svatko od nas se u tome suočava s pitanjem koje postavlja i protagonist filma: trebamo li se suprotstaviti nasilju čak i ako nismo neposredna meta?".