Sa staze na cestu: "Top 6" automobila koji su nastali od trkačkih modela

Motivi za lansiranje drumskih verzija trkačkih modela nekada su bili marketinški, nekad finansijska zarada, a najčešće administrativni.

Naime, uslov za stjecanje homologacije, dozvole za nastup trkačkih modela na stazama, bio je proizvodnja određene serije drumskih verzija. Subjektivni izbor šest najboljih drumskih jurilica izvedenih iz trkačkih automobile.

Lancia Stratos (1973)

Jedan od najljepših i najuspješnih rally vozila svih vremena, pobjednik 18 takmičenja WRC-a u periodu od 1974. do 1981. godine, izgleda sjajno i u uličnoj verziji. Ipak, sredinom '70-ih godina samo oni s dubokim novčanicima mogli su sebi priuštiti Lanciju koji je dizajnirao Marcello Gandini iz studija Bertone.

Stratos je pokretao centralno postavljeni 2,4 litarski V6 Ferrari Dino motor koji je snagu od 190 "konja" prenosio na zadnje točkove. Napravljena su svega 492 primjerka koji basnoslovnu cijenu drže sve do danas – dobro očuvani primjerci kod kolekcionara vrijede do 850.000 KM.

Porsche 911 Carrera RS 2.7 (1973)

Kada je predstavljena prije 45 godina, Carrera 2.7 RS bila je s 210 KS dotad najjači drumski Porsche 911. U poređenju sa standardnim 911S, Carrera RS 2.7 bila je 20-ak "konja" snažnija (zahvaljujući Bosch Kugelfischer mehaničkom ubrizgavanju), imala dorađen ovjes, legendarni "ducktail" zadnji spojler, veće kočnice, šire zadnje gume…

Porsche 911 Carrera RS 2.7 bio je najbrži njemački serijski automobil (240 km/h), dostojna trkačke verzije – jednog od rijetkih homologacionih automobila koji su bili uspješni na krugu i u reli sportu.

Audi Quattro (1981)

Ideja o visokoperformansnom automobilu s pogonom na sva četiri točka javila se 1977. kod Audijevog inženjera Jörga Bensingera nakon što je spoznao da rustikalni lagani terenac VW Iltis na snijegu pobjeđuje i mnogo snažnije automobile.

Skoro paralelelno s lansiranjem jednog od najuspješnijih reli automobila, krajem 1980. godine europskim kupcima ponuđen je drumski Audi Quattro. Ur-Quattro (praotac Quattra) za pogon je koristio 5-cilindrični turbobenzinac zapremine 2144 cm koji je razvijao 200 KS i osiguravao da prelijepi coupe do "stotke" ubrza za 7,1 sekundu, odnosno maksimalnih 220 km/h.

Mercedes 190 E 2.3-16 (1984)

Paralelno s razvojem "baby-Mercedesa" (W201), kompanija iz Stuttgarta je, zajedno s Cosworthom, pripremala rally verziju. Projekt je došao skoro do kraja, Cosworth je razvio motor snage 320 "konja", no tada je Audi predstavio Quattro s pogonom 4x4 protiv kojeg Mercedes 190E ne bi imao šansi u reliju.

Umjesto za rally, Mercedes se okrenuo razvoju "190-ke" za kružne DTM utrke i nastao je model 190 E 2.3-16 sa detjunovanim Cosworth motorom.

Nakon što je trkačka verzija proslavila tada mladog Ayrtona Sennu 1984. na revijalnoj utrci povodom otvaranja obnovljenog Nürburgringa, automobil je ponuđen i običnim smrtnicima. Prvu drumsku evoluciju pokretao je 2,3 litarski 4-cilindraš snage 185 KS koji je bio dovoljan za maksimalnih 230 km/h.

Peugeot 205 Turbo 16 (1984)

Da bi koristio 205 T16 u Svjetskom rally prvenstvu, Peugeot je morao proizvesti 200 drumskih vozila za stjecanje homologacije. Na prvi pogled se drumski Turbo 16 doimao kao loše optički tjunirana verzija kultnog malog Peugeota 205.

Zapravo je to bio vuk u jagnjećoj koži, nastao u najboljoj tradiciji vozila grupe B. Centralno postavljeni motor s turbo punjačem razvijao je 200 KS i osiguravao nevjerovatne performanse francuskom mališanu, izdanku svjetskog rally prvaka 1985. i 1986. godine.

BMW M3 (1986)

Poput nešto ranije predstavljenog Mercedesa 190 E 2.3-16, tako i BMW M3 duguje svoje rođenje nastupima u trkačkoj seriji DTM. No, vrlo brzo je trkački M3 u seriji E30 postao jedan od najuspješnijih takmičarskih automobile širom svijeta, što je BMW motiviralo da ponudi i drumsku verziju.

Cestovni M3 razlikovao se od ostalih standardnih verzija BMW-a E30 po tvrđem ovjesu, poboljšanoj aerodinamici, dok je za pogon koristio 2,3 litarski 4-cilindrični motor snage 238 "konja".