Žene u vrtlogu rata: Oružje kojim se sada bore za mir je - hljeb

U Czernowitzu je prije nekoliko godina otvorena Ženska kuća koja je prije rata pružala utočište žrtvama porodičnog nasilja. Sada pruža utočište ratnim izbjeglicama - i opskrbljuje vojsku, piše DW.

Ove žene su vodile normalan živor prije ruske invazije. Neke od njih su bile učiteljice ili IT stručnjakinje. Oružje kojim se sada bore za mir je - hljeb.

"Znam kako je biti gladan. Važno je prehraniti druge pa i one koje ne poznaješ. Mi smo svi Ukajinci", kaže jedna žena.

Trending

Bećiragić nakon poraza od Hrvatske: "Razlika od 13 koševa ništa ne znači u ludnici u Skenderiji"

Djeca u podrumu

Ovaj hljeb je za vojnikinje i vojnike na bojišnici. Marta Lekčenko predvodi tim od 30 dobrovoljki.

"Hljeb znači toplinu, dom i ljubav. Nešto što možemo dijeliti s drugima", kaže Marta.

Ovu kuću dijeli već 120 ljudi, iako je izgrađena za 80. Marta i drugi donatori su finansirali njenu izgradnju, da bi pružili utočite žrtvama porodičnog nasilja, a sada služi kao utočište raseljenim ženama i djeci.

Marina je sa svojom djecom upravo stigla iz Kijeva, nakon četiri dana provedena na putu.

"Jako smo se bojali. Djeca su bila ili u podrumu ili u jednoj garaži. Ovo je ubijanje i uništavanje naše zemlje", kaže ona.

Mora nešto pojesti, iako ne osjeća glad. Brine se za svoju sestru, koja je ostala u Kijevu. Kuća se nalazi u Černeviciju na zapadu Ukrajine. Tu je situacija još relativno sigurna. Ali i ovdje se pripremaju za najgore.

Ono što je nekada bila dvorana, sada noću služi kao prizvoljno skonište od zračnih napada. Odmor je svakome prijeko potreban.

U drugoj sobi su dobrovoljke koje šiju ukrajinske zastave. To se sada traži. Tu su zavoji za vojnike i komprese koje zaustavljaju krvarenje. U ratnim vremenima postaje jasno koliko su žene važne, kaže Marta.

"Radite to zato što morate. Žene rade isto što i muškarci. Neke žene su na prvim linijama bojišnice. Naše žene se bore i umiru. Naše žene voze kamione i tovare u njih brašno".

Ljudi su naučili ubijati

Napustiti Ukrajinu sa svoje dvoje djece, to za njih nije opcija, kaže Marta. Ne može ostaviti svog supruga i svoju zemlju. A bit će joj potrebna i kada jednom rat završi. Porodičnog nasilja će biti još više, dodaje, kao 2014. godine, kada su počele borbe na istoku Ukrajine.

"Ljudi su naučili ubijati, biti agresivni. Vrlo često se dogodi da po povratku kući ne dobiju od Vlade mogućnost za rehabilitaciju, tako da istresaju svoj bijes na ženama i djeci. Ne možemo ni zamisliti što će se događati nakon ovog rata", kaže Marta.

Niko ne može, ali svi se nadaju miru, piše DW. 

Video možete pogledati ovdje.