Večernjakov reporter došao kući: Kijev je sumorno tih, nikoga ne možete vidjeti

Zoran Marinović, Večernjakov reporter koji se jutros vratio iz Kijeva u Hrvatsku gostovao je u emisiji Večernji TV i podijelio svoja iskustva. Govoreći o razlozima zašto je bio u Kijevu kaže kako se on ratovima i konfliktima bavi već 20-ak godina i da je to njegov posao.

Marinović je u Kijev došao vozom iz Lavova navodeći kako i danas, poslije više od mjesec dana ruske invazije vozovi i dalje saobraćaju prema Kijevu i iz Kijeva. Razlika između ovog zadnjeg povratka i onoga od prije nekoliko sedmica je ta što su sada vozovi prazni tako da je u kompoziciji koja je išla prema Kijevu bilo samo desetak novinara. Svi oni koji su željeli napustiti Kijev su to već i napravili, a oni koji su željeli ostati su ostali. Kaže kako je bez većih problema došao u Kijev, a isto tako i bez većih problema, također vozom, i napustio grad.

Kaže da je stanje na terenu loše, "ali mediji podilaze svojim urednicima i čitateljima i prenose stvari koje se ne mogu vidjeti na terenu".

Trending

Lidlov centar od 200 miliona KM u BiH počeo dobijati obrise

"U nekim trenucima od tolike količine senzacije čovjek vrlo teško da može stvoriti pravu sliku o tome kakvo je stanje zaista na terenu", napomenuo je.

Kijev sumorno tih, djece nema nikako

Kaže i kako je centar Kijeva, i poslije više od mjesec dana od početka ruske agresije, neočekivano normalan.

"Sve je kao da ste u Zagrebu na trgu, samo nema ljudi. Sve je potpuno prazno, četiri do pet puta dnevno sviraju sirene zbog zračne opasnosti i ljudi reagiraju na njih za razliku od Lavova gdje većina do nedavno te sirene uopće nije doživljavala. Grad je sumorno tih, što je za jedan takav milionski megalopolis nevjerovatno da niti jedan jedini zvuk ne možeš čuti. Ono što je zaista zlokobno je da žena ima jako jako malo, a djece gotovo nikako. Ja u tih 7-8 dana u Kijevu nisam vidio niti jedno dijete.

Dodaje da je u isto vrijeme situacija u Irpinu teška jer se vode žestoke borbe. Grad svako malo prelazi iz jednih u druge ruke, kaže on. 

Zbog velikog broja novinara vojnici ne dozvoljavaju da novinari dođu na prvu liniju, što recimo nije bio slučaj u Siriji ili Iraku. Zbog čega ovdje to ne dozvoljavaju? Novinari fotografiraju ili snimaju stanje na terenu s tih prvih linija i onda to stavljaju na društvene mreže. Rusi prate GPS signale stranih novinara i vrlo lako provjere na kojem su mjestu novinari bili, odnosno gdje je ta fotografija fotografirana, pa ako se na njoj vidi kakav tenk, oklopno vozilo ili nešto slično u roku od 15 minuta tu dolijeće granata. Zbog toga je normalno da Ukrajinci novinarima više ne dozvoljavaju dolaske na prvu liniju.

Kaže kako u centru grada rade prodavaonice koje su svoje poslovanje premjestile u podrume ili prizemlja zgrada. Kaže i kako hrane ima, odnosno da nije neki veliki izbor ali da je ima.

"Hrane u principu ima, nije neki izbor, ali je ima, možeš dobiti čokoladu, samo ne možeš baš birati okuse. Svih namirnica koje su potrebne za život definitivno ima. Namirnice dolaze vozovima iz Lavova, ta linija još uvijek funkcionira, Rusi još uvijek nisu onesposobili taj južni ulaz u grad. Čini mi se, jer vrlo lako je onesposobiti prugu, trebaš bombardirati samo metar tračnica i više niti jedan voz tu ne može proći, da Rusima još uvijek odgovara da civili izlaze iz grada. A ako izlaze civili naravno da u grad ulaze i namirnice i oružja.

Kijev je jedna velika tvrđava koja je po mom sudu neosvojiva, a ako bi se Rusi usudili napasti Kijev žrtve bi bile van svih granica, pa čak i za Ruse koji su bili spremni žrtvovati sve zbog nekih viših ciljeva kroz historiju."

Osvrnuo se i na dešavanja u Mariupolju.

"Ono što se događa u Mariupolju to se ne događa u Kijevu i to se apsolutno ne događa u Lavovu. Ovo je rat koji se događa u Europi i to je apsolutno drugačiji civilizacijski nivo. Samim time, čini mi se, ako moram usporediti s arapskim ratovima, ovdje se ipak koliko god je to moguće izbjegavaju civilne žrtve. Kažem, koliko god je moguće", kazao je Marinović.

Ostatak teksta čitajte OVDJE.