Vatikan se oglasio o vakcinama

*Ažurirano 13. januara, nakon analize portala Raskrinkavanja.ba. U tekst uvršten širi kontekst navoda o ćelijama fetusa i vakcinama, korišteni citati iz teksta Vakcine.ba.

Sveta Stolica poručila je u ponedjeljak katolicima kako je moralno prihvatljivo koristiti cjepiva protiv covida-19 čak i ako su za njihovu proizvodnju korištene stanice iz tkiva pobačenih fetusa.

Tumačenje Kongregacije za nauk vjere glasi kako su takva cjepiva dopuštena sve dok ne postoji alternativa.

Pojašnjenje koje je stiglo iz Vatikana navodi kako je davanje moralnog legitimiteta uporabi takve vakcine temeljeno na načelu “različitih stepeni odgovornosti za saradnju u zlu”. To, prema tumačenju, znači kako zbog činjenice da pandemija predstavlja tako veliku opasnost ovakve vakcine se mogu korisiti “sukladno savjesti i uz spoznaju da to ne predstavlja sudjelovanje u pobačaju iz kojega potječu stanice korištene za proizvodnju vakcine”.

U nedostatku sigurnog cjepiva koje potječe iz drugih izvora “moralno je prihvatljivo primiti cjepivo za COVID-19 u kojemu su tokom istraživanja i proizvodnje korištene stanice pobačenih festusa”.

Vatikan preporučuje i cijepljenje radi općeg dobra

Američki su biskupi objavili kako su u cjepivima korištene stanične linije dobivene iz dva pobačaja obavljena u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća, a tumačenje iz Vatikana je kako uporaba takvog cjepiva “ne predstavlja samo po sebi niti neizravno opravdavanje pobačaja”.

Farmaceutskoj industriji ipak je sugerirano kako bi trebala razviti cjepivo koje je potpuno etički prihvatljivo, a vladama i međunarodnim organizacijama je poručeno kako bi takvo cjepivo trebali učiniti dostupnim i siromašnim državama. Tumačenje Vatkana odnosi se i na samo vakcinisanje koje je dobrovoljno, ali se “preporučuje radi općeg dobra a posebice kako bi se zaštitili najslabiji i najizloženiji (zarazi)”.

Ipak, vrijedi istaći da se ćelije abortiranih embrija ne nalaze u vakcinama.

"Istina je da, iako se virusi za neke vakcine moraju uzgajati na ćelijskim linijama (jer ne mogu bez ćelija opstati), to ne znači da vakcine kao krajnji proizvod sadrže ove ćelije. Ćelije su iz vakcina uklonjene", objasnila je Jelena Kalinić, naučna reporterka u tekstu na stranici Vakcine.ba.

"Ukoliko bismo u organizam unijeli ćelije koje nisu naše ili bar kompatabilne sa našim, umrli bismo. Zato se kod presađivanja koštane srži traže odgovarajući donori, oni čije će ćelije organizam primaoca „trpiti“. Ako bismo nekome dali ćelije embrija – to bi moglo imati fatalne posljedice", nastavlja ona, te dodaje:

"Međutim, problem u proizvodnji vakcina, pogotovo onih protiv virusnih patogena, kakvi su morbili, rubeola i polio, leži u prostoj činjenici da se radi o virusima. Sjetite se biologije iz osnovne škole: sigurno ste učili da virusi nisu ni živo ni neživo te da bi se virus „razmnožavao“ (replicirao), on mora da bude u živoj ćeliji. To znači da, ako želimo uzgojiti neki virus, moramo ga uzgajati u kulturi ćelija.

Također, neki virusi su specifični samo za ljude, odnosno, neke virusne bolesti mogu dobiti samo ljudi. Ovo znači da, da bi naučnici dobili viruse tih bolesti, od kojih će napraviti vakcine tako što će oslabiti ili inaktivirati uzročnika, moraju te viruse uzgajati u kulturi ljudskih tkiva, preciznije – ćelija.

Za različita naučna istraživanja i proizvodne procese se koriste upravo ljudska tkiva i ćelije. Primjerice, za testiranje lijekova, ali i za proizvodnju vakcina.

Naučnici koriste humane ćelije koje se mogu dijeliti i onda od tih ćelija tkiva stvaraju posebne ćelijske linije, u kojima su sve ćelije genetički iste (klonovi). To je važno jer kada ne bi bile iste, onda bi rezultati istraživanja bili pogrešni i ne bi bili uvjerljivi. Kao da sortirate jabuke prema boji, veličini i obliku. U tkivu se nalazi puno različitih tipova ćelija, pa čak i isti tipovi ćelija imaju neke različite osobine. Uzgajanjem ćelijskih linija naučnici dobivaju uniformni materijal za istraživanja i eksperimente.

Dosta ćelijskih linija koje se danas koriste su uzgojene zaista iz ćelija nekoliko abortiranih fetusa ili od Henriette Lacks, Afroamerikanke koja je bolovala i umrla od raka grlića materice. Ćelije koje su dobijene od uzoraka njenog tkiva se zovu HeLa ćelije i dosta se koriste u istraživanjima, ali ne i u proizvodnji vakcina!

Jednu stvar je bitno naglasiti: niti jedan abortus nije izvršen za namjerom stvaranja ćelijskih linija i za istraživanje ili stvaranje vakcina. Međutim, veoma je važno shvatiti kako ove ćelijske linije više nisu ćelije abortiranih embrija ili fetusa, nego se radi o ćelijama koje su pra-pra-pra-pra… -potomci ovih ćelija.

Također, veoma je važno razumjeti da niti jedan fetus čije su se stanice koristile za stvaranje ovih linija nije abortiran zbog nauke. Dakle, došlo je do abortusa zbog nekih problema (recimo psihičko stanje majke) i onda su se ta tkiva uzela kao ishodište za ove ćelijske kulture. Niko nije majku nagovorio da abortira kako bi se došlo do ovih ćelija!

Također, još je bitnije shvatiti da se one ne nalaze u vakcinama, jer se materijal za vakcine mora pročistiti. Moguće je jedino da postoje ostaci (reziduumi) DNK ovih ćelijskih linija, ali se oni nalaze tek u tragovima. Ipak, čak i ako je nešto u tragovima, ono mora biti navedeno na deklaraciji i u sastojcima. Upravo na linku ovdje možete vidjeti kako su DNK (DNA) i MRC-5 ćelijske linije navedene kao „reziduumi u toku proizvodnje“ (manufacturing residue) te u kojim se vakcinama nalaze", navodi Jelena Kalinić na stranici Vakcine.ba.