Tako to rade u Madridu: Na najtraumatičnije nesreće uz policiju izlazi i - tim hitnih psihologa

Hitna psihološka pomoć koja se pruža pri traumatičnim nesrećama manje je vidljiva od policijske, medicinske ili vatrogasne, ali jednako je važna jer pomaže članovima porodice i bližnjima žrtava osloboditi emocije kako bi se stabilizirali. 

Cristina Fernández-Belinchón jedna je od šest psihologa koji od 2019. godine čine jedinicu za psihološku pomoć "Summa 112" u Madridu i njegovoj okolici gdje interveniraju prilikom smrtnih slučajeva.

Ta jedinica prisustvuje najtraumatičnijim događajima, poput tragedija s maloljetnicima, samoubistava, incidenata s više žrtava ili silovanja.

Trending

Banana italijanskog umjetnika zalijepljena selotejpom prodata za 6.200.000 dolara

"Posao nam je otpratiti, saslušati i emocionalno stabilizirati rodbinu žrtava kako bi mogli započeti svoje žalovanje", kaže Fernández-Belinchón za novinsku agenciju EFE.

Ona i njezin tim provode "aktivnu pratnju", kako to vole zvati. Njihova je zadaća manje vidljiva od one koju na terenu obavljaju policija, ljekari i vatrogasci, ali je jednako važna.

Neke od najnovijih tragedija u kojima su bili na terenu jesu kobna nesreća koja je prošle sedmice odnijela živote četvero ljudi na vjenčanju u gradiću Torrejon de Ardoz te požar prije mjesec dana u Alcorconu gdje su poginula dva brata u dobi od pet godina i devet mjeseci.

"Naši pacijenti su porodice žrtava i bližnji, koji su tada potreseni, pa iskazuju bijes, ljutnju, poricanje, krivnju ili šok", kaže psihologinja.

"To su najčešće emocionalne reakcije nakon što užas obuzme ljude", objašnjava.

Prije mjesec dana bila je u dežurstvu kada je dobila obavijest o požaru u zgradi u madridskom predgrađu Alcorcón. Tada nije znala da će joj ta intervencija doživotno ostati urezana u sjećanju.

Njezin rad bio je usmjeren na očajnog oca koji je upravo napustio kuću kada su izbili vatra i dim ostavivši svoju ženu i dvoje djece, u dobi od pet godina i devet mjeseci, zarobljene u kući.

Dok su ih vatrogasci pokušavali spasiti, Fernández-Belinchón ublažavala je očaj oca koji nije mogao učiniti ništa za svoju porodicu. Naposljetku, supruzi su ljekari na terenu spasili život, ali dvoje maloljetnika je umrlo. Stariji dječak odmah nakon događaja, a beba u bolnici.

Tokom tih minuta, usredotočila se na smanjenje "nesigurnosti" koju je osjećao taj čovjek. Pokušala mu je pružiti vrijedne informacije.

Takozvani "incidenti s više žrtava", poznati u žargonu hitne pomoći s akronimom IMV, ostaju u sjećanju svjedoka, članova porodice i uključenih stručnjaka, uključujući psihologe hitne pomoći.

U događajima kao što je četverostruki smrtonosni sudar koji se dogodio prošle sedmice tokom romskog vjenčanja održanog u drugoj madridskoj općini, Torrejón de Ardoz, s desetero povrijeđenih, postoje deseci ljudi koji mogu patiti od napada tjeskobe ili kojima je zbog bilo kojeg drugog razloga potrebna hitna psihološka pomoć.

U tim je slučajevima, kako ističe, bitna "koordinacija" s drugim ekipama hitne pomoći.

"Posebice s policijom koja je zadužena da nam osigura rad na mjestu događaja, ali i za saopćavanje najgorih vijesti članovima porodice", kaže psihologinja.

Kada bi morala definirati funkciju hitne psihologije, nazvala bi je "aktivna pratnja" jer svojim radom ne samo da pokušava biti uz druge žrtve, rodbinu i bližnje, već i zato što ih pokušava natjerati da oslobode svoje emocije kada se pojave nevjerica i šok prilikom saopćavanja najgorih vijesti.

"Ne samo da smo zajedno s pacijentima, već im dajemo do znanja da ćemo ih pokušati navesti da izraze svoje emocije, uvijek poštujući njihov prostor i vrijeme”, objašnjava psihologinja "Summe 112".

Intervencija Cristine Fernández-Belinchón i njezinih kolega može trajati nekoliko minuta ili nekoliko sati. Traje od trenutka zaprimanja obavijesti o događaju, na koji odlaze zajedno sa svojim kolegama ljekarima, medicinskim sestrama i tehničarima hitne pomoći, pa sve dok rodbina umrlog ne postigne određenu "emocionalnu stabilnost".

Kada osoba bliska žrtvi dosegne emocionalnu stabilnost, prirodno se može osloniti na druge rođake ili poznanike.