Jezive priče ljudi koji su pobjegli iz Mariupolja: Opsada, granate, glad, smrt...

Dmitri Yurin bio je kod kuće 16. marta kada je ruska bomba pala na dramski teatar u Mariupolju. Njegov stan u naselju Prospekt Mira bio je nekoliko stotina metara dalje, preko puta trga s fontanom. Kazalište je postalo prostrano sklonište za zračne napade. Unutra su bile stotine žena i djece...

"Bilo je strašno, ogromna eksplozija, ogromna eksplozija. Čuo sam plač i vriskove", prisjeća se Yurin za Guardian. "Vidio sam tijela i komadiće tijela. Izvukao sam jednu ženu, pa djevojčicu, pa dječaka. Svi su bili ranjeni. Dječakove noge se nisu micale. Vrištao je. Ruke su mi se tresle. Bio sam sav u krvi."

U blizini je nepomično ležala žena na tlu. Članovi obitelji su je očajnički pokušavali reanimirati, pritiskajući joj prsa. "Pokušavali su je vratiti. Pored nje je stajalo dijete i govorilo: ‘Mama, nemoj spavati.’ Žena je bila mrtva."

Trending

VSTV BiH: "Očekujemo podršku u borbi za budućnost našeg društva koje je ozbiljno ugroženo"

Još uvijek se ne zna tačan broj ljudi koji su poginuli u ruskom zračnom napadu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kaže da je ubijeno 300 ljudi. Svjedoci, uključujući Yurina, potvrđuju da je bilo na desetke tijela. Kažu da je kontinuirano rusko granatiranje učinilo spasilačke radove opasnim.

Yurin je rekao da se vratio u garažu u kojoj se skrivao s majkom Nadeždom, zapalio cigaretu i uzeo tablete. Odlučio je da se mora izvući iz Mariupolja, koji su ruske snage napadale i opsjedale dvije užasne sedmice. Grad je bio odsječen sa svih strana.

Smislio je vanredan plan. Yurin je odlučio da će plivati na sigurno...

Kao strastveni ribar, proveo je sate na Azovskom moru sa svojim ocem, hvatajući lokalne ciple poznate kao 'pelengas'. Pronašao je svoj ribarski kombinezon, uzeo je dvije vreće za smeće koje je zavezao oko čarapa, nešto uzica i četiri plastične boce od 5 litara, da bi ih koristio kao pomoć pri plivanju.

Odjeven u ovaj improvizirani kostim, rekao je Yurin, krenuo je pješice prema plaži. Bila je rana večer. Prošao je pokraj razrušenih stambenih blokova. "Bilo je nekoliko ljudi koji su tražili vodu. Netko me zamolio za cigarete. Inače je grad bio pust. Krenuo sam poznatim putem do obale. Bilo je hladno."

Jurin je rekao da je gazio po pijesku i potom zaronio. Isplivao je nakon stotinjak metara, paralelno s obalom, i krenuo prema zapadu. Voda je bila ledena. "Zubi su mi cvokotali. Sakrio sam se iza jedne od boca da me nitko ne vidi. Ponekad sam se odmarao na vrhu boce."

Plivao je dva i pol sata. Ruta duga 2,5 milje odvela ga je pokraj ruskog položaja kod Rybatske i do sela Melekine, koje je prije invazije bilo ljetovalište. Oteturao je van. Pronašao je stariji par koji ga je primio, dao mu čašicu votke i zdjelu boršča.

Selo je bilo pod ruskom kontrolom. Uz pomoć susjeda, Yurin se uspio ukrcati u kombi koji je krenuo prema luci Berdjansk, koju su također okupirale ruske snage. Rekao je da su ga ruski vojnici na kontrolnom punktu ignorirali. "Imali su 17 ili 18 godina", prisjetio se. Iz Berdjanska je uspio prijeći na teritorij pod upravom Ukrajine.

Diana Berg, stanovnica Mariupolja koja je pobjegla iz grada, rekla je da je jedna obitelj krenula sličnim putem kao i Yurin. “Budući da je plaža minirana, morali su hodati po hladnoj vodi kilometrima”, objavila je na Facebooku. Prolazak pješice kroz ruske položaje sada je nemoguć. "Ne puštaju nikoga ni unutra ni van", napisala je.

Dodala je: "Grad je još uvijek blokiran. Svaki dan Rusi ga uništavaju svim mogućim oružjem – zračnim napadima, raketama, topništvom, minama, tenkovima. Samo u srijedu bilo je 118 zračnih bombi. Mislili smo da je grad već uništen. Ali sada se još više uništava."

Ukrajinska vojska i njihov saveznički bataljon Azov kontrolirali su područje koje se smanjuje u centru Mariupolja, rekla je. "Civili pokušavaju preživjeti ovaj pakao. Ovaj teror se ne može zamisliti", napisala je, pozivajući na prekid vatre i evakuaciju koju je organizirala međunarodna zajednica.

Vlada u Kijevu optužila je Moskvu za otmicu hiljada stanovnika Mariupolja, uključujući djecu. Nasilno su odvedeni iz gradske bolnice broj četiri u Rusiju preko susjednih područja pod kontrolom proruskih separatista. Činilo se da video u četvrtak prikazuje vojnike kako deportiraju liječnike i pacijente pod prijetnjom oružjem iz gradske bolnice.

Gradsko vijeće Mariupolja kaže da separatisti sada prolaze kroz ruševine u bijelom kombiju, skupljajući tijela koja leže na ulicama. Oni se spaljuju u pokretnom krematoriju. Cilj je, kaže se, izbjeći neugodne fotografije koje su izašle iz Buče, sjeverozapadno od Kijeva, na kojima se vide pogubljenja vezanih civila.

Druga stanovnica Mariupolja Vika Dubovitskaya rekla je da je uspjela pobjeći sa svoje dvoje djece – Artjom (6) i Nastijom (2) – privatnim automobilom. Sklonili su se u dramskom teatru kada je zgrada uništena. "Bilo je tiho. Tada je došlo do eksplozije. Morali smo bježati", rekla je.

"Stavila sam kćer na ramena i zgrabila sina za ruku. Rekao mi je: ‘Umoran sam od trčanja’. Eksplozija me bacila na zid. Povrijedila sam jednu stranu lica, ali nisam primijetila. Bio je to adrenalin. Moja jedina pomisao bila je izvući djecu van."

Govoreći iz zapadnog grada Lavova, Dubovitskaya je rekla da je u teatru živjelo 1500 ljudi. Rekla je da je tamo došla 5. marta nakon što su u gradu bili isključeni plin, grijanje, voda i struja. Jedan od glumaca Damir Sukhov pokazao joj je mjesto za reći na prvom katu.

"Živjeli smo u hodniku između klasičnih stupova. Bilo je debelih zidova", rekla je. "Druge žene i djeca već su spavali u gledalištu, kao i u šminkernici i u dva podzemna podruma. Područje pozornice bilo je toplije, ali opasnije", dodala je.

Prva tri dana nije bilo ništa za jelo. "Osjećate se krivim kada ne možete nahraniti svoju djecu", rekla je. Ukrajinski vojnici su tada donijeli hranu, uključujući smrznutu ribu, koja se kuhala ispred zgrade na vatri. Samo su djeca smjela jesti. Volonteri su opljačkali trgovinu i donijeli toplu odjeću, kazala je.

Dubovitskaya je rekla da su Rusi bili svjesni da je kazalište puno žena i djece. Zauzeli su okolna područja i jedne noći se krišom preselili u poslovnicu Pumb banke, udaljenu 250 metara. Ukrajinske oružane snage naslikale su golemim slovima riječ "djeca" ispred teatra.

Kasnije se preselila na drugi sprat i bila je u prostoriji s projektorom kada je bomba pala. Bilo je nejasno koliko je ljudi umrlo ili što se dogodilo Suhovu, glumcu, koji je organizirao pomoć. Ponovno se ujedinila 23. marta sa suprugom Dmitrijem, koji se vratio iz Poljske da je traži - pronašao ju je u logoru Crvenog križa.

"U gradu nije bilo komunikacija. Ostavila sam telefon i ruksak kad smo izašli iz teatra", rekla je. "Dima [Dmitrij] je došao u školu izvan Mariupolja gdje smo živjeli. Prvo je vidio našeg sina, ali ga nije prepoznao jer je toliko smršavio." Obitelj sada kampira u podrumu u Lavovu s još 25 izbjeglica.

Jurin je u međuvremenu rekao da je njegova majka, koja je radila kao čistačica u uredima mariupoljskih novina Pryazovia Worker, uspjela pobjeći nekoliko dana nakon njegovog epskog plivanja u Azovskom moru. Sada boravi sa sestrom u Berdjansku - koji su okupirali Rusi.

"Ono što su Rusi učinili kazalištu bio je čin terora", rekao je. "Znali su da su unutra mirni ljudi. Ubili su stotine. Ista je priča bila i kad su bombardirali rodilište." "Nastavio je: “Imam 31 godinu, borilačke dobi. Da su me uhvatili, bio bih mučen."

Rekao je: "Hvala Bogu da sam tako dobro poznavao obalu oko Mariupolja. To me spasilo."