Priča o Kiri: U ratu ostala siroče, djed putovao 4 dana da ne završi u sirotištu

Kada je 12-godišnja Kira Obedinski, koja je ostala siroče u ratu, prebačena iz svog rodnog grada Mariupola u bolnicu u području istočne Ukrajine pod ruskom kontrolom ranije u martu, nije bila sigurna hoće li se ikada ponovno spojiti sa svojim preostalim članovima obitelji.

Sada u Kijevu, uprkos svim izgledima, sjedi na bolničkom krevetu s djedom Oleksanderom Obedinskim - a u srijedu je prvi put progovorila za CNN o svojim mukama. I dalje se oporavlja od ozljeda za koje medicinske sestre kažu da uključuju rane od granata na licu, vratu i nogama. Njeno lice s ožiljcima i introvertan način ponašanja znakovi su fizičke i psihičke traume koju je pretrpjela.

Obitelj Obedinsky je razorena ovim ratom. Kirin otac, Yevhen Obedinsky, bivši kapiten ukrajinske vaterpolo reprezentacije, ubijen je 17. marta dok su ruske snage granatirale grad. U tom trenutku Kira je ostala siroče, a majka joj je umrla kad je Kira imala dvije sedmice.

Trending

Historijska noć u Skenderiji: Bosna i Hercegovina razbila Hrvatsku 110 : 90

Nekoliko dana nakon očeve smrti, Kiru su vojnici koji govore ruski odvezli u bolnicu u regiji Donjeck nakon što je zadobila rane od nagazne mine dok je pokušavala pobjeći iz Mariupolja s očevom djevojkom.

U razgovoru za CNN ranije ovog mjeseca iz Kijeva, Oleksander je rekao da se boji da više nikada neće vidjeti svoju unuku jer je bilo gotovo nemoguće putovati ratom razorenom zemljom da bi je vratio. Rekao je da je razgovarao s bolnicom u kojoj se Kira liječila i rečeno mu je da će na kraju biti poslana u sirotište u Rusiji.

Ipak, njihov ponovni susret, više od mjesec dana nakon što su se zadnji put vidjeli, organizirali su pregovarači iz Ukrajine i Rusije.

U utorak je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posjetio Kiru u bolnici kako bi proslavio njezin povratak, dajući joj i iPad kako bi se zabavila dok se oporavlja. Oleksander je rekao da je Zelenskom rekao da je Kira "umorna, ali sretna" i da mu je zahvalio na sigurnom povratku njegove unuke.

Povlačenje Kire s teritorija pod kontrolom separatista koje podržava Moskva nije bio lak zadatak. Nakon medijskog izvještavanja o njezinoj nevolji, ukrajinska vlada rekla je njenom djedu da su postigli sporazum koji će mu omogućiti da otputuje u Donjeck po unuku - ali da to neće biti lak pothvat.

Neustrašiv, Oleksander je odmah krenuo prema uputama na ono što je trebalo biti iscrpljujuće četverodnevno putovanje, uzevši vlak za Poljsku, let za Tursku, drugi let za Moskvu, nakon čega je slijedila vožnja vlakom do južnoruskog grada Rostova, prije nego što je konačno stigao do uplakane Kire nakon još jednog putovanja automobilom do Donjecka, rekao je.

Nakon emotivnog ponovnog susreta - uz bezbroj čvrstih zagrljaja, rekli su - par je potom krenuo kući, istim dugotrajnim putem u povratku za Kijev.

U kijevskoj bolnici Okhmatdyt, Kira njeguje jedini posjed svog oca koji je uspjela zadržati nakon što je umro: njegov mobitel. To joj je bila jedina veza s obitelji dok je bila u Donjecku.

Kontaktirala je Oleksandera - svog jedinog preostalog krvnog srodnika - tako što se prijavila na Instagram i poslala poruke djevojci svog djeda kako bi objasnila gdje je završila, rekla je. Objave na Instagramu iz februara pokazuju Kiru kako pozira za selfije, blaženo nesvjesna kako će se život preokrenuti za samo nekoliko sedmica.

Njih dvoje su se sreli 23. aprila, rekao je Oleksander. Bolno je svjestan da nikada ne bi mogao osigurati i svoju i Kirinu sigurnost da ju je pokušao vratiti sam, bez pomoći vlade Ukrajine: "Ja se to sam ne bih usudio, naravno. Jer ovaj je pothvat mogao završiti tako da ni ja ni Kira ne budemo pušteni."

Dok je bila u Donjecku, Kiru je intervjuirao ruski državni medijski kanal koji je emitovao video na kojem mlada djevojka radosno priča o tome kako joj je ponekad dopušteno nazvati svog djeda. Intervju je korišten kao "dokaz" da ona nije oteta, rekao je jedan ruski TV voditelj. Međutim, Kira daje sasvim drugačiju sliku svog iskustva. "Tamo je loša bolnica", rekla je za CNN. „Hrana tamo je loša, sestre galame i bolnica nije dobra."

Sada na sigurnom u Kijevu, Kira također može otkriti šta se tačno dogodilo u Mariupolju i kako je obitelji ponestalo sreće kada su pokušali pobjeći iz grada koji je ubrzano bio u okruženju ruskih snaga.

Ona pripovijeda kako je živjela pod granatiranjem, skrivajući se s očevom djevojkom Anyom i njihovom djecom između srušenih zidova njihove kuće. Tenkovi su stigli, rekla je Kira, i sjeća se da je vidjela muškarce u vojnim uniformama kako se približavaju njihovom dvorištu.

Kira kaže da je nakon granatiranja njenog doma 16. marta obitelj ostala zarobljena u podrumu, a susjedi su im pomagali izvući ih iz ruševina. Njen se otac više nikada nije pojavio. Kira je tri dana, zajedno s očevom djevojkom i djecom, tražila sklonište u drugom podrumu prije nego što su pokušali sudbonosni bijeg iz grada.

Kirin prijatelj je, kaže, stao na minu dok je trčao... Kira se prisjeća da su joj uši nakon toga krvarile te da je pas obiteljskog prijatelja spasio njihove živote - on je uginuo. Grupa je preživjela, ali je bila teško ranjena.

Kira je rekla da je to bilo kada su ih ruske snage - eksplozija je otkrila gdje se grupa nalazi - otkrile i odvezle u grad Manhush u hitnu pomoć, a zatim kolima hitne pomoći u bolnicu u Donjecku, gdje je grupa bila prisiljena podijeliti se. Kira je ostala sama, ranjena i prestravljenu, dok su ostali odvedeni negdje drugo...

Za Zelenskog, Kira je samo jedno od mnogih ukrajinskih mališana za koje on kaže da su namjerno deportirani u područja pod ruskom kontrolom. Moskva je u međuvremenu tvrdnje o prisilnim deportacijama proglasila lažima, navodeći da je Ukrajina ometala njezine napore da "evakuira" ljude u Rusiju.

"Najviše smo zabrinuti za djecu", rekao je Zelenski prilikom posjete Kiri u utorak. "Djeca su naša budućnost. Borit ćemo se da se svako ukrajinsko dijete vrati kući."