Iran se suočava sa teškim izborom: Podijeljeni između opcija koje mogu imati različite ishode

Izraelski napad na Iran produbljuju rat na Bliskom istoku. Izbjegavanje ili riskiranje još gore eskalacije u središtu je odluka koje donose iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei i njegovi ključni savjetnici.

Moraju se odlučiti za najmanje loš od niza teških izbora. Na jednom kraju spektra uzvrati se još jednim talasom balističkih projektila. Izrael je već zaprijetio da će ponovo uzvratiti ako se to dogodi.

Na drugom se odlučuje da se povuče crta pod destruktivnim razmjenama direktnih udara na njihove teritorije. Rizik za Iran ako zadrži vatru je taj što izgleda slabo, zastrašeno i odvraćano od izraelske vojne moći i političke odlučnosti, koju podržavaju Sjedinjene Američke Države.

Trending

Kosovska policija negira da je prešla granicu sa Srbijom

Na kraju, vrhovni vođa i njegovi savjetnici će vjerovatno donijeti odluku koja, po njihovom mišljenju, najmanje šteti opstanku iranskog islamskog režima.

Prazne prijetnje?

Iranski službeni mediji nekoliko sati prije i nakon izraelskih napada prenijeli su prkosne izjave koje sugeriraju da je odluka o odgovoru već donesena. Njegov jezik podsjeća na izraelski, navodeći svoje pravo da se brani od napada. Ali ulozi su toliko visoki da bi Iran mogao odlučiti da odustane od svojih prijetnji.

To je nada britanskog premijera Sir Keira Starmera, koji je stao iza američkog insistiranja da je Izrael djelovao u samoodbrani.

"Jasno mi je da Izrael ima pravo da se brani od iranske agresije," rekao je on. "Jednako sam jasan da moramo izbjeći dalju regionalnu eskalaciju i pozvati sve strane da pokažu uzdržanost. Iran ne treba da odgovara."

Izjave Irana bile su konzistentne od njegoveog napada balističkim raketama na Izrael 1. oktobra 2024.godine. Prije sedmicu dana, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je turskoj mreži NTV da će se "svaki napad na Iran smatrati prelaskom crvene linije za nas. Takav napad neće ostati bez odgovora."

Nekoliko sati prije izraelskih napada, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqai rekao je: "Svaka agresija izraelskog režima na Iran će biti dočekana punom snagom." Bilo je, rekao je, "veoma pogrešno i neutemeljeno" sugerirati da Iran neće odgovoriti na ograničeni izraelski napad.

Dok se izraelski avion vraćao u bazu, iransko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo se na svoje pravo na samoodbranu "kao što je sadržano u članu 51 Povelje UN-a". U saopćenju se navodi da Iran vjeruje da ima pravo i obavezu da odgovori na strane akte agresije.

Smrtonosne razmjene

Izrael je odredio tempo eskalacije od proljeća. Iran vidi kao ključnog podržavaoca Hamasovih napada u kojima je 7. oktobra prošle godine ubijeno oko 1.200 ljudi - Izraelaca i više od 70 stranih državljana. Strahujući da Izrael traži priliku za napad, Iran je više puta signalizirao da ne želi potpuni rat s Izraelom.

Ljudi u Teheranu su mislili da imaju bolju ideju od sveopšteg rata. Umjesto toga, Iran je iskoristio saveznike i zastupnike u svojoj takozvanoj "osovini otpora" da napadne Izrael. Huti u Jemenu blokirali su i uništili brodove u Crvenom moru. Hezbolahova raketna vatra iz Libana protjerala je najmanje 60.000 Izraelaca da napuste svoje domove.

Šest mjeseci nakon rata, izraelska odmazda primorala je možda dvostruko više Libanaca da napusti svoje domove na jugu, ali Izrael je bio spreman učiniti mnogo više. Upozoreno je da će, ako Hezbolah ne zaustavi vatru na Izrael i pomjeri se s granice, poduzeti mjere.

Kada se to nije dogodilo, Izrael je odlučio pobjeći s bojnog polja koje je oblikovalo ograničeni, ali iscrpljujući rat Irana. Zadao je niz snažnih udaraca koji su izbacili islamski režim u Teheranu iz ravnoteže i ostavili njegovu strategiju u ruševinama. Zato, nakon najnovijih izraelskih udara, iranski lideri imaju samo težak izbor.

Izrael je protumačio nespremnost Irana da vodi sveopšti rat kao slabost i pojačao pritisak i na Iran i na njegovu osovinu. Premijer Benjamin Netanyahu i izraelski komandanti mogli su sebi priuštiti rizik. Imali su nedvosmislenu podršku predsjednika Joea Bidena, sigurnosnu mrežu koja nije došla samo u obliku masivnih isporuka municije, već i s njegovom odlukom da pošalje značajna američka pomorska i zračna pojačanja na Bliski istok kako bi podržala američko opredjeljenje za odbranu Izraela.

Izraelski zračni napad je 1. aprila uništio dio iranskog diplomatskog kompleksa u Damasku, glavnom gradu Sirije. Ubijen je glavni iranski komandant, brigadni general Mohammed Reza Zahedi, zajedno s drugim visokim oficirima iz iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC), piše BBC.

Amerikanci su bili bijesni što nisu bili upozoreni i dali im vremena da stave svoje snage u pripravnost. Ali podrška Joea Bidena nije pokolebala dok se Izrael suočavao s posljedicama svojih akcija. Iran je 13. aprila napao dronovima, krstarećim i balističkim projektilima. Većina je oborena od strane izraelske odbrane, uz značajnu pomoć oružanih snaga SAD-a, UK, Francuske i Jordana.

Bajden je očigledno tražio od Izraela da "odnese pobjedu" nadajući se da bi to moglo zaustaviti ono što je postao najopasniji trenutak u širenju bliskoistočnog rata. Kada je Izrael ograničio svoj odgovor na napad na lokaciju protivvazdušne odbrane, činilo se da je Bajdenov plan uspio.

Ali od ljeta, Izrael je u više navrata eskalirao rat s Iranom i njegovom osovinom saveznika i zastupnika. Najveći udarci naneseni su u velikoj ofanzivi protiv najvažnijeg iranskog saveznika, Hezbolaha u Libanu. Iran je proveo godine stvarajući Hezbolahov arsenal oružja kao ključni dio svoje napredne odbrane. Ideja je bila da bi izraelski napad na Iran bio odvratan saznanjem da će Hezbolah udariti Izrael sa malo preko granice u Libanu.

Ali Izrael je krenuo prvi, implementirajući planove koje je razvio otkako se Hezbolah borio do mrtve tačke u ratu 2006. godine. Raznijela je pejdžere i voki-tokije koje je navela Hezbolah da ih kupi, izvršila invaziju na južni Liban i ubila Hezbolahovog vođu šeika Hasana Nasralaha, čovjeka koji je decenijama bio simbol prkosnog otpora Izraelu. Vlasti u Bejrutu kažu da je u izraelskoj ofanzivi na Liban do sada ubijeno više od 2.500 ljudi, raseljeno više od 1,2 miliona i nanesena je ogromna šteta zemlji koja je već na koljenima nakon što je njena ekonomija u velikoj mjeri propala.

Hezbolah se i dalje bori i ubija izraelske vojnike unutar Libana i ispaljuje veliki broj raketa. Ali se potresa nakon što je izgubio lidera i veći dio svog arsenala.

Suočen sa skorom propašću svoje strategije, Iran je zaključio da mora uzvratiti udarac. Dozvoliti svojim saveznicima da se bore i umru bez odgovora uništilo bi njenu poziciju lidera antiizraelskih i antizapadnih snaga u regionu. Njegov odgovor je bio mnogo veći napad balističkim projektilima na Izrael 1. oktobra.

Vazdušni napadi u petak 25. oktobra bili su odgovor Izraela. Trebalo im je više vremena da dođu nego što su mnogi očekivali. Curenje izraelskih planova moglo je biti faktor.

Izrael također izvodi veliku ofanzivu na sjeveru Gaze. Šef UN-a za ljudska prava Volker Turk nazvao je to najmračnijim trenutkom rata u Gazi, kada je izraelska vojska izložila cijelo stanovništvo bombardovanju, opsadi i riziku od gladovanja.

Sada se postavlja pitanje da li je Iran spreman dati Izraelu zadnju riječ, barem u ovoj fazi rata. Predsjednik Biden podržao je odluku Izraela da uzvrati nakon 1. oktobra. Ali još jednom je pokušao spriječiti još smrtonosniju eskalaciju, govoreći Izraelu javno da ne bombarduje najvažniju imovinu Irana, njegova nuklearna, naftna i plinska postrojenja. Povećao je odbranu Izraela tako što je u Izrael postavio THAAD protivraketni sistem, a premijer Netanyahu je pristao poslušati njegov savjet.

Američki izbori 5. novembra dio su proračuna Izraela i Irana o tome šta će se dalje dogoditi. Ako Donald Trump dobije drugi mandat, mogao bi biti manje zabrinut od Bidena zbog odgovora na iransku odmazdu, ako se to dogodi, udarima na nuklearna, naftna i plinska postrojenja.

Još jednom, Bliski istok čeka. Odluka Izraela da ne pogodi najvredniju imovinu Irana mogla bi, možda, dati Teheranu priliku da odloži odgovor, barem dovoljno dugo da diplomate obave svoj posao. Na Generalnoj skupštini UN prošlog mjeseca, Iranci su sugerirali da su otvoreni za novu rundu nuklearnih pregovora.

Sve ovo bi trebalo da ima veliku važnost za svijet izvan Bliskog istoka. Iran je uvijek poricao da želi nuklearnu bombu. Ali njegova nuklearna ekspertiza i obogaćivanje uranijuma stavili su oružje na dohvat ruke. Njegove vođe moraju tražiti novi način da odvrate svoje neprijatelje. Razvoj nuklearne bojeve glave za njihove balističke projektile bi mogao biti na njihovom dnevnom redu.