Deutsche Welle piše: Kako dalje nakon mogućeg rušenja Hamasa?

Izraelska vojska namjerava postići svoj deklarirani cilj: svrgavanje Hamasa. No što dalje nakon toga? Postoje različiti scenariji. Nijedan od njih nije jednostavan.

Izrael je mobilizirao oko 350.000 rezervista, dio vojske stacioniran je na granici s Libanonom, a dio na granici s Pojasom Gaze. Cilj dugoočekivane kopnene ofanzive u Gazi, kakav god on bio u detaljima, je uništenje Hamasa.

Ne postoji alternativa ovom koraku, kaže Michael Milshtein, bivši pripadnik izraelske vojne obavještajne službe, a sada istraživač u Centru Moshe Dayan na Sveučilištu Tel Aviv. On i danas ima na umu sigurnosne interese Izraela, a njegova procjena Hamasa je jasna: "Hamas je uvijek vrlo jasno formulirao svoje ciljeve, a to su promicanje džihada i eliminacija Izraela. Nikada nije gledao na ekonomski napredak kao na strateško postignuće i uvijek je najavljivao ofanzivu protiv Izraela”, kaže izraelski stručnjak za sigurnost u razgovoru za DW.

Trending

U Sarajevu obilježena 44. godišnjica smrti Josipa Broza Tita

Spriječite novi vakuum vlasti

No jedno pitanje već se sada postavlja: kako bi se Pojasom Gaze trebalo politički upravljati u budućnosti nakon uništenja Hamasa i njegovih struktura, čemu teži Izrael? Izraelci na ovo još nisu dali zvanični odgovor. Također nije moguće u ovom trenutku procijeniti da li će im – za razliku od dosad – ovaj put poći za rukom potpuno eliminirati Hamas.

29.10.23. 11:00

Velika zvijezda podržala narod u Pojasu Gaze: 'Kad vidim šta sve rade Palestincima...'

Ali jedno je očito, kaže Milshtein: ne može i ne smije postojati vakuum vlasti "Brzo povlačenje nakon uništenja Hamasovog režima stvorilo bi vakum koji bi bio popunjen anarhijom i radikalnim islamističkim skupinama."

To da vakuum političke moći može privući i radikalnije snage pokazao je Afganistan, gdje je "Islamska država" (IS) koristila notorne slabosti vladinih institucija za svoje ciljeve. Slično je pošlo za rukom IS-u u regiji Sahel, gdje im je slabost ili čak nepostojanje državnih struktura također išlo na ruku. Čak bi i Iran, sa svojim notorno protuizraelskim fantazijama o uništenju ove zemlje, još uvijek mogao imati koristi od vakuuma moći i biti u iskušenju, unatoč mogućem gubitku svojih prethodnih "partnera" kao što su Hamas i Islamski džihad, da upotrijebi nove metode ili čak nađe nove saveznike i nastavi prijetiti Izraelu.

Kako bi u ovakvim okolnostima mogao izgledati novi poredak u pojasu Gaze? Milshtein vidi nekoliko opcija - ali sve su, kako kaže, problematične. Isto smatra i Stephan Stetter, politolog sa Univerziteta Bundeswehra u Münchenu.

Scenarij 1: Izrael ponovo kontrolira Pojas Gaze

Mogući scenarij bi bio da Izrael ponovno vojno kontrolira Pojas Gaze, kao što je bilo do 2005. godine, dakle povratak Izraela kao okupacijske sile nad Pojasom Gaze. Takav bi potez međutim mogao isprovocirati novi otpor. Uz to bi to također imalo fatalne učinke na ravnotežu u regiji, kaže za DW politolog Stetter. "U Izraelu bi tada bilo glasova koji bi zagovarali ponovo naseljavanje Pojasa Gaze. A to bi također bila voda na mlin svih onih koji žele potpirivati ​​i održavati ovaj izraelsko-palestinski sukob", kaže Stetter.

Uz to: okupacijska vlast – u najmanju ruku teoretski a prema međunarodnom pravu - također ima obveze prema okupiranom stanovništvu. "Taj zadatak bi tada morao preuzeti sam Izrael. Financijski bi to premašilo sve mogućnosti zemlje", kaže Stetter. Ovo je, kako kaže, tim više tačno jer je Izrael već napadom Hamasa od 07. oktobra ekonomski pogođen. Protiv volje i bez političke potpore svojih zapadnih saveznika - posebno SAD-a – Izrael vjerojatno ne bi mogao provesti novu okupaciju. Osim toga, ovaj bi korak, kaže Stetter, također značajno opteretio odnose Izraela s arapskim državama s kojima je ili već sklopio mirovne sporazume ili to planira učiniti. "Zbog toga smatram da je takav korak malo vjerojatan", rekao je Stetter. 

A ovaj bi scenarij predstavljao još jedan problem za Izrael: morao bi se dodatno zatvoriti i izolovati od Pojasa Gaze koji je prema njemu potpuno neprijateljski raspoložen. "Izrael bi postao zatvorska uprava i zauvijek bi vladao ogromnim zarobljeničkim logorom (s kojim se Gaza već dugo uspoređuje)", pisao je o tome nedavno renomirani politički časopis Foreign Affairs.

Scenarij 2: Preuzimanje vlasti od strane Palestinskih vlasti

Alternativno, Palestinske autonomne vlasti (PA) mogle bi se vratiti u Pojas Gaze i ubuduće upravljati njime. Ovaj plan, prema mišljenju izraelskog stručnjaka Milshteina, ima prije svega jednu slabost: PA, koju vodi Mahmoud Abas, slovi i dalje kao vlada s predsjednikom i premijerom na Zapadnoj obali. Ona de facto kontrolira samo mali dio dok Izrael ima većinu vlasti na palestinskom teritoriju. "Trebamo promisliti o tome koliko je Abu Mazen slab i nepopularan", kaže Milshtein. Abu Mazen je nadimak za Mahmuda Abasa, koji se često koristi u arapskom svijetu.

Zapravo, Palestinske autonomne vlasti i Fatah - stranka Mahmouda Abasa koja njima dominira,, izuzetno su nepopularni na Zapadnoj obali. Korupcija i loš učinak vlade stalno potiču građane na proteste. PA također optužuju za nedostatak demokratskog legitimiteta. Posljednji predsjednički izbori održani su 2005. godine. Od tada Abas tamo vlada kao "vječni" palestinski vođa bez legitimnog pokrića u glasačkoj bazi. Dok je u posljednje vrijeme navukao kritike u zapadnim zemljama uglavnom zbog antisemitskih izjava i nedovoljne distance prema Hamasovom teroru, nemali broj Palestinaca na Zapadnoj obali ga optužuje da nije dovoljno čvrst i odlučan prema okupatorskoj sili Izraelu.

Tu ima još jedan faktor, kaže Stephan Stetter: "Ako bi se PA preselila u Pojas Gaze nakon pobjede Izraela nad Hamasom, neki bi u njoj mogli vidjeti ratnog profitera, koji je preuzeo vlast na uštrb žrtava rata." PA se, kako on kaže, mora čuvati da ne ostavi takav dojam. "Istodobno, PA bi trebala igrati važnu ulogu u svim ostalim budućim scenarijima, koji se odnose na Pojas Gaze”, kaže njemački istraživač sukoba i stručnjak za međunarodnu politiku.

Scenarij 3: Mješovita palestinska civilna uprava

Bolja, ali teška opcija bila bi mješovita palestinska civilna uprava, smatra stručnjak za sigurnost Milshtein. Nju bi činili različiti predstavnici palestinskog javnog života - uključujući gradonačelnike - i imali bi blisku vezu s PA. Takav model mogli bi podržati Egipat, SAD, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), kaže Milshtein. No on kaže da se mora računati sa tim da bi takav poredak bio stabilan samo kratko vrijeme. "Ali, bio bi puno bolji od bilo koje druge alternative", kaže Milshtein. 

Scenarij 4: Uprava UN-a

Teoretski bi i Ujedinjeni narodi također mogli preuzeti upravu nad područjem sukoba nakon poraza jedne strane u sukobu, kaže Stephan Stetten, navodeći kao primjer prethodne modele na Kosovu ili Istočnom Timoru. "U Pojasu Gaze, međutim, to nije realno. U ovom slučaju bilo bi puno teže, ako ne i nemoguće - jer je ovaj sukob previše u fokusu svjetskog javnog mnijenja. Moguća snažna uloga zapadnih država bi također mogla naići na velike kritike", kaže ovaj politolog. Osim toga, dodaje, postavilo bi se teško pitanje odgovarajućeg mandata UN-a.

Scenarij 5: Uprava od strane arapskih država

Istraživač sukoba Stetten bi preferirao drugačiji scenarij: po njemu bi arapske države mogle preuzeti vodstvo u upravljanju Pojasom Gaze u suradnji s Palestinskim vlastima. "Ovo bi također moglo biti u interesu nekih arapskih država iz drugih razloga, naime onih koje imaju velike rezerve prema Muslimanskom bratstvu, čiji je palestinski ogranak upravo Hamas. Egipat je poduzeo akciju protiv Muslimanskog bratstva, a protiv njega se bore i u Saudijskoj Arabiji i UAE."

Čak i ako službena vladina retorika u spomenutim zemljama, vođena antiizraelskim raspoloženjem među stanovništvom, trenutno naglašava solidarnost s Palestincima i patnju palestinskog civilnog stanovništva: "Poraz Hamasa u Rijadu i Kairu vjerojatno ne bi bio nerado viđen", smatra Stetten.

Prije svega, nastavlja Stetten, u takvom scenariju Palestinci bi možda mogli biti uvjereni da njihovi temeljni interesi - nacionalno samoodređenje i rješenje u vidu dvije države - nisu ugroženi. "Ali za to su potrebne kombinirane snage, također u saradnji sa Zapadom i UN-om", kaže Stetten. Osim političke podrške, dodaje Stetten, bila bi važna i financijska kako bi se ekonomski podržao takav model. Ovaj model ne samo da bi ponudio perspektivu za Palestince, on bi također donio više sigurnosti Izraelu, smatra Stetten.

Međutim, s obzirom na trenutačnu eskalaciju s nekoliko hiljada mrtvih, čini se nejasnim da li bi i po koju cijenu čak i one arapske države koje imaju službene (diplomatske) odnose s Izraelom trenutno biti spremne preuzeti rizik takve misije i vlastitog mogućeg neuspjeha. Takav bi model, smatra Stetten, mogao srednjoročno doći u obzir.