Žižek: Šta je organizator sajma u Frankfurtu tražio od mene i zašto je moj govor bio prekidan?

Rečenicom Ludviga Vitgenštajn, austrijsko-britanskog filozofa: "O čemu se ne može govoriti, o tome se mora ćutati", započinje Slavoj Žižek svoju bilješku za Danas povodom njegovog govora na sajmu knjiga u Franfurtu, koji je u javnosti izazvao različite reakcije.

Piše: Slavoj Žižek

Moj govor na ceremoniji otvaranja sajma knjiga u Frankfurtu dva puta je prekinuo Uve Beker, njemački državni sekretar za evropske poslove i povjerenik za antisemitizam, a onda je izazvao lavinu napada na mene – zašto?

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Najprije, neke činjenice o mom govoru. Prvo sam napisao potpuno drugačiji govor, ali dan-dva nakon napada na Hamas kontaktirao me je Jurgen Boos, direktor sajma knjiga u Frankfurtu, koji je tražio da u svom govoru pomenem i rat. (Vjerovatno se očekivalo da se samo pridružim horu svih onih koji izgovaraju bezuslovnu podršku onome što radi Država Izrael.)

Novi govor je unaprijed poslat slovenačkim organizatorima i Frankfurtu (uključujući i Boosa) i predložen mi je da promijenim neke formulacije (što sam i uradio)… Ukratko, u mom govoru nije bilo nikakvog iznenađenja: zainteresovani su bili upoznati sa tim.

Zašto onda napadi na mene?

Trebalo mi je neko vrijeme da to shvatim: ne zato što sam bio previše ekstreman, već upravo zato što sam bio veoma uravnotežen i umjeren – strah je bio da bi takav pristup mogao da zavede neke koji osciliraju u svojoj punoj podršci Izraelu da vide i palestinsku patnju.

Lako je osuditi nekoga ko skandira "Smrt Izraelu", mnogo lakše nego nekoga ko bezuslovno osuđuje napad Hamasa i skreće pažnju na njegovu pozadinu. Plus ono što je iznerviralo moje kritičare je to što sam citirao (pozitivno) isključivo jevrejska imena (Moše Dajan, Simon Vizental, Marek Edelman…).

Sa suprotne strane, dobio sam mnoge poruke od Palestinaca sa Zapadne obale koji su ljuti na mene što nisam eksplicitno rekao da, s obzirom na ono što se sada dešava Palestincima, ne treba samo da pokažu svoju žrtvu – zar ni oni na Zapadnoj obali također imaju pravo na bijes? Moj bijes je u ovom trenutku više usmjeren na ljude poput Uvea Bekera koji donose najodvratniju strategiju u ime Njemačke: oni koji su izvršili holokaust sada pokušavaju da se opravdaju zagovaranjem izraelske nepravde protiv druge grupe, piše Slavoj Žižek za Danas.

Pa da se vratimo na moj govor, evo tipične medijske reakcije na to:

"Popularni slovenački filozof i kulturni kritičar Slavoj Žižek izazvao je skandal tokom ceremonije otvaranja. Žižek je osudio teroristički napad palestinskog islamističkog pokreta Hamas na Izrael i istakao potrebu da se "slušaju Palestinci i razmatraju njihova prošlost".

Prvo (kao što je često slučaj ovih dana) riječi između "i" NISU citat iz mog teksta, iako su predstavljene kao citat. Drugo, da, bio je skandal, ali da li sam ga zaista ja izazvao? Nije li pravi skandal bio to što je moj govor dva puta brutalno prekinut, drugi put čak i tako što mi je uljez prišao na bini, a sve to zbog čega?

Zbog konstatacije očiglednog, ono što svakodnevno čitamo u našim medijima: da nema rješenja za bliskoistočnu krizu bez rešavanja statusa Palestinaca. Da biste stekli predstavu o očaju običnih Palestinaca na Zapadnoj obali, dovoljno je sjetiti se nejasnih samoubilačkih pojedinačnih napada na ulicama (uglavnom) Jerusalima prije desetak godina: običan Palestinac je prišao Jevrejinu, izvukao nož i ubo ga, znajući dobro da će ga/ju trenutno ubiti drugi ljudi oko nje.

Dok osuđujem ove radnje, moram da napomenem da u njima nije bilo poruke, niti uzvika "Slobodna Palestina!"; iza njih nije stajala velika organizacija (čak ni izraelske vlasti to nisu tvrdile), nijedan veliki politički projekat, samo čisti očaj.

Bio sam u to vrijeme u Jerusalimu i moji jevrejski prijatelji su me upozorili na ovu opasnost, savjetujući me da, ako vidim da dolazi, glasno viknem "Ja nisam Jevrejin!" i jasno se sjećam da sam se duboko stidio ovakvog ponašanja, znajući dobro da nisam siguran šta bih zaista uradio u takvoj situaciji…

Glavni kandidat za glupost godine je, po mom mišljenju, naslov nedavnog teksta u časopisu Die Zeit: "Zlo Hamasa nema kontekst". I šta to znači postalo je jasno u tvrdnji koju sam sve vrijeme čuo u Frankfurt: "Ovdje ne postoje dvije strane. Postoji samo jedna strana." U redu, ali to možemo da tvrdimo samo ako pogledamo sva "ali" i vidimo kako na njih odgovara "jedna" strana.

Jedna od panelistkinja na ceremoniji otvaranja čak je otvoreno izjavila da mrzi reč "aber" ("ali") – ali zar "ali" nije ljubazan način da se ne slažete u dijalogu? "Vidim i poštujem vašu poentu, ali…"

30.10.23. 06:35

Uživo: Putin - 'Ključ rješavanja ovog sukoba je stvaranje suverene, nezavisne palestinske države'

Analiziranje konteksta NE implicira izgovor ili opravdanje – postoje brojne analize kako su nacisti preuzeli vlast, a one ni na koji način ne opravdavaju Hitlera, samo opisuju konfuznu situaciju koju je Hitler iskoristio da preuzme vlast.

Hitler nije izašao iz vakuuma: on je još 1920-ih i 30-ih godina ponudio antisemitizam kao narativno objašnjenje nevolja koje doživljavaju obični Nijemci: nezaposlenost, moralni propadanje, socijalni nemiri… iza svega toga stoji Jevrejin, tj. "jevrejski zaplet" je sve razjasnio pružanjem jednostavnog "kognitivnog mapiranja".

Da li današnja mržnja prema multikulturalizmu i imigrantskoj prijetnji ne funkcioniše na homologan način? Događaju se čudne stvari, dešavaju se finansijski krahovi koji utiču na naš svakodnevni život, ali se doživljavaju kao potpuno neprozirni, a odbacivanje multikulturalizma unosi lažnu jasnoću u situaciju: strani uljezi su ti koji remete naš način života…

Nazad na moj govor, jedino poređenje koje u njemu evociram je čudna sličnost između Hamasa i radikalnog stava posljednje Netanjahuove vlade. Ostatak teksta možete pronaći na slijedećem LINKU.