Uspon i pad Sanadera: Počeo iz ekstremnog siromaštva, pa opljačkao Hrvatsku

Sedam članova porodice Sanader živjelo je, 1960-tih godina u četrdeset kvadrata kolibe u splitskom predgrađu.

Na vrhuncu moći Ivo Sanader, tridesetak godina poslije, živjet će u luksuznoj rezidencijalnoj vili u srcu Zagreba, a samo je prostor Mirjanine teretane veći je od kuće u kojoj je proveo djetinjstvo.

Ivo Sanader, osramoćen, kriminaliziran, glavni je lik drame u kojoj je Hrvatska opljačkana do kože, oštećena za oko 80 milijardi kuna, što je iznos ravan budžetu koji je zatekao kad je 2004. preuzeo vlast, piše portal Express.hr.

Ko je čovjek koji je odrastao kao Oliver Twist, vladao Hrvatskom šest godina, da bi bio uhapšen na štajerskoj autocesti i priveden u zatvor poput najobičnijeg prijestupnika?

“Teško možete i zamisliti bijedu iz koje je on potekao”, rekao je jednom Denis Kuljiš, koautor knjige “Čovjek koji je pokušao ukrasti Hrvatsku”.

A gdje se mogao roditi takav halapljivi karakter, vječno željan novca, moći i statusnih simbola?

Premijer koji je, prema računici Kuljiša i Dražena Rajkovića, drugog autora knjige, Hrvatsku na razne načine oštetio za 80 milijardi kuna (kad je preuzeo vlast, 2004., toliko je iznosio cijeli državni budžet), kolekcionar najskupljih satova na svijetu, vlasnik milionskih umjetničkih zbirki, formirao se kao ličnost u splitskoj faveli, u okolici teretne luke, provodeći djetinjstvo uglavnom na rubu gladi.

Ivo Sanader morao je postati hrvatski Gordon Gekko, nezajažljivi antiheroj iz filma “Wall Street”, borac koji uvijek želi više, brže, jače, beskrupuloznije, kako bi svladao prizore krajnjeg poniženja koji su ga do polovine života pritiskali poput noćne more.

“Možete misliti koje je to poniženje bilo, imati kuću u Splitu a biti prinuđen na internat, gdje su vam društvo, prema tamošnjim kriterijima - tek polusvijet kojeg u Splitu od prezira može spasiti samo dragi Bog ili vrhunski uspjeh, a ni to ne sasvim pouzdano... Tu se morate visoko izdići, inače ste otpisani kao dio nekog boljeg društva”.

Sanader se uzdigao. Na vrhuncu moći stvorio je fascinantan arhipelag paralelnih ustanova, preko kojih je imao kontrolu nad svime što je htio. Vladao je investicijama, budžetom, medijima.

Prema nekim svjedočenjima, koristio se metodama koje doista ne priliče politici.

Saradnike je tretirao kao mušice, čak i najjače.

“Vladao je željeznom rukom u svilenoj rukavici”, priznat će kasnije Šeks.

Izolirao je gotovo sve džepove otpora. Europa ga je obožavala. Nakon nepopularnog i svojeglavog Tuđmana, Sanader je bio tretiran kao prosvjetitelj, možda prosvijećeni apsolutist, moderni hrvatski faraon, pa ga ntko nije puno propitivao, kao ni sistem koji je gradio - a koji se kasnije pokazao kao “hobotnica”.

Sedmero članova porodice Sanader živjelo je u jednoj kolibi, u prostoru od 40 kvadrata. Tu se mučno odrasta, a život je prepun neugodnih iskušenja.

Otac je bio soboslikar, alkoholičar, koji je šezdesetih otišao u Njemačku i nije se vraćao.

Stric je bio oficir JNA u Tivtu. Otac je, kao mali čovjek, bio kompleksaš.

On nema nikakve sličnosti s Ivom. I zaselak je dobio ime Mali Sanaderi jer su svi bili niski. Majka mu je pravi dinarski tip, na nju je nalik. Sanadera je majka morala dati u crkveni internat jer nisu imali uslova za normalan život.

"To je strašno poniženje. Takva je sudbina zadesila svu djecu. Ona je razgovarala lično sa splitskim biskupom kako bi joj pomogao u odgoju djece. Znate kako je njemu bilo živjeti u internatu s ovima sa sela? On se uopće nije družio s njima, nije uopće htio razgovarati.”

Sanader je u tim uslovima razvio sposobnost snalaženja pod velikim pritiscima. Društvo su mu činili i neki poznati ljudi. U istom sjemeništu bio je kasniji legendarni pobjednik kvizova Radoslav Dodig, dvostruki pobjednik Kviskoteke, don Anđelo Kaćunko, Augustin Bašić.

Sanader je već tada u svemu htio biti najbolji, uvijek je želio biti nadmoćan. Kaćunka je impresionirao kao nogometaš, a poslije je govorio da je oduvijek bio uvjeren da će od Sanadera biti nešto veliko.

Sanader je nakon gimnazije otišao studirati u Rim, ali je, nakon dvije godine studija, odustao.

Čim se iz Rima vratio u Split, spetljao se s Mirjanom i otišao živjeti kod njenih roditelja. Danas ih zna cijela Hrvatska.

U Splitu je radio u Logosu, izdavačkoj kući koju je izdavanje goleme kolekcije Marxovih djela dovelo do propasti, pa je tadašnji urednik morao odstupiti, što je Sanadera diglo jednu stepenicu više.

Čim se uspeo, počeo je raditi neku knjigu Anatolija Kudrjavceva, splitskog teatrologa, i odmah je za nju naručio originalne radove hrvatskih slikara.

Izdao je i “Razvratna i filozofska pisma dviju časnih sestara” u kojima se tematizira seksualna veza predstojnice samostana s dječakom Etienneom.

Uopće, kao izdavač Sanader nije bio konzervativan, ali, na njegovu žalost, nije bio ni uspješan. Ta orijentacija nije bila ništa komercijalnija od prethodne, pa je poduzeće preuzeo neki autsajder, akviziter, koji je izdao knjigu o mornarskim čvorovima i odmah Logos digao na noge.

Kako je znao francuski i njemački, Sanader je nakon Logosa neko vrijeme radio u poslovnici Dalmacijaturista na Rivi, kao turistički radnik.

Osamdesetih je, pak, majstorski zavaljao Predraga Matvejevića, šefa sveučilišne komisije za nostrifikacije. Matvejeviću je rekao da je ljevičar, pa mu je komisija bila blagonaklonija nego što bi trebala, i austrijsku je diplomu prevela u hrvatski doktorat.

(Obmane mu nisu bile strane. Pa na Rivi je obmanuo birače vatrenim nacionalističkim govorom koji svi tako dobro pamtimo!)

Iz splitskog je Logosa zapalio bez riječi objašnjenja, pa su se Matvejević i Duško Čizmić Marović čudom čudili kad su, čekajući Sanadera da promovira neku knjigu, u sobi našli samo cedulju s porukom “Otišao sam...”

Sanader se, prema riječima autora knjige, u Austriji okušao kao biznismen, ali to nije išlo. Radio je kao dopisnik Sportskih novosti na zimskoj Olimpijadi 1976. u Innsbrucku, pa kao posrednik u trgovini erotskim fotografijama Mayer Pressa.

Te je materijale otkupljivao zagrebački dvotjednik Start, no nije mogao mnogo zaraditi. Kuljiš je tvrdio da je godišnji ugovor Starta i Mayer Pressa vrijedio 3.000 dolara pa Sanaderova provizija nije mogla biti velika.

No Sanader je u Austriji upoznao neke važne ljude, bliske Jörgu Haideru, što će se u vremenima hrvatske tranzicije pokazati jako važnim. Sanader se iz Austrije vratio bez dinara.

Stanovali su blizu teretne luke, u krajnjoj bijedi. Svi su ih u Splitu znali kao romantičan, siromašan par. To se kasnije dosta promijenilo...

Šarmantan je i dobar dio svoje energije posvetio je tome da zavodi ljude, ali ga je krasio snažan narcizam.

Jedan bivši ministar vanjskih poslova tvrdi da je Sanader, kao pomoćnik ministra na Zrinjevcu, prolazeći kroz hodnike na svakom mjestu gdje je postojalo ogledalo, zastajao i gledao vlastiti lik. To je strašno iritiralo Tuđmana, koji je povrh svega mislio da je Sanader lijen.

Ipak, politički je nastradao kao žrtva Pašalićeve urote. Uostalom, da je bio realističan, Sanader nikada ne bi došao na ideju da državu može voditi preko mobitela, oslanjajući se samo na snagu vlastitog autoriteta. No, materijala koji bi ga uvjerio u vlastitu božanstvenost bilo je napretek. Na vrhuncu moći opisivali su ga kao “političkog kolosa”, čovjeka koji je “dosegnuo hrvatski Olimp”, i koji je “istinski politički pobjednik”.

Kad je otišao, mnogi su bili uvjereni da će se brzo vratiti, pa su ga uspoređivali s Bobbyjem Fischerom, šahovskim genijem, velemajstorom koji se povukao kad je bio najveći.

“Ivo Sanader je istinski državnik i neprijeporni autoritet. Nije to bio zato što je upravljao čeličnom rukom i što je rezao prste svakome tko misli drugačije, nego je jednostavno imao takav autoritet”, rekla je Jadranka Kosor.

Andrija Hebrang nazivao ga je “moralnim strojovođom” dok je najžešću usporedbu izrekao silno konzervativni psihijatar dr. Vladimir Gruden, koji je Sanadera usporedio s Kristom: “Samo se nije dao razapeti”...

Krivom politikom Ivo Sanader cijelu je zemlju doveo u tešku situaciju jer je u dva njegova mandata (2004.-2009.)

Hrvatska oštećena za 80-ak milijardi kuna. Ta je šteta jedva usporediva s ičim u hrvatskoj historiji, imamo li na umu mirnodopski period.

Za Sanaderovog mandata (2003.-2009) Hrvatska se zadužila za 20,9 milijardi eura pa se ukupni dug zemlje u njegovom mandatu popeo na 40,8 milijardi eura, što je tek nešto manje od godišnjeg BDP-a.

Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.