Sandro Silajdžić deportovan iz SAD: Ovdje nikoga ne znam, tamo mi je bio dom
Sandro Silajdžić u Sjedinjene Američke Države došao je kao petogodišnjak, izbjeglica iz Bosne. Sada je deportovan u Hrvatsku, zemlju koje se praktički ne sjeća i u kojoj je prepušten kafkijanskom administrativnom limbu.
"Pozdrav svima, upravo sam se doselio u Zagreb iz Amerike. Zbog deportacije trebam pomoć, nikad nisam živio u Zagrebu i ne poznajem nikoga ovdje. Pokušavam pronaći smještaj, posao i srediti dokumente. Imam samo hrvatsku putovnicu", ovo je napisao Sandro koji je do nedavno živio u Detroitu na jednoj Facebook grupi što je privuklo veliku pažnju mnogih.
Za Večernji.hr Silajdžić je govorio o svom životu i podijelio svoju priču koja počinje u ratom zahvaćenoj Bosni.
Klub Bošnjaka: Neće biti veta na odluku o izboru Minićeve vlade
"Deportovan sam iz Amerike. Prema novom zakonu, ako si ikada imao problema sa zakonom ili dokumentima, a izađeš iz Amerike, pri povratku te mogu staviti u proces deportacije. Moj slučaj je sljedeći: u SAD sam došao kao petogodišnjak, izbjeglica iz BiH. U srednjoj školi jednom su me zaustavili policajci, a ja sam kod sebe imao vrećicu marihuane. Osuđen sam na uvjetnu kaznu 2007. Nakon što je istekla, život mi je nastavio teći normalno. Imao sam zelenu kartu, svi dokumenti bili su mi važeći, nakon srednje škole pronašao sam posao, s vremenom sam u njemu napredovao... Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, taj detalj iz mladosti odjednom je postao ogroman problem", ispričao je Sandro.
Istakao je da ga je prije desetak godina prijatelj me zvao da idemo na nekoliko dana odmora u Kostariku.
Pojavio se uznemirujući snimak, agent ICE-a s tri hica ubio ženu: Situacija izmiče kontroli
"Kad smo se vratili u Ameriku, agent na aerodromu počeo me ispitivati: 'Jesi li ikad bio u zatvoru? Jesi li ikad kažnjavan?' Rekao sam da jesam, davno, prije više od 15 godina. Pitali su me jesam li ikada bio na imigracijskom sudu. Rekao sam da nisam, jer to nije bila neka opasna situacija, nego uvjetna kazna iz mladosti. Međutim, taj agent je rekao da će me za svaki slučaj poslati pred imigracijskog suca, da on vidi šta dalje. To je bilo 2014. godine. Od tada sam se svake godine, dok se sud ne riješi, trebao javljati na aerodrom da mi produže privremene dokumente. U to vrijeme nisam imao advokata. Mislio sam govorim engleski, znam njihov sistem, izaći ću pred suca i reći da je ovo bezveze, da me agenti na aerodromu samo maltretiraju i da idemo dalje. Tada još nije bilo naznaka da bi išta moglo poći krivo", rekao je.
Rođen je u Derventi 1989. godine.
"Gotovo cijeli rat proveli smo u BiH, a zadnju godinu u Makarskoj. Majka mi je pričala da smo bili u kampu kojim je upravljala Hrvatska vojska i da su joj tamo neki UN-ovi vojnici rekli da postoji crkveni program preko kojeg su ljudi dobivali izbjeglički status u Americi. Izvadila mi je hrvatsku domovnicu, obavila proceduru i mi smo po toj osnovi došli u SAD u decembru 1995. Prvo smo otišli u Dayton. Tamo nam je jedna crkva dala smještaj i najosnovniju podršku. Ja sam krenuo u školu, učiti engleski, a majka i baka su pokušavale naći posao. Nakon dvije godine majka je čula da u Michiganu ima puno naših ljudi pa smo se preselili u Trenton, u predgrađu Detroita. Tek tamo počeli smo pravi život. Nakon srednje škole počeo sam raditi za jednu kamionsku kompaniju kao dispečer i broker. Pronalazio sam terete za kamione - autodijelove, hranu, bilo što što stane u prikolicu. To bih onda davao našim vozačima ili prodavao drugim kompanijama. Dobro smo živjeli, imali smo sve. Imali smo i kuću, ali 2008. bila je ona velika kriza s bankama. Povećali su kamate i majka je izgubila kuću pa smo prešli u stan. Majka mi je umrla 2018., a baka još 2004. Obje su imale rak. Sada sam sam. Nemam braće ni sestara. Imao sam puno prijatelja u Americi, radio sam, imao dom... sve sam izgubio", ispričao je Sandro.
Nije se kaže nikada plašio da bi mogao završiti u imigracijskom pritvoru.
"Ne, jer sam imao sve potrebne dokumente. Znao sam da postoji taj 'mali kriminal' iz mladosti, ali u Americi se u međuvremenu mnogo toga promijenilo, trava je sada legalna, prodaje se u trgovinama. Kad sam bio u srednjoj školi, nije bilo problema ako imaš do 30 grama, ali ja sam imao 36 grama. Zbog tih šest grama viška ispalo je da sam prekršio federalni zakon. Sudac mi je objasnio kako je sve više od 30 grama isto kao da si imao 300 ili 3.000, ali bilo mu je jasno da nisam nikakav kriminalac i dao mi je samo uvjetnu kaznu, da se opametim. Kada je istekla, nastavio sam normalan život, plaćao poreze... Nakon tog zaustavljanja na aerodromu 2014. uvijek bih prije puta nazvao graničnu policiju, tipa: 'Hej, ljudi, mogu li napustiti zemlju?' A oni bi rekli: 'Da, samo neka ti potpišu uvjetni ulazak kad se vratiš.' To je bio proces od petnaestak minuta, potpišu ti dokument, udare pečat i dobro došao kući", rekao je.
Kompletnu ispovijest Sandra Silajdžića pročitajte OVDJE.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
