Pod Vulinovom zastavom

Srebrenici je u godišnjem kalendaru identifikacijski pripao 11. jula.

Piše: Boro Kontić

Tako je to od 1995. godine. I ne treba, valjda, objašnjavati zašto. Kratko i jasno: Srebrenica, 11. jula. Zato u prvi mah ostanem zatečen pomenom Dana Srebrenice pod drugim datumom. Po konvenciji da grad pa i opština ima svoj Dan. Zatečen se nađeš kad čuješ ili pročitaš „Danas je Dan Srebrenice“, a do jula još dobrih mjeseci ima.

Trending

Traži se osoba sa video snimka: Sarajlija otišao po dijete u džamiju, pa mu neko ukrao cipele

Da ne okolišim: Dan Srebrenice se bilježi 11-tog, no ne u julu, nego u martu.

Brutalno ubijanje Srebrenice

Prvobitno je tako bilo u socijalističkoj Bosni i Hercegovini. Dan je tada biran uime sjećanja na dan kada je Srebrenica, krajem Drugog svjetskog rata oslobođena od fašista. Nakon prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini, odnosno nakon pobjede nacionalnih stranaka, ovaj je datum u Srebrenici promptno prekrižen.

Slijedi ono što uglavnom svi znaju, s izuzetkom onih koji se pretvaraju da ne znaju. Brutalno ubijanje Srebrenice. Srebrenički genocid.

Nakon Dejtona i kakvog-takvog vraćanja života u Srebrenicu, srpska vlast se 1996. godine pozabavila Danom Srebrenice što u prevodu na novonastali imperativ znači pozabaviti se pravoslavnim crkvenim kalendarom. Dan Srebrenice je postao 14. oktobra. Jer je to dan slave srebreničke crkve Pokrov Presvete Bogorodice. Kada su lokalni izbori konačno uspostavili srpsko – bošnjačku vlast ponovo je došlo do promjene Dana opštine. Od 2002. godine odbornici Skupštine Srebrenica su se složili da to bude datum kada je u Dejtonu potpisan mirovni sporazum . Ako je vjerovati medijima „da li greškom ili neznanjem“ u štampanoj odluci je umjesto 21. novembar upisan 21. decembar. Sindrom „pijane rode“? Te se tako punih 12 godina u Srebrenici obilježavao pogrešan datum. Ne bih da budem zloban, ali pretpostavljam kako bi izvjesni likovi iz srebreničke vlasti, skloni četničkom orgijanju, reagovali da im se reklo da je 21. decembra 1941. osnovana Prva proleterska brigada. Titove armije.

"Srbija vodi računa o Srbima"

Konačno (ako je u Bosni išta konačno) je 2014. novom skupštinskom odlukom, nakon četvrt vijeka, za Dan opštine Srebrenica vraćen siroti 11. marta.

Možda ovo ne bi posebno privlačilo pažnju, jer rekoh-Srebrenica je 11. jula- zauvijek, da ove godine na svečanoj sjednici opštine Srebrenica 11. marta ne ugledah Aleksandra Vulina. Aleksandar Vulin u Srebrenici, već samo po sebi je …skarednost!

Nominalno ministar unutrašnjih poslova Srbije, sveprisutni Aleksandar Vulin 11. marta 2022. izjavljuje: „Srbija vodi računa o Srbima gdje god oni žive i mogu da budu sigurni da će biti čuvani i pomagani”. Izjavljuje ovo ni manje ni više nego u Srebrenici! A u Banja Luci će dosoliti „da su bliži odnosi i čvršće veze garant stvaranju srpskog sveta“. Ovo u Banja Luci je već 12. marta. Dočim se ovaj tekst fokusira baš na 11.

Evo zašto.

Dok sam čitao tu Vulinovu izjavu i gledao u one dvije jedinice objedinjene u jedanaestici kao dva pobodena koca, precizno sam se u sjećanju vratio 29 godina unazad. U isto mjesto. Doduše koji minut pješačenjem udaljen. U istoj ulici. Pred srebreničku poštu, naime.

11. je martovski dan u 1993. godini.

Komandant UN trupa u Bosni i Hercegovini, general Filip Morion stiže u Cersku i Konjević polje. Kreće se ka Srebrenici. Poslan je tamo nakon stotina apela i molbi da se nešto učini kako stanovništvo ovog gradića ne bi dalje stradalo. Mjesecima su desetine hiljada u brutalnoj opsadi, bez mogućnosti dobijanja hrane i medicinske pomoći.

Morion je konačno u Srebrenici. Opkolila ga je mnoštvo Srebreničana. Očajnički pokušavaju da mu onemoguće odlazak. Zapravo: odlazak generala UN značio bi napuštena Srebrenica. Slute da bi tada ostali kosmički napušteni i zna se kome prepušteni.

Morion stoji zatečen, i izgovara: Ne bojte se, neću vas ostaviti. Ostajem s vama u Srebrenici!

Prisutni svjedoče da je Morion okupljenim Srebreničanima objašnjavao kako ipak mora otići u Beograd, da bi se sastao sa Slobodanom Miloševićem. Potom uvjerava: Konvoji sa hranom su spremni, ali neće ući dok ja ne izađem iz Srebrenice i pošaljem svijetu izvještaj šta sam vidio.

U dragocjenoj i potresnoj knjizi „Zbijeg“, Hasan Nuhanović jezgrovito sažima događaj.

Jedna žena bijesno dovikuje Morionu: Nećeš proći Morione.

Druge su žene posjedale po cesti, po snijegu koji se još ne povlači pred proljećem. Neke plaču, mašu rukama, tuku se po prsima, zaklinju Moriona: Kad ti odeš, četnici će doći i poklati našu djecu. Moraš ostati sa nama.

Morion ulazi u zgradu pošte, pojavljuje se na na prozoru i koristeći megafon, izgovora rečenicu koja će postati historijska:

„Vi ste sada pod zaštitom Ujedinjenih Nacija“.

Nakon toga postavlja zastavu UN na krov pošte .

Ostalo je historija i arhiva Haškog suda.

Uzgred, Hasan Nuhanović u knjizi ”Pod zastavom UN”, a na osnovu temeljitog i predanog istraživanja dokumenata, zaključuje da je Morion ovo uradio samoinicijativno. Diplomate sa zapada su ga poslije ohladile opomenom da je dao obećanje koje se ispuniti ne može. Potom se u volšebnom diplomatskom laboratoriju smišljala pogodna definicija, te je Srebrenici pripala etiketa „zaštićena zona“. U suštini-ona to nije bila. 11. jula 1995. je dokaz pred kojim krahira svaka protuargumentacija .

Filip Morion je napustio vojsku nekoliko godina poslije svoje bosanske epizode. Avanzirao je u političara. Zatičemo ga u ulozi predsjednika udruge L’envol za evropsku djecu… ma šta to značilo. Od 1999. punih je 10 godina član Evropskog Parlamenta. Nakratko je član Komiteta za ribarstvo (!) Evropskog Parlamenta. Evropski Parlament? To je ono nešto sa više od 700 članova, petogodišnjim mandatom i mjesečnom platom od 9 hiljada Eura. Smatra se bitnim forumom političkih debata i donošenja odluka unutar Evropske Unije. Ponekad pred njim gostuju i prominente ličnosti, borci za ljudska prava i tome slično. Parlament zna uzvratiti aplauzom i uz famozni „standing ovation“. Nedavno je ta čast, videolinkom, pripala Volodimiru Zelenskom, ukrajinskom predsjedniku. Aplauz je bio izdašan i dugotrajan. Gledao sam ovo na kućnom malom ekranu i pomislio na onu UN zastavu pobodenu na srebreničku poštu marta 1993.

Ima poslova koji su zaludni

Ovaj bi me tekst odveo u nebrojno mnogo rukavaca i digresija, ali vrijeme je kazati ono zbog čega je suštinski nastao. Ima tekstova koji nastaju iz poriva kao da vas je nenadano užarena igla ubola. Tako i ovaj. Gledam na ekranu Vulina u Srebrenici, sjedi u prvom redu opštinske svečane sale. Opština je kojih stotinjak metara udaljena od zgrade s čijeg je prozora prije tačno 29 godina Filip Morion očajnim Srebreničanima obećao zaštitu Ujedinjenih Nacija. I slušam poslije kako Vulin u vulinovskom maniru zaštitu nudi…Srbima. Da je uporno i odavno Srbima svog svijeta nudi, navikli smo i znamo. Ali da to radi u Srebrenici koja je tragično historijsko predgrađe Potočara, gdje još nisu legle kosti svih onih zvjerski ubijenih „pod zaštitom UN“, a od srpskih ruku, je najblaže rečeno…skaredno. Objašnjavati dalje onima koji perfidno osporavaju Srebrenički genocid, a otjelovljenje im je Aleksandar Vulin-ministar unutrašnjih poslova Srbije, ne treba. Ima poslova koji su zaludni.