Kome treba Pelješački most?

Odnos spram gradnje Pelješkog mosta odredit će mjeru političke i moralne vjerodostojnosti HDZ-a, HSS-a i HSLS-a da na pravedan način raspodjele teret troškova za spas hrvatske privrede i finansija, piše Jutarnji.hr.

Tvrdoglavost kojom je Vlada Ive Sanadera, a sada i Jadranke Kosor, branila ideju gradnje Pelješkog mosta javnost je samo učvrstila u uvjerenju da se ne radi ni o kakvom projektu od nacionalnog značaja, kako se pokušava podvaliti, nego jednostavno o klasičnom primjeru političke, moralne i finansijske korupcije. Mogu se, dakako, uvažiti argumenti da je Pelješki most potreban kako bi olakšao život na jugu i povezao Hrvatsku.

Međutim, lako je zaključiti kako će, barem prema Dubrovniku i dalje biti mnogo bliži i brži put preko Neuma i BiH nego preko mosta.

Kako pišu hrvatski mediji licemjerstvo je u tako teškim finansijskim okolnostima da se "milijarde kuna utuku u velebnu betonsku konstrukciju".

Lični interes

Iza toga ne stoji nikakav nacionalni interes, već isključivo pokušaj pojedinih utjecajnih političkih i poslovnih interesnih skupina da unatoč teškoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji, preko leđa miliona građana, ostvare davno predviđene profite.

Od kada je pokrenuta inicijativa za gradnju Pelješkog mosta u javnosti i političkim kuloarima Hrvatske šire se glasine kako su najviši državni dužnosnici i ministri, vlasnici i dioničari velikih građevinskih kompanija te razni mešetari povezani s vladajućim strukturama pokupovali većinu zemljišta na Pelješkom poluotoku očekujući da će se njihova ulaganja, zahvaljujući mostu, ubrzo višestruko isplatiti.

Spominju se i konkretna imena, piše se o čudnim transakcijama i investicijama. I upravo u tome nalaze razlog zašto Vlada i HDZ tolikom ustrajnošću brane u ovom trenutku potpuno neopravdanu investiciju.

Zapanjuje i zapravo budi najveću sumnju činjenica da Hrvatska Vlada, unatoč gotovo plebiscitarnom zahtjevu da se obustavi gradnja mosta, sa sve većom zadrtošću insistira na nastavku gradnje.

I to je za mnoge dodatni dokaz da je posrijedi isključivo interes pojedinaca.

Mala skupina zainteresiranih političara, biznismena i ulagača nametnula je svoje privatne kao opće interese te, uopće ne uvažavajući da se društvo slama pod bremenom teške krize, beskrupulozno traže da im se uloženi novac isplati - odmah, piše Jutarnji.hr.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba