Dobroslav Paraga: Milanović i Plenković s Vučićem žele Karađorđevo II

17
Faruk Vele
Dobroslav Paraga: Milanović i Plenković s Vučićem žele Karađorđevo II
Foto: Facebook / Dobroslav Paraga

Nedavno je jedan zagrebački magazin, ispisujući „aleju otpisanih“ tamo uvrstio i Dobroslava Paragu, čovjeka koji je „u vrijeme sloma Jugoslavije i rađanja hrvatske države žario i palio političkom scenom“, navodeći da je to „pravaš koji je sam sebe poslao u zaborav“.

Iako će tom osnivaču Hrvatske stranke prava i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), današnjem predsjedniku Hrvatske stranke prava 1861. „na prvu“ odmah prikačiti ustaštvo i radikalizam, činjenica je da nije Paraga - kao bivši zatočenik Golog otoka i Lepoglave - u Haagu proglašen odgovornim za „udruženi zločinački poduhvat“ i „međunarodni oružani sukob“, niti je u Bosnu i Hercegovinu slao jedinice, već je to, paradoksalno, činila politika nekadašnjeg "Titovog generala" Franje Tuđmana!

U vrijeme progona u Hrvatskoj, ovaj „uvjereni katolik i demokrata“ - posvjedočit će nedavno jedan sagovornik zagrebačkog „Globusa“ - sprječavao deložacije Srba iz njihovih stanova.

Tuđman i Milošević zdušno su se potrudili da raznim subverzivnim operacijama, plaćanjem inozemnih PR agencija i ubacivanjem svojih agenata provokatora, dobijem lažnu etiketu nekakvog neofašiste i ustaše, premda se nikada nisam zalagao za režim strahovlade za razlilku od mojih progonitelja već sam se protivio takvoj vladavini bez obzira imala ona crveni ili crni predznak”, kaže nam Paraga.

Prisjetimo se kako smo birali kolektivnog šefa države: „Prebrojavanje“ za Predsjedništvo BiH

Prisjetimo se kako smo birali kolektivnog šefa države: „Prebrojavanje“ za Predsjedništvo BiH

Dobroslav Paraga
Foto: Facebook: Dobroslav Paraga

Paraga je, zapravo, bio među onima koji su bili najozbiljniji politički konkurenti Franje Tuđmana, i to je, očito, bio njegov najveći grijeh u ondašnjoj Hrvatskoj. Kako god, prije dvadeset godina se potpuno povukao iz javnog života, mada će reći da njegova borba ne prestaje.

Za portal Radiosarajevo.ba otvoreno govori o odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bošnjaka i Hrvata, novom Karađorđevu i planovima Zagreba i Beograda, politici Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, odnosima Milanovića i Milorada Dodika, Dragana Čovića i vrha vlasti u Srbiji, ali i o ubistvima Blaža Kraljevića i Ante Paradžika, istupima Ante Prkačina itd, o Gojku Šušku, Mati Bobanu, fra Ljubi Krasiću i drugima.

Da, posve je sigurno da ima onih u BiH koji se sa Paragom neće složiti oko mnogo čega, pa i njegovim djelovanjem u prošlosti, ali je činjenica da on nudi odgovore na brojna aktuelna pitanja i poziva na razmišljanje o budućim odnosima.

Duh Karađorđeva

Radiosarajevo.ba: Gospodine Paraga, devedesetih godina bili ste među rijetkima koji su se otvoreno usprotivili podjeli Bosne i Hercegovine i dogovoru Tuđman-Milošević iz Karađorđeva. Kako gledate na te događaje 30 godina kasnije? Uzemo li u obzir današnja dešavanja u kontekstu BiH, je li duh ovog sporazuma i dalje živ?

Paraga: Duh Karađorđeva je, nažalost, i dalje na životu, jer su sljedbenici politike i morbidnog kulta Tuđmana i MIloševića i dalje na vlasti u Beogradu i Zagrebu. Karađorđevo je mračna ostavština Franje Tuđmana 23 godine nakon njegove smrti, uostalom kao i njegove stranačke i političke sljedbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji su uvijek gledali na Muslimane i kasnije Bošnjake kao na neprijatelje i fundamentaliste u BiH, i kao monetu za razmjenu u sramnim dogovorima sa Miloševićem i Beogradom oko podjele Bosne i Hercegovine radi tobožnjeg „onemogućavanja stvaranja muslimanske države“ na jugu Europe.

Teško je shvatiti, a kamoli prihvatiti i danas 31 godinu nakon Karađorđeva da je Tuđman bio saveznik i suradnik velikosrpske agresivne politike Slobodana Miloševića prije nego što je ispaljen prvi metak, ne na Bosnu i Hercegovinu, već na Republiku Hrvatsku, kojoj je on nezasluženo i zakulisnim igrama postao predsjednik 1990. godine.
Tuđman je, dakle, unaprijed Hrvatskoj kao žrtvi velikosrpske agresije dodijelio ulogu počinitelja i sukrivca za rat protiv Bosne i Hercegovine, i to mu hrvatski narod nikada ne smije zaboraviti niti može oprostiti.

Niz važnih događaja prethodili su dolasku Tuđmana na vlast 1990. godine u Zagrebu. Tuđmana je za glavnog protagonista hrvatske politike instaliralo republičko komunističko rukovodstvo u Zagrebu, a financijski ga je podržala takozvana Norvalska grupa iz Kanade predvođena pokojnim istaknutim promotorom Hercegovačke franjevačke provincije fra Ljubom Krasićem o čijoj povezanosti sa krugom razbijača BIH i osnutkom tzv. Republike Herceg-Bosne još nije objavljena prava istina.

Ti krugovi se osim opstanka cjelovite Bosne i Hercegovine ništa manje nisu pribojavali lustracije, odnosno njihove povezanosti sa Udbom, kakva je provedena u nekim bivšim komunističkim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i državama nastalim raspadom Jugoslavije.

Iz te Krasićeve norvalske grupe dolazi i Gojko Šušak, rodom iz Lištice inače organizator atentata na načelnika ratnog stožera HOS-a i predsjednika Saveza studenata Hrvatske Antu Paradžika i generala HOS-a i Armije BiH Blaža Kraljevića, koji je umjesto na Haškom tribunalu, 1998. godine završio na zagrebačkom groblju Mirogoju, kao što je godinu dana ranije,1997. godine na groblje u Grudama preselio Mate Boban, njegov najistaknutiji suradnik na cijepanju Bosne i Hercegovine i na izazivanju muslimansko-hrvatskog rata.

Povijesna je istina da su se u Zagrebu i Beogradu nakon sastanka u Karađorđevu i Tikvešu u proljeće 1991. godine iscrtavale karte podjele Bosne i Hercegovine u čemu je Tuđman, koji si je utvarao da je povjesničar, bio fanatično dosljedan i zaslijepljen.

Tuđman je još 1978. godine u susretu sa Milovanom Đilasom u otetoj vili u Nazorovoj ulici u Zagrebu izjavio da novi srpsko-hrvatski dogovor ide linijom obnove tzv. Mačekove Banovine Hrvatske iz 1939. godine, dakle podjelom Bosne i Hercegovine između hrvatske i srpske oligarhije, čime je bosanske Muslimane, jedine prirodne saveznike hrvatskog naroda u BiH i Republici Hrvatskoj pretvorio u neprijatelje. O toj izjavi bio sam obaviješten neposredno nakon njihovog sastanka i ona je izazvala osudu i zgražanje većeg dijela ondašnje hrvatske političke opozicije u Zagrebu i u emigraciji.

Srpski agresor je nagrađen u BiH

Dobroslav Paraga
Foto: Facebook: Dobroslav Paraga

Radiosarajevo.ba: Primijetili ste vjerojatno da se o Bosni i Hercegovini u hrvatskoj javnosti govori više nego o gorućim unutarnjim problemima. Kako vidite aktuelnu politiku Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i zašto je ona, kako su primijetili i pojedini eksperti za međunarodne odnose, i danas „zakovana“ na tim „ratnim pozicijama“?

Paraga: Politika Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini ne bi danas bila zakovana ratnim pozicijama da nije bilo opskurne i autokratske vladavine Franje Tuđmana, koja je uz Miloševićevu veliksropsku zločinačku politiku i ratnu agresiju najzaslužnija da je došlo do nepravedne daytonske podjele Bosne i Hercegovine, da je srpski agresor nagrađen teritorijalnim proširenjem umjesto da je bezvujetno kažnjen, da je danas ta država nefunkcionalna i kao takva jedva održiva.

Tuđman je glavni krivac što se je rat na ovim prostorima produljio, jer da je vodio ispravnu politiku ne bi Beograd nikada uspio zadržati okupirane dijelove Hrvatske između 1990-1995., ne bi bilo UNPROFOR-a, ne bi bilo podjele Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Miloševićem, ne bi bili ubijeni načelnik ratnog stožera HOS-a Ante Paradžik i general HOS-a i Armije BiH Blaž Kraljević i desetkovana Stranka prava, ne bi bilo tisuća mrtvih u sukobu bh. katolika i muslimana, ne bi rat u Hrvatskoj i Bosni potrajao pet godina, ne bi Hrvatska bila politički i gospodarski opustošena.

Ne bi kadrovi Udbe i KOS-a i danas drmali Hrvatskom, ne bi bilo pljačkaške pretvorbe i privatizacije, ne bi se toliko slizala sa režimom i kompromitirala Katolička crkva, ne bi bilo toliko izbjeglica, ubijenih branitelja, gladnih kruha, besposlenih, besperspektivnih, uzaludno školovanih, ne bi vladali izdanci najrigidnijeg dijela nekadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije, ne bi bilo međunacionalnog i vjerskog raskola katolika, pravoslavaca i muslimana u Hrvatskoj, ne bi bile uništene tisuće tvrtki, obrta i poduzeća, itd.

Politički, pravni i rodbinski sljedbenici i nastavljači te čudovišne Tuđmanove politike i danas drže konce vlasti, medija i financija u Zagrebu, jer u Hrvatskoj demokracija i višestranačje postoje samo nominalno, a u stvari ne postoje kao uostalom niti kritično javno mišljenje koji bi onemogućili recikliranje državnog kriminala i njegovih nositelja u obnašanju ili ostajanju na vlasti.

Zračna luka po vođi UZP-a

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate činjenicu da predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović Milorada Dodika, člana Predsjedništva BH koji je 1995. podržavao granatiranje Zagreba naziva partnerom, dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se sa Hrvatskom slaže 90 posto BiH?

Paraga: Današnji predsjednik Republike Hrvatske bivši je gardist Jugoslavenske armije sa Dedinja u Beogradu kojem je vojni starješina bio ratni zločinac Veselin Šljivančanin. Milanović se učlanio u Savez komunista (SK) u Jugoslavenskoj armiji 1985. godine kada je i zadnjem slijepcu bilo jasno u što je nakon Tita pretvoren Savez komunista Jugoslavije i takozvana jugoarmija, nakon vojne okupacije i krvoprolića na Kosovu 1981. godine. Milanović u svojoj kandidaturi za predsjednika Hrvatske 2020. godine zanijekao da je bio u Partiji, i to bez ikakvih posljedica za njegovu karijeru.

Dakle, Milanović postaje partijski aktivist dok su zatvori toga istog Saveza komunista bili prepuni političkih zatvorenika a u inozemstvu ubijani istaknuti politički emigranti kao što je bio hrvatski književnik i bivši direktor INA-e Stjepan Đureković.

Dakle, on je od mladosti iščašenog karaktera, konformist, karijest i partijski poslušnik koji je kao predsjednik hrvatske vlade pokušao onemogućiti izručenje počinitelja političkih ubojstava Njemačkoj pod cijenu da Hrvatska bude izložena sankcijama Bruxellesa već 2013. godine, a sada gleda kako ih pomilovati nakon što su osuđeni na doživotni zatvor i vraćeni u Hrvatsku.

I taj i takav Milanović brani tobože interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, drži prodike Sarajevu i usput pljuje po poginulim pripadnicima legendarnih postrojbi HOS-a BiH i RH, lažno ih optužujući za fašizam i ustaštvo. Kada je bio rat, on je dezertirao u nekakvu Tuđmanovu diplomaciju pa mu se zauzvrat odužio imenovanjem zagrebačke zračne luke Tuđmanovim imenom.

Republika Hrvatska je jedina zemlja u EU kojoj se glavna zračna luka naziva po nekome koga je Međunarodni kazneni sud proglasio vođom udruženog zločinačkog poduhvata radi secesije Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

Inače, mu svako malo podižu spomenike koji će svi jednog dana završiti na rezalištu, grade lažni kult ličnosti i peru mozak javnosti skrivajući čudovišnu istinu o samoproglašenom ocu Hrvatske.

Stoga ne treba čuditi da Milanović umanjuje značenje srebreničkog genocida po Dodikovom obrascu, kao što i Čović glasa protiv sankcioniranja genocida u Srebrenici, zajedno sa srpskim partijama, jer su usmjereni protiv vitalnih hrvatsko-bošnjačkih interesa kao što je zajedništvo i suradnja bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka.

Dodik i Vučić, prezadovoljni politikom Zagreba, čiji najtiražniji „Večernji list“ promovira Dodika kao najpozitivnijeg političara kod bosanskohercegovačkih Hrvata, dobili su u Milanoviću, a dobrim dijelom i u Plenkoviću nastavljače politike Miloševića i Tuđmana, Karađorđevo II, neki oblik nastavka dogovora iz Karađorđeva u novim okolnostima.

Čović je alter ego Mate Bobana

Radiosarajevo.ba: Kako vidite politiku Dragana Čovića kojeg se smatra liderom bh. Hrvata? Njegovo paktiranje sa Dodikom, saradnju sa Beogradom?

Paraga: Postojanje i opstanak Dragana Čovića omogućuje službena hrvatska politika. Čović je alter ego Mate Bobana i Milorada Dodika s hrvatskim predznakom. On slavi osnivanje tzv. Republike Srpske kao model za obnovu tzv. Republike Herceg-Bosne na što se i svodi njegova politika stvaranja tzv. trećeg entiteta.

Nažalost, u politici Bosne i Hercegovine prevladali su oni kojima je cilj i svrha ne osnaživanje i razvijanje Bosne i Hercegovine već njezina razgradnja i nestanak. Čović zapravo želi zadržati svoje pozicije monopolizacije vlasti u ime ionako malobrojnih bosanskohercegovačkih Hrvata koji će uz HDZ i SDP Hrvatske i uz pomoć Čovića uskoro biti svedeni na statističku pogrešku na slijedećem popisu stanovništva unutar Bosne i Hercegovine.

Banjalučki biskup Komarica uzaludno već 25 godina obilazi europske metropole, moleći svjetske moćnike da pomognu u povratku hrvatskog naroda u njegovu biskupiju, nakon što je Karadžićev velikosrpski režim etnički očistio iz Banja Luke i okolice preko Une 25 tisuća Hrvata koji danas žive u Republici Hrvatskoj, i po svijetu. Prije toga je u koncentracijskim logorima “Keraterm” i “Omarska” kraj Prijedora četnički režim zatočio hrvatske i muslimanske civile, i mnoge ubio, a mnoge zatočene žene izvrgnuo skupnim silovanjima od srpskih zločinaca.

Tom zločinu divi se i odobrava ga Dragan Čović koji je svojim istupom na proslavi tzv. Dodikove paradržave u 09. siječnja ove godine u Banja Luci počinio akt veleizdaje bosanskih Hrvata i Bosne i Hercegovine.

On je ohrabrio političare iz Republike Srpske da nastave voditi politiku na dosadašnji način i jačati taj entitet te se drznuo izlanuti kako vladajućima u RS-u, “svi mogu samo zavidjeti” zbog njihove zaštite toga entiteta.

Čović nema nakon toga nikakav legitimitet predstavljati nikoga a ne bosanskohercegovačke Hrvate, koji ukoliko to ne vide, tada su pomračena uma i zdrave pameti i trebaju se suočiti sa skorašnjim prestankom svojeg statusa bosanskohercegovačkog naroda. Čović će se dogovarati i sastajati sa Dodikom, Milanovićem, Vučićem i Plenkovićem do nestanka posljednjeg Hrvata iz Bosne i Hercegovine.

Dodik svome prijatelju Čoviću na koncu neće moći pomoći jer i njegovu paradržavu čeka nestanak. Oslonac na Beograd promašen mu je i uzaludan, jer Beograd ne može riješiti niti odnose sa Kosovom, a kamoli upustiti se u nešto kao što je obavještajno i nasilno podrivanje integriteta Bosne i Hercegovine. Na Rusiju neka slobodno zaborave i to ne samo zato jer Turska zadnjih šest godina ima izuzetno dobre odnose s Moskvom.

(Sutra: Zašto smatra da je aktuelna Hrvatska „promašena država“, o ubistvu Blaža Kraljevića i Ante Paradžika, o Anti Prkačinu i njegovim izjavama protiv Bošnjaka, o savezu Bošnjaka i Hrvata i budućnosti BiH…)

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (17)

/ Povezano

/ Najnovije