Znate li kako su naselja u Sarajevu dobila imena?

"Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj… ali ovaj bosanski obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih.”
Evlija Čelebija  

Marindvor - Marijin Dvor

Marijin dvor je zgrada u Sarajevu. Nalazi se u naselju koje nosi isto ime, naselju Marijinu-Dvoru. Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi se između četiri ulice: ulice Maršala Tita, Kralja Tvrtka, ulice Augusta Brauna i Doline. U naravi je stambeno-poslovna zgrada. Dao ju je izgraditi, kao i cijelo to naselje, danas najljepši dio Sarajeva, austrijski poduzetnik August Braun, a nazvao ju je po svojoj supruzi Mariji. Projektirao ju je češki arhitekt Karlo Paržik.

"Sa Braunom je u Sarajevo došla i njegova supruga Marija, koja je bila veoma lijepa žena. Mnogo ga je voljela, bila je divna supruga, tako da je odlučio graditi palatu na mjestu današnjeg Marindvora i nazvati je njenim imenom. To je i učinio, pa je po toj palati i ovaj dio grada dobio ime Marijin dvor. Ali, s obzirom da su Sarajlije poznate po gutanju glasova i pojednostavljenju izgovora riječi, Marijin dvor je postao Marindvor.

Zgrada se zapravo sastoji od dva dijela, Marijin dvora i August dvora: pravi Marijin dvor je izgrađen do kraja, dok je August dvor ostao djelomice gotov, u ulici Kralja Tvrtka od broja 10 do broja 16.

Mejtaš

Mejtaš je naselje nazvano po kamenu mrtvaca. U pojedinim spisima navedeno je da je žena Dudi-bula izdvojila novac za gradnju mesdžida na Mejtašu i to u periodu između 1528. i 1540. godine, ali se ne zna do kada je postojao.

Uz džamiju se nalazio harem u kojem su se ukopavali mrtvi. Običaj je bio da se prije ukopavanja umrli sa tabutom položi na pravougaoni kamen okrenut prema Kibli i i tako se klanja dženaza. Taj kamen se zvao "mejtaš" ili "kamen mrtvaca" i po njemu je cijelo naselje dobilo ime.

Dolac-Malta

Maltu uokviruju tok rijeke Miljacke i tri važne ceste koje povezuju istočne i zapadne, te sjeverne i južne dijelove Sarajeva. Naziv naselja potječe od njemačke riječi Maut (carina, carinarnica), a razlog se krije u ne tako dalekoj prošlosti. Naime, na Malti je za austrougarske vlasti postojao punkt gdje je kontrolirana kvaliteta prehrambenih proizvoda koje su težaci iz okolnih sela prodavali u gradu, a na istom su mjestu plaćali i neku vrstu poreza.

Grbavica

Naselje Grbavica je dobilo ime po Mehmed begu Mehmedpašiću - Grbavici, koji je bio blizak prijatelj vezira Hećim Oglua Alipaše.

Čengić-Vila

Naselje je dobilo ime po osmanskom vojnom zapovjedniku Derviš-paši Dedagi Čengiću, sinu Smail-age Čengića, koji je u Sarajevu izgradio vilu, pa su tokom turske vlasti Sarajlije to područje kolokvijalno zvali Dedagini konaci.

Ilidža

U sarajevskoj kotlini, na osam kilometara od centra Sarajeva, nalazi se nadaleko poznata Banja Ilidža koja je ime dobila po turskoj rijeci "iladža" što u prevodu znači lijek. Smještena u podnožju Igmana i u blizini izvorišta rijeke Bosne, a okružena velikim lijepo uređenim parkom i čuvenom Velikom alejom, ilidžanska banja predstavlja mjesto na kojem se idealno mogu kombinirati liječenje i svi vidovi odmora.

Pofalići

Historija Novog Sarajeva, odnosno nekih dijelova današnje općine Novo Sarajevo, kao službenog gradskog teritorija počinje devedesetih godina XIX stoljeća, kad austrougarska uprava reorganizira dotadašnji teritorijalni ustroj grada i novonastalo naselje ujedinjuje sa mahalom Pofalići. Cijelo područje dobiva naziv Gradski Pofalići i postaje dijelom Kotara Koševo, jednog od sedam gradskih kotareva. Od tada, tokom narednih više od sto godina, ovo naselje prati sudbinu Grada i prolazi brojne reorganizacije u administracijskom smislu.

Švrakino Selo

Švrakino Selo dobilo je ime po porodici Švraka, koja je porijeklom iz Hercegovine.

“Krajem 17. stoljeća ova porodica se iz Glamoča raselila širom BiH, a dio je došao i u Sarajevo. Švrake su bile aginskog porijekla, poznate po bogatstvu i vojnom angažmanu. Tako se jedan od predaka Emira Čelebije, Sejid Muhamed efendija Švrake naselio u ovo mjesto i po njemu je cijeli lokalitet dobio naziv.”

Vratnik

Vratnik je predio na desnoj strani Miljacke, obuhvaćen gradskim bedemima. Ime Vratnik slavenskog je porijekla i izvedeno je od oblika Bratnik, koji se pojavljuje u turskim dokumentima u drugoj polovini 15. stoljeća. Preko Vratnika je stoljećima vodila takozvana "Carska džada" (divan-yoli), drum od Sarajeva, preko Višegrada do Carigrada. Vratnik je nazivan i Careva avlija i Sahin džirani (Susjed sokola). Mada, postoji i priča da je Vratnik dobio ime po tome što predstavljao vrata Sarajeva, kako kaže Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije Sarajeva.

Bistrik

Bistrik je dobio naziv po Bistrici, Bistričkom potoku koji je jedna od brojnih pritoka rijeke Miljacke koji se ulijeva kod Latinske ćuprije. Nekada se na njemu nalazilo nekoliko mostova.

Koševo

Vjetar dolazi s obronaka planine Zvijezde i ide sve do Miljacke, gdje se udružuje s vjetrom Bakijašem. Pošto je vjetar nešto jači, dobio je naziv Košava, što je turska riječ za brzi vjetar.

Tadašnje selo dugo je nosilo ime Košava, dok ga mještani nisu promijenili u Koševo, kako se i danas zove.

Ciglane

Kao što samo kaže, ime je dobila po ciglani koja se tamo nalazila. Ciglane su sjeverozapadni dio Sarajeva i obuhvaćaju ulicu Hasana Kikića do Alipašine ulice. Nalazio se na tom mjestu još 1973. pogonski objekt Gradske ciglane. Status ulice dobila je za vrijeme stare Jugoslavije, navode Brzevijesti.

Prvu ciglanu sa ručnom proizvodnjom i kapacitetom do 2 miliona komada cigle podigao je 1879. godine na Koševu (na mjestu današnjeg naselja Ciglane) August Braun, koji je prethodne 1878. godine osnovao preduzeće za gradnju i građevinski materijal (pretvoreno 1912. godine u akcionarsko društvo).

Alipašino Polje

Alipašino Polje svoj naziv vuče iz XVI stoljeća a taj dio grada zapravo je bio poznat po Alipašinom mostu iz koga se razvio naziv Alipašino Polje. To je bio dio grada koji nije bio osobito naseljen pa otuda i taj toponim Alipašino Polje. Ime se vezuje uglavnom za jednog od bosanskih namjesnika ali suštinski identitet Alipaše po kome je polje dobilo ime, kako piše Aliji Bejtić, nije utvrđen "zbog pojave nekoliko lica sa istim imenom".

Most poznat po imenu Alipašin most, bio je drveni a sagradio ga je dakle Alipaša i to ime mosta poznato je unazad 400 godina.

Dobrinja

Dobrinja je dobila ime po rijeci koja je tu protjecala. Podaci o tome kako je ova rijeka dobila ime, nisu poznati. Inače, rijeka Dobrinja izvire u Topliku i teče kroz Toplik, Lukavicu, Dobrinju Nedžariće, Gornji Stup, Donji Stup i Otes i uliva se u Bosnu niže Dogloda.

Širokača

Ulica Derviša Numića, poznatija kao Širokača, dobila je naziv vjerovatno zbog prirodne širine gornje dionice, koja je činila neku vrstu trga. Širokača datira još iz srednjeg vijeka i predstavlja jednu od najstarijih saobraćajnica u gradu.

Naziv ulice se često mijenjao, a naziv Za Beglukom datira iz 1950. godine što je imalo poseban historijski značaj, s obzirom na to da je u neposrednoj blizini bio stari Begluk-saraj, rezidencija bosanskih sandžak-begova i valija.

Alifakovac

Ime je nastalo po Ali Ufaku ( „Alija Niski“), legendarnom šejhu iz starije historije Sarajeva, koji je, po tradiciji i pokopan na alifakovačkom groblju. Ali Ufaka ovjekovječio je u našoj književnosti Vladimir Tmuša. Slijedeći ipak puteve nauke, ta etimologija nije tačna zbog jednostavnog razloga, zato što u turskom jeziku nije moglo postojati ime sa pridjevom iza imenice. Uistinu, naselje je dobilo ime Alifakovac po Ali-Fakihu, sarajevskom pravniku i učenjaku iz druge polovine 15. vijeka, koji je u svojstvu svjedoka naveden u Gazi Isa begovoj zakladnoj povelji 1462. godine. Najstariji poznati naziv ove ulice u sastavu predjela Alifakovca je Carina. To ime je ubilježeno u prvom planu grada iz 1882. godine, a nastalo je mnogo prije po tome što se negdje na dužini saobraćajnice sličnog imena carinila roba koja je sa istočne strane donošena na sarajevsko tržište.

Kobilja Glava

Na granici između Vogošće i grada nalazi se brdo koje je narod prozvao Kobilja Glava. Arhitekta i dobar poznavalac historije grada Mufid Garibija ističe da su za vrijeme Osmanlija, cijelim tokom rijeke Bosne bili građeni hanovi, a jedan je bio i u Vogošći, oko kojeg je nikla zavija, odnosno zadužbina. "Ti hanovi su se nastavljali i preko Kobilje Glave, na kojoj nekada davno niče Kobilji han. U njegovoj su konjušnici većinom bile kobile, pa po njima narod prozva ovo brdo Kobilja Glava. Vojska Eugena Savojskog u našu zemlju je upala tokom rijeke Bosne, a u svom krvavom pohodu je popalila sve na što je naišla. Tako nestade prvi Kobilji han, kao i mnogi drugi hanovi i karavan-saraji po Sarajevu" rekao je.

Sedrenik

Kao seoski put prostor ulice Sedrenik postojao je još u osmanskom periodu, a u doba Austro Ugarske taj put je proširen i iz strateških razloga uređen za potrebe kolskog saobraćaja. Cijeli taj prostor poznat je po tom toponimu. Po prvi put taj naziv se spominje 1682. godine kao „Sedrenika“, a sam narod je koristio i naziv Sedrenik. Dobio je ime po jednom tamošnjem potoku koji se zvao Sedrenik. Inače niz sve padine Sarajeva slijevali su se razni potoci. Potok Sedrenik ulijevao se u potok Ramića banje, koja se nalazila u tom kraju ispod same ulice Sedrenik. Potok Sedrenik je dobio ime po sedra kamenu. Sedra kamen se koristio za grdanju, jer je veoma pogodan za oblikovanje. Status ulice, dobila je 1921. te naziv Sedrenik je od tada zvanični naziv.