Eko akcija: Zagađenje kritično, mjere još kritičnije

Eko akcija, nevladina organizacija koja svoj rad zasniva na zaštiti okoliša je objavila komentar na objavljene 'radikalne mjere Vlade Kantona Sarajevo', donesene povodom zagađenja zraka u Sarajevu. 

"Ono što se trenutno može čuti u javnosti kao 'stručno mišljenje' pokazuje neozbiljnost naše struke i nauke", objavljeno je na stranici ove organizacije

Godine nerada, donošenja polovičnih ili potpuno pogrešnih mjera u oblasti zaštite čovjekove okoline sada dolaze na naplatu. Strašno je to što će se naplata ogledati u dramatično povećanoj smrtnosti kod najviše ugroženih kategorija stanovništva, povećanom broju defekata kod novorođene djece, povećanom broju djece sa astmom, povećanom broju oboljelih od bolesti srca i pluća, povećanom broju oboljelih i umrlih od raka pluća itd.

Jučerašnja odluka o interventnim mjerama koju je donijelo Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša izvanredno pokazuje svu površnost s kojom se pristupilo problemu zaštite čistoće vazduha u Sarajevu.  

Zadnja epizoda zagađenja, sa kratkim prekidima, traje već preko dvadeset dana. Naime, još  1. , a zatim i 5. decembra  izmjerene srednje dnevne vrijednosti zagađenja lebdećim česticama, koje  u ovom trenutku predstavlja najveći problem u Sarajevu, su bile šest, odnosno sedam puta veće od maksimalno dozvoljenih! Prve mjere stidljivo se pomaljaju tek juče, ako ne računamo raniju preporuku Zavoda za javno zdravstvo da nosimo šalove preko usta.

Odlukom Ministarstva prostornog uređenja i okoliša donesene su sljedeće mjere:

Dat je nalog policiji i inspekciji  da isključuju vozila 'bez katalizatora',

Tokom nekoliko proteklih dana vrijednosti zagađenja lebdećim česticama su premašivale maksimalno dozvoljene vrijednosti skoro deset puta (487µg/m3, 9.decembra  i 469 µg/m3,  20. decembra, srednje dnevne koncentracije PM10 zabilježene  na stanici za mjerenje u Alipašinoj ulici, u odnosu na dozvoljenih 50 µg/m3), što odgovara najgoroj mogućoj ocjeni zagađenosti zraka "Opasno" na skali državne Agencije za zaštitu okoliša (EPA) Sjedinjenih Američkih Država.

Od Toplana i vlasnika kotlovnica je zatraženo da smanje zagrijavanje stanova za jedan stepen,

Od komunalnih preduzeća je zatraženo da smanje upotrebu radnih vozla koja nemaju katalizatore,

GRAS-u je dat nalog da u saobraćaj uključe što više trolejbusa i tramvaja i ako se stanje pogorša potpuno isključe autobuse iz saobraćaja,

Građevinskim preduzećima je naloženo da smanje emisiju prašine tokom izvođenja radova. 

Problem koji bi ovim trebalo rješavati je zagađenje lebdećim česticama koje su smjesa čvrstih tvari i kapljica. Pojavljuju se u širokom rasponu veličina. One manje od 10 mikrometara u promjeru (manje od širine jedne dlake ljudske kose) su toliko male da se mogu probiti duboko u pluća. Na taj način, mnoge kemikalije opasne po ljudsko zdravlje bivaju prenošene do naših unutrašnjih organa, uzrokujući širok niz oboljenja od kojih neka završavaju smrću, uključujući rak (posebno rak pluća), moždani udar kao i oštećenja na bebama dok su još u majčinoj utrobi. Postoji jaka veza između zagađenja sa PM10 i većine bolesti organa za disanje, bolesti srca, čak i povećane smrtnosti.

Ovi učinci mogu biti posljedica već  kratkotrajne izloženosti (obično tokom 24 sata, ali već  i u razdobljima kraćim od jednog sata) i dugotrajne izloženosti, tokom jedne ili više godina.

Glavni izvori lebdećih čestica su motorna vozila i to pretežno ona sa dizel motorima, termoelektrane, loženje drveta i uglja u individualnim ložištima i toplanama, šumski požari, spaljivanje poljoprivrednih površina, neki idustrijski procesi i svi ostali procesi sagorijevanja. Lebdeće čestice također nastaju operacijama drobljenja i mljevenja, kao i dizanjem prašine na cesti od strane motornih vozila.

U Sarajevu se obavljaju kontinuirana mjerenja zagađenja zraka od polutanata prisutnih u zraku na tri lokacije: Alipašinoj ulici, Otoci i Bjelavama. Postoji i jedna mobilna stanica koja po potrebi zagađenje može mjeriti i u drugim dijelovima grada. Stanice bi trebale mjeriti zagađenje zraka od sljedećih polutanata: sumpornog dioksida, azotnih oksida, lebdećih čestica manjih od 10 um, ugljen-monoksida  i ozona.

Da bi se više saznalo o samim izvorima zagađenja lebdećim česticama, tj. koji izvori u kojoj mjeri sudjeluju u ukupnom zagađenju,  na osnovu čega se onda mogu planirati odgovarajuće mjere, u svijetu se rade i analize sastava i porijekla lebdećih čestica. Kod nas takve analize nisu nikada rađene.  Od svega postoji samo studija pravljena 2012. godine ("Registar emisija u zrak", CETEOR), u kojoj su date tek vrlo grube procjene uzročnika emisija. Prema toj studiji, saobraćaj se smatra odgovornim za tek 10% emisije lebdećih čestica, ostatak dolazi iz javnog sektora, industrije i individualnih ložišta.

U ovom trenutku o tome koliko u trenutnom zagađenju npr. učestvuju emisije iz termoelektrane Kakanj,  saobraćaja, individualnih ložišta, državnih i privatnih toplana, ostatka industrije,  itd. možemo samo nagađati, komentar je organizacije Eko akcija.