Željko Komšić održao govor u Vijećnici povodom 30 godina nezavisnosti BiH

Povodom 1.marta Dana nezavisnosti BiH u Vijećnici je održana centralna svečanost. Na svečanaoj akademiji i prijemi povodom 30 godina nezavisnosti naše zemlje bile su prisutne brojne zvanice.

Svečanost je otvorila gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, koja je podvukla - zato radimo i gradimo uvijek i na svakom mjestu.

"Širimo svoju diplomatiju, zidajmo državu kamen po kamen", kazala je, između ostalog, gradonačelnica Karić.

Trending

Katica potpisao ugovor vrijedan 744.029 KM: Počinje rušenje objekta u Kolodvorskoj

Govorili su još član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, premijer FBiH Fadil Novalić, premijer KS Edin Forto... 

Među zvanicama bio je i visoki predstavnik Christian Schmidt.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se prisutnima prigodnim govorom.

Njegov govorimo prenosimo u cijelosti:

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine…

Na današnji dan prije 30 godina, voljom većine građana Republike Bosne i Hercegovine, odlučili smo se za put nezavisnosti, suverenosti, slobode i demokratije. Izjašnjavanje na referendumu o nezavisnosti predstavljalo je čin slobode, a sama nezavisnost, što je pokazalo iskustvo, nije samo čin, nego i proces.

Prvog marta 1992. godine otpočet je proces stjecanja nezavisnosti, bolan i težak, ali isto tako, kao i mnogo puta u našoj ranijoj istoriji koja se naslanja na tradiciju antifašističke borbe, nužan i neophodan.

U tome procesu za nezavisnost naše države borili smo se na uzvišen i dostojanstven način, uz nažalost velike žrtve i pomoć svijeta koja je, iskreno govoreći, obično izostajala.

Često se sjetim svojih palih drugova. Da, oni bi danas bili tu sa nama da su imali čime, osim srcem, da brane domovinu. Njima nije falilo ni hrabrosti ni odlučnosti, ni ljubavi prema domovini, niti su imali dileme za što se i u ime čega se bore. Jedino što nam je falilo su sredstva odvraćanja od nasilnika i onih za koje nisu vrijedila nikakva pravila, niti čast, niti išta što pripada civilizacijskom krugu.

Pa ipak i pored svega toga porazili nas i uništili nisu, ni nas ni državu Bosnu i Hercegovinu.

Stoga danas neprijatelji naše države znaju da nismo, kao što se to u narodu kaže repa bez korijena, i da ćemo se spremniji i još odlučniji za nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, boriti opet, ako budemo morali.

Posljednje što želimo jeste da se moramo opet boriti, ali neka znaju i neprijatelji i prijatelji; časna borba za slobodu, demokratiju i ljudska prava za nas je ideal važniji od nedostojanstvenog mira.

Bolje je živjeti jedan dan u svojoj državi i u slobodi, nego proživjeti vječnost u tuđoj ili u poniženju.

Kako nas uči potresni i uznemirujući primjer Ukrajine, nezavisnost države se ne podrazumijeva kao trajna kategorija ako ste okruženi nepoštenim i zlonamjernim susjedima. I zato tvrdim da je nezavisnost stanje i proces. Od odnosa prema svojoj državi zavisi i stepen nezavisnosti. Trideset godina napada na našu državu, kako onih iznutra tako i izvana, nisu samo znak ranjivosti, nego i znak snage i izdržljivosti. Iz toga dualiteta snage i ranjivosti proističe realnost koju živimo.

Realnost koju živimo primorava nas da danas, kada cijeli svijet uviđa i prihvata podjelu na one koji poštuju međunarodno pravo i suverenitet drugih država, te na one koji se na agresivan način miješaju u unutrašnja pitanja drugih zemalja, mi u Bosni i Hercegovini jasno detektujemo to ko je na kojoj strani. Ko je za svetost granica i nepovredivost suvereniteta, a ko smatra normalnim podržavati secesionističke i rušilačke sile u drugim državama.

Ko sebi daje za pravo da bez povoda napadne drugu zemlju samo zato što je jači ili što mu se tamo nešto ne sviđa, a ko nesporazume rješava u okviru međunarodnog prava i civilizacijskih mehanizama. Ko je za državu slobodnih građana, pojedinaca, a ko za korupcijski teror uskih krugova koji se hrane konceptom konstitutivnosti i grupnih prava. Ko je za vladavinu prava, a ko za vladavinu sile i zločina. Ko je za silu prava, a ko za pravo sile.

Među ovim pobrojanim suprotnostima uvjeren sam da raspoznajemo i dominantne politike u Bosni i Hercegovini. Prema politikama i agresivnim namjerama tih politika, koje očevidno stoje izvan demokratsko - civilizacijskog kruga, ne smije biti nikakve popustljivosti. Mi smo prvi koji se tim politikama moramo suprotstaviti.

Upravo zbog toga želio bih da danas, kada obilježavamo 30 godina od stjecanja nezavisnosti, kao građani Bosne i Hercegovine zaboravimo sve naše unutarnje i ideološke političke razlike i da budemo ponosni na ono što imamo. Tek ukoliko budemo cijenili ovo što trenutno imamo, a državu imamo, moći ćemo da u budućnosti izgradimo državu po mjeri svih njenih građana, suverenu, nezavisnu, i naglašavam, sigurnu.

Naša zemlja trenutno i nije onakva kakvom su je neki njeni odani borci zamišljali prije 30 godina, ali nije ni onakva kakvom su je zamišljali njeni neprijatelji, niti će ikada takva da bude. Pretpostavili su da ne postojimo, ali mi nismo smatrali da je dužnost poštovati njihove pretpostavke.

Zato prije svega treba više da poštujemo sebe, barem zbog generacija ljudi koje rastu i stasavaju. Generacija koje nemaju namjeru nikuda ići, iako ih sa svih strana mame i sebi dozivaju moćniji od nas, jer je ljubav prema našoj domovini jača od bilo kakve potvore prema njoj, jer je istina jača od laži, a pravda uzvišenija od nepravde. Ostanimo istrajni i ponosni na ono za što živimo i ono u što vjerujemo.

Sretan nam svima Dan nezavisnosti naše domovine, Bosne i Hercegovine!", kazao  Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.