Zašto je Ferguson zabrinut zbog BiH?

Istakao je da je BiH bogata historijom, ima mnogo različitih verzija historije, a novine su pune rasprava o prošlosti dok se mnogo manje pažnje posvećuje budućnosti. 

"Mi koji želimo da se fokusiramo na rješavanje stvarnih problema s kojim se suočavaju obični građani u BiH danas - nezaposlenost, nejednakost i korupcija, stalno bivamo uvučeni u besmislene rasprave i vještačke krize. Podjele po pitanju prošlosti se koriste za preusmjeravanje pažnje s reformi i modernizacije koje političari vide kao prijetnju njihovoj trenutnoj kontroli nad pristupom radnim mjestima, novcu i pokroviteljstvu. To je frustrirajuće", napisao je Ferguson.

Naveo je da je veliki dio revizionizma u skorije vrijeme usmjeren na Drugi svjetski rat, što nije ekskluzivitet BiH jer se dešava u cijelom regionu, a li ovdje smo svjedoci pokušaja rehabilitacije ugleda osoba poput Ante Pavelića ili Draže Mihailovića, a prije samo nekoliko sedmica, škola u Sarajevu je dobila ime po antisemitu i simpatizeru nacista Mustafi Busuladžiću.

Ferguson smatra da je možda čak i gore slavljenje onih koji su osuđeni za zločine počinjene u novije vrijeme, a posebno pamti doček za heroja priređen Dariu Kordiću 2014., nakon što je pušten iz zatvora zbog presude za zločine protiv čovječnosti, i ne samo da je studentski dom na Palama dobio ime po Radovanu Karadžiću, nego je njemu u oktobru javno uručeno priznanje Narodne skupštine RS.

Ističe da je to bitno jer je prvi korak ka pomirenju pripremanje za budućnost na osnovu lekcija iz tragedija u prošlosti, za šta je prvo potrebno prihvatanje počinjenih zločina i obavezivanje da se neće dozvoliti da se zločini ponove.

"Bitno je zato što su se u Aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma državne i entitetske vlasti obavezale da će stvoriti "političke, ekonomske i socijalne uvjete pogodne za doborovoljni povratak i skladnu reintegraciju izbjeglica i raseljenih osoba".  Slavljenje onih koji su počinili ratne zločine protiv osoba druge etničke pripadnosti i koji su ih istjerali iz njihovih domova je očigledno kršenje te obaveze. A bitno je i na ljudskom nivou. Rat devedesetih godina nije donio ništa osim patnje većini ljudi u ovoj zemlji.  Mnoge njegove žrtve su i danas žive. Danas, namjerne provokacije, retorika podjele i revizionizam istorije, sve to vraća stare strahove i sprječava BiH da krene naprijed", tvrdi Ferguson.

Dodaje da prekrajanje historije ne staje na uljepšavanju ratnih zločina, već su sve veći izazovi usmjereni na ključne strukture i institucije koje su uspostavljene u sklopu Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

Ferguson smatra ironičnim da ti izazovi obično dolaze od onih koji najsnažnije insistiraju na pridržavanju "slova" i parafrazira anglo-irskog državnika Edmunda Burkea, koji je rekao "opštepopularna je greška misliti da su najglasniji branioci Dejtona oni koji najviše žele da se on očuva".

Pojašnjava da je svjedočio pokušajima Bošnjaka da negiraju ili ignorišu ustavne ovlasti Republike Srpske, vidio pokušaje Srba da oslabe i degradiraju ustavni autoritet države BiH, kao i pokušaje Hrvata da ospore i remete proces donošenja odluka na nivou Federacije BiH.

"Ništa od ovoga neće pomoći BiH da postigne napredak. Zato smo, prilikom pokretanja novog međunarodnog pristupa BiH 2014., rekli da ćemo raditi u postojećem institucionalnom okviru, ako su drugi spremni da urade to isto. Potpuno je legitimno da Republika Srpska, ili kantoni, odlučuju o pitanjima za koja imaju ustavnu nadležnost. Ali, da bi sistem funkcionisao, onda oni moraju ponuditi istu dozu poštovanja koju traže za sebe, prema autoritetu drugih. Taj pristup je dio mehanizma koordinacije. On odražava neke od ključnih principa Dejtonskog sporazuma: suverenost države i prenos velikog broja ovlasti na nivo entiteta i kantona. Također, odražava davanje prednosti donošenju odluka na osnovu konsenzusa tri konstitutivna naroda i tri različita nivoa vlasti, te poštovanje vladavine prava", napisao je Ferguson.

Dalje navodi da se nadao da će odluka o mehanizmu koordinacije biti vjesnik epohe konsenzusa u politici Bosne i Hercegovine i da se još uvijek nada, ali bar za sada krize i izazovi se nastavljaju jer se prevelik broj vođa ustrajava odnosi prema Ustavu kao da je to à la carte meni, prihvatajući dijelove koji im se sviđaju a ignorišući one koji im se ne sviđaju.

Ferguson naglašava da je najočigledniji i najozbiljniji izazov Dejtonu i vladavini prava bio septembarski referendum u Republici Srpskoj, te dodaje da Ujedinjeno Kraljevstvo u potpunosti podržava pravo RS na njeno postojanje, kao esencijalnog i integralnog dijela BiH, pravo da se to postojanje obilježi praznikom i pravo RS da održi referendum o pitanjima koja su u sklopu njenih ustavnih nadležnosti, te u okviru Ustava BiH ali Ustavni sud BiH je odlučio da je izbor 9. januara za Dan RS diskriminatoran i zabranio je održavanje referenduma, a on je ipak održan.

"Ustavni sud BiH je vjerovatno najvažnija dejtonska institucija. Po Mirovnom sporazumu, to je jedini sud koji ima ovlasti da odlučuje o ustavnim sporovima između različitih nivoa vlasti i njegove odluke su "konačne i obavezujuće".  Svojim odbijanjem da prihvati odluke Suda, Vlada RS i Narodna skupština su prekoračili svoje ovlasti i odlučile da primijene ovlasti izvan svojih ustavnih prava, drugim riječima, uradile su upravo ono za što optužuju druge", navodi Ferguson.

Precizira i da nisu izazovi stavljeni samo pred Ustavni sud, jer je i Sud BiH je bio optuživan da je na neki način nelegitiman jer nije dio "originalnog Dejtona", ali "originalni Dejton" kaže da država ima odgovornost za, između ostalog, "provođenje međunarodnih i međuentitetskih politika i regulacija krivičnih propisa" i da "očuva suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine". Također, jasno kaže da "dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi vršile ove nadležnosti".

Ferguson podsjeća da je na osnovu toga, i nakon odluke visokog predstavnika, Sud BiH uspostavljen 3. jula 2002. glasanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH, a imajući u vidu skore javne izjave, važno je napomenuti da su predstavnici SNSD-a glasali za zakon i da delegati iz RS nisu primjenili entitetski mehanizam prava veta. 

"Uspostavljanje Suda BiH svojim potpisom su ozakonili Mariofil Ljubić i Nikola Špirić, a vrlo sličan je bio i proces uspostavljanja Tužilaštva BiH 29. oktobra 2003., koji je potpisom ozakonio Špirić. To su bile pravno obvezujuće odluke koje je Ustavni sud BiH potvrdio i bilo kakve promjene moraju se provesti propisanim postupkom u skladu sa uspostavljenim ustavnim procedurama", napisao je Ferguson.

Potcrtao je da ključ za sigurnost i stabilnost u Bosni i Hercegovini ostaje osnovna formula postavljena u Dejtonskom mirovnom sporazumu - da Bosna i Hercegovina ostaje jedinstvena, suverena zemlja sa dva entiteta.

Ferguson pojašnjava da su tu dvije važne stvari - prva da postoje dva entiteta, ne jedan, i ne tri, te da su članice Vijeća za implementaciju mira predane očuvanju prava i odgovornosti ova dva entiteta - Republike Srpske i Federacije BiH, kao što smo predane istom i za državu, a bilo koje promjene tog modela se u praksi mogu desiti samo uz saglasnost tri konstitutivna naroda u BiH.

" A dok se političari raspravljaju, hiljade mladih ljudi napušta ovu zemlju i sa sobom odnosi svoj talenat, optimizam i ambicije. I dok očekujemo 2017. godinu, rijetku godinu bez izbora, moja novogodišnja želja je da se manje vremena, energije i novca troši na advokate i historičare, a puno više na ekonomiste i poduzetnike", napisao je u blogu ambasador Ferguson.