Uz državne zastave vijore i trobojnice "Herceg-Bosne"

Ove zastave niko nije uklonio od 18. novembra kad je obilježen dan takozvane Hrvatske zajednice HB, kao i zastave susjedne Republike Hrvatske.

Glasnogovornik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ljudevit Marić tvrdi da policija nije dobila nikakve prijave vezane za istaknute simbole, navodeći kako uklanjanje i postavljanje simbola nije u nadležnosti MUP-a nego Grada Mostara, koji se pobrinuo da se danas vijore zastave BiH na državnim ustanovama i institucijama, ali ne i o skidanju onih koje nemaju to obilježje.

"Policija radi na prijave i ne može provoditi zakon tako što će zaći po gradu i skidati ili stavljati nekakve simbole. Za takve odluke nadležan je Grad Mostar, a mi po pitanju izvješenih zastava nismo dobili nikakve prijave. Nama je danas državni praznik i mi to poštujemo. Na našoj zgradi smo izvjesili zastavu koja pripada BiH", kazao je Marić.

Građani o različitim isticanjima simbola u gradu na Neretvi imaju oprečna razmišljanja, pa tako jedni smatraju isticanje različitih simbola kršenjem zakona, a drugi pokazateljem dubokih podjela, dok treći pak sve to vide kao bogatstvo raznolike Bosne i Hercegovine.

"Ključni problem Mostara, ali i cijele BiH, je činjenica da ne postoji takozvani društveni konsenzus, odnosno društveni dogovor o uređenju države u kojoj živimo. Među političkim elitama u BiH nema suglasnosti o prošlosti, ali čini se ni o budućnosti ove države. Sve drugo su, mislim, posljedice tog osnovnog problema ovog društva, koje se, zbog nepostojanja tog političkog konsenzusa i nalazi u 'postratnom stanju' i preko 20 godina po okončanju sukoba u BiH", kazao je novinar Mirsad Behram.

Stoga se, kako ističe, čak i jedan događaj, kao što je zasjedanje ZAVNOBIH-a 1943. godine, tumači na tri različita načina, iako je nepobitna historijska činjenica da su predstavnici tri naroda u tom trenutku postigli zajednički konsenzus o daljnjoj sudbini bh. države i društva.

"Dok u nekim društvima interni društveni dogovor je među glavnim slojevima, klasama i sl., u BiH trenutno ključna karakteristika je etničko-vjerska pripadnost, a među etničkim grupama, čiju političku volju artikuliraju političke elite, nema suglasnosti oko uređenja, pa čak ni postojanja BiH kao države, pa stoga na različitim stranama BiH, imamo različite simbole koji zapravo samo simboliziraju to neslaganje", pojasnio je Behram.

Odnos prema državnom prazniku i državnoj zastavi BiH kako je za Anadolu Agency (AA) kazao dugogodišnji novinar i publicista Zoran Krešić jeste odnos prema političkom, odnosnu ustavno-pravnom ustrojstvu zemlje.

"Za nas koji smo nešto malo stariji, mislim da je to dobra opomena koja možda najbolje govori o tome našem cijelome odnosu. Prije tridesetak godina svi smo stavljali petokrake na čelo, svi smo imali plav, bijel, crven zastave kući, a danas ih više nitko nema. Ljudi su živjeli s drugačijim emocijama prije tridesetak godina nego danas. Dogodio se na žalost rat koji je zamrznuo stanje nezavršenog rata, odnosno nikada do kraja uspostavljenoga pravednoga mira i to je vjerojatno rezultat zašto se ljudi tako odnose i prema zastavi i prema drugima simbolima BiH", kazao je Krešić.

Isticanje različitih simbola, kako je naglasio, jeste slika i prilika Bosne i Hercegovine, što on smatra bogatstvom i raznolikošću kojom se upravo BiH može dičiti.

"Bosna i Hercegovina je, možda je to najprigodnije reći i prisjetiti se na ovaj datum ni srpska, ni hrvatska ni bošnjačka, ali i srpska i hrvatska i bošnjačka. Mislim da to pokazuje svu njezinu širinu, unatoč tome što je neki žele svojatati ili predstaviti samo svojom ili jedne regije. Mislim da je to pogrešno gledanje na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ja to doživljavam apsolutno kao jednu širinu i bogatstvo Bosne i Hercegovine koje može obogatiti ne samo ovu zemlju, nego rekao bih čak i Europu, pa čak i ovu regiju", rekao je Krešić.

Kad je u pitanju sam 25. novembar, kao Dan državnosti BiH, on, naglasio je Krešić, gledajući formalno-pravno, u Republici Srpskoj nije praznik.