! / Transkripti potvrđuju ulogu Srbije u agresiji: Šta je Milorad Dodik govorio 1995.

07. 03. 2021. u 17:18:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 253

Kao što su stenogrami razgovora vođenih u uredu prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana pomogli u demaskiranju uloge te zemlje u "međunarodnom oružanom sukobu" i "udruženom zločinačkom poduhvatu" u Bosni i Hercegovini, tako i "Genocide papers" ili "Transkripti genocida" sa sjednica tzv. skupštine srpskog naroda u BiH, odosno kasnije Narodne skupštine Republike Srpske predstavljaju jedan od ključnih dokumenata u istraživanju historije zločina bosanskog genocida.

Piše: Faruk Vele

Posebno važan aspekt u sagledavanju rada najvišeg zakonodavnog tijela tadašnje srpske republike svakako je veza sa tadašnjom SR Jugoslavijom, odnosno Srbijom. Ono što postaje jasno iz iščitavanja navedenih dokumenata, koji su, važno je naglasiti, prezentirani i u brojnim predmetima u Haškom tribunalu, da odmetnuta paradržava ne bi mogla uopće funkcionirati bez vojne i logističke podrške Beograda. Detalji ovih transkripata potvrđuju intencije ratnih politika čije težnje i danas, 25 godina kasnije, možemo vidjeti na političkoj sceni.

Veza i koordinacija sa Beogradom može se iščitati već od zaključka tzv. skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini na sjednici 11. decembra 1991. godine, kada donosi Preporuku u kojoj se kaže da "očekuje i poziva Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) da u slučaju ugroženosti srpskih teritorija u Bosni i Hercegovini i srpskog naroda, kao i drugih naroda koji žive na tim teritorijima u Bosni i Hercegovini, od bilo koga i sa bilo koje strane, pruži svu potrebnu zaštitu u odbrani ljudskih života i njihove imovine".

Kako bi ovaj i slični iskazi ostali dio kolektivnog sjećanja na posljednji genocid u Evropi na kraju 20. stoljeća, Memorijalni centar Srebrenica - Potočari - Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine na čelu sa dr. Emirom Suljagićem okupio je mlade istraživače, lektore, dizajnere i programere, kako bi kreirao alat od nove generacije za novu generaciju, a koja bi se ticala jednog od ključnih segmenata istraživanja historije zločina bosanskog genocida.

Jedno biće sa Beogradom

Pod krinkom očuvanja Jugoslavije, ovo je bio poziv na intervenciju Beograda protiv uskoro međunarodno priznate BiH.

Neđo Gavrić iz Ugljevika na 22. sjednici, 23. i 24. novembra 1992. kaže da "što se tiče odnosa naše Republike Srpske i Srbije - Srbi s ove strane Drine smatraju da su jedan dio, jedno biće sa Srbijom". Međutim ukazuje na neregularnosti sa pomoći koja stiže iz Beograda.

"Srpski narod s ove strane Drine nije nimalo zadovoljan, to jest sve više je nezadovoljan sa ovim stanjem koje se sada dešava. Naime u Vladu Srbije kod nas odlazi kako ko hoće i po bilo kom pitanju. Dobijali smo razne pomoći od Srbije i u nafti i u humanitarnim pomoćima i smatramo da je Srbija, kada je dala tu pomoć, ipak, trebala da izvrši kontrolu gdje je ta pomoć otišla, a ima indicija da se našla na pijacama, privatnim tezgama, privatnim prodavnicama itd. Da se neko silno obogatio od te pomoći a kada dođemo u Vladu Srbije, legitimni predstavnici kažu mi smo dali tone i tone. Srbi s ove strane Drine smatraju da su jedan dio, jedno biće sa Srbijom. Mi smatramo predsjednika Srbije Miloševića i svojim predsjednikom i mi tražimo i dalje da se tako ponaša i da nastavi u tom pravcu. Hvala".

Još jedna veza sa Srbijom

Karadžićev ministar industrije i energije Borivoje Boro Bosić govorio je o vezama sa Srbijom u elektro-energetskom sektoru.

"Ja ću se prvo da dotaknem Elektroprivrede i ovo ministarstvo i Vlada uložila najviše napora da se pokuša u sve dijelove RS pokuša dovesti električna energija, barem u nekim minimalnim količinama. Tokom proteklog mjeseca taj najminimalniji zadatak je ispunjen u onom dijelu u kojem je bilo moguće fizički odraditi pošto nam je dio 400 kv dalekovoda u predjelu Brčkog ostao još uvijek na teritoriji pod kontrolom muslimana. Međutim, popravljeni su ovi 110 kv dalekovodi pošten je pod rad ovaj dupli 110 kv dalekovod od Lončara prema Doboju, a u ponedjeljak ili utorak očekujemo da ćemo pustiti pod kapom i dalekovod od Ugljevika do Pađina, čime ćemo ostvariti još jednu vezu sa Srbijom... ", kazao je.

Međutim, on  dalje ukazuje da su problemi Karadžićeve paradžave bili izvori energije, ali sve više i gorivo.

"Mazot i nafta će biti poseban problem, jer praktično RS nema svoje izvore upućena je isključivo na nabavku mazuta i naftnih derivata, prema tome to što dobijemo ovako kako dobijemo, znate već kako dobijamo ne blizu ne pokriva potrebe Republike. Mi smo u pregovorima sa RSK da dobijemo određene količine mazuta za određene količine drugih roba koje su takođe i njima neophodne, a pokušaćemo nešto i preko Srbije da uradimo, takođe ovih dana se otvaraju neki još kanali pa ćemo vidjeti koliko je to sve skupa i perspektivno i objektivno i koliko treba očekivati da se tako nešto desi. Mi smo povodom ukupne energetike, imamo već dogovoren sastanak u ponedjeljak sa Ministarstvom energetike Srbije i SRK gdje ćemo sagledati segment i električne energije, uglјa, mazuta i nafte", rekao je Bosić .

Babo: Generale, ja sam trgovac

Pred kraj rata, dok su oslobodilačke operacije Armije RBiH bile u punom zamahu, zavladala je panika u srpskim redovima, a pljuštale su međusobne optužbe. Na zasjedanju Kradžićeve i Krajišnikove skupštine pojavio se i general Manojlo Milovanović.

"Kada pobeđujete niste vi zaslužni, kada gubite vi ste krivi. Eto, to je taj moj doprinos. Predsednik Milošević koliko vidim skoro iz svih izlaganja vas je napadao za Abdića (Fikret, osuđeni ratni zočinac, aktuelni načelnik Velike Kladuše) i za naš stav "Turčin je Turčin". Gospodo, sigurno do sada niste znali, ja sam dva puta zahvaljujući ne politici u RS, nego izvan RS, gurnut, malte ne u zagrljaj Fikretu Abdiću, 16. novembra prošle godine mi je namešten sastanak na Plitvicama o kome ja nisam imao pojma, izvestio sam u pisanoj formi odmah i vrhovnog komandanta i komandanta GŠ drugi put mi je to napravljeno 14. februara na Petrovoj gori, kada sam pozvan radi koordinacije dejstava, tada Srpskom vojskom Krajine onda mi je jednostavno rečeno, kada smo završili taj sastanak, gospodine generale čeka vas jedan čovjek koji želi da vas vidi, ja sam mislio da je to neko od mojih ranijih kolega prijatelja oficira. Ušao sam u prostoriju u kojoj je sjedio Fikret Abdić", prisjećao se Milovanović, te nastavio:

"Pošto sam se našao zatečen, nisam imao ovlaštenja ni od Vrhovne komande ni od GŠ, da razgovaram sa njim, popili smo po mleko, to je bio onaj početak, kada su oni imali one početne uspehe oko Kladuše. Ja sam ga pitao, da bi se izvukao nekako, gospodine predsedniče, autonomna pokrajina ne može ostati kao samostalna cjelina, vi se morate nekome prikloniti ili RSK, RS ili Hrvatskoj, on je meni tada doslovno rekao ovako. Generale, znate li vi da sam ja trgovac po prirodi, znači predsedniče ideš tamo ko da više, odgovorio je, možda i tako. I kako tad tako i sad ja zastupam tezu, Turčin je Turčin pa makar bio i Fikret Abdić".

Srpske sankcije Srbima

General Milovanović je na ovoj sjednici potvrdio ranija saznanja i dokaze da su oficiri Vojske RS koji dolaze na front u bivšu BiH "imaju isti status oficira Vojske Jugoslavije", ali i igre koje je Milošević igrao sa sankcijama sa bosanskim Srbima, naravno, da bi zavarao trag međunarodnim fakorima u pogledu njegove uloge u Bosni.

"Prema tome ni ove plate nisu milostinja, to je sporazum između dva državna organa, to je bilo naše Predsjedništvo i tada njihovo krnje Predsjedništvo na čelu sa onim Brankom Kostićem, tako radi razgraničenja. Ja se, jedino ljudim na ovu Vladu, mi smo dva puta do sada ostajali bez plate, oba puta je potez Jugoslavije je bio kontraproduktivan, ja sam se lično plašio da će kada ostanu oficiri bez plata, da ćemo ostati bez oficira. Međutim, to se nije dogodilo. Dogodilo se nešto drugo. Drugi put je to bilo 4. avgusta 1994. kada su blokirali Drinu i mi smo tada bili bez tih plata 6 mjeseci. Dobro znaju članovi Vrhovne komande, da sam ja mesec dana pre toga, jer se znalo da će doći do blokade, do sankcija Srba nad Srbima i tražio sam da vlada smogne snage, to su u odnosu na postojeći budžet male pare, za plaćanje oficira. Obećano je, međutim, ništa se nije uradilo. Molio bi poslanike, da više nikada ne optužuju ove poštene ljude da su nečiji plaćenici, ako primamo plate iz Jugoslavije to je onda samo rasterećenje budžeta RS, dodao je general VRS.

Zanimljive detalje Milovanović je tada dao i u pogledu oružja koje je, kao što je poznato, na prostore naše zemlje stizalo upravo iz Srbije.

"Gospodine Rašula, vi ste rekli Miloševiću, to ste vi izneli ovdje, da ste mu rekli da generali tvrde da ne dobijaju municiju, gorivo iz Jugoslavije. Ne znam kako ste to mogli, ja vas cenim kao starijeg čoveka, ili me niste slušali na prošloj Skupštini, ja sam rekao, a to tvrdim celo vreme ovog rata, ni jedna borbena operacija, ni jedan uspeh ili neuspeh nije bio doveden upitanje zbog nedostatka municije i goriva, koliko toliko uvek smo ga imali. Druga je stvar što su naši protivnici išli ispred nas, pa mi kada smo mogli da tučemo jednom, oni nisu mogli ni jednom, e sada kada oni tuku sa sto mi odgovaramo sa jednom. Daj Bože da mi i dalje nastavimo sa jednom, a i kod njih se polako smanjuje. Prema tome, niste u pravu gospodine Rašula kada ste optužili generale da oni kukaju da nemaju municije i goriva. Vi znate šta ste meni prebacili da nisam smeo da kažem na Skupštini, za donji veš, sada neću biti brutalan. To je sada problem vojske, opremanje. 12 opština smo mi izgubili, odgovornost će snositi i treba da snosi onaj ko je pojedinačno, ko je kriv", zaključio je Milovanović.

Zanimljivu opasku o ulozi Srbije dao je današnji srpski član Predsjedništva BiH, a tadašnji nezavisni poslanik Milorad Dodik. Dodik je na 56. sjednici, 17.12.1995. rekao:

"Predsjedniče, ja ovdje izlazim da bih opovrgao optužbe koje je Grujo Lalović iznio prema Klubu poslanika, Nezavisnom klubu. One su zaista žestoke i da traže definitivno određenje Skupštine po tom pitanju. Ne moram napominjati šta je g. Lalović iznio, ali moram da kažem da smo se mi zaista razlikovali u razmišljanju kako doći do konačnog određenog rešenja, ali nikada nismo bili u funkciji da se nacionalni interesi srpskog naroda dovedu u pitanje na ovim prostorima. Mi smo se zalagali na neki drugi način pokušali, ali zaista samo pokušali da ovoj skupštini prezentujemo naše mišljenje i vi morate da prihvatite činjenicu da veoma rijetko, gotovo nikada naši predlozi nisu prolazili".

Dodik, je, također, dodao:

"Ja sada neću da pravim jedan presjek svega toga šta je i kako je sve predlagano, mada vam to sve mogu reći i moglo bih se jasno definisati na kojoj strani treba da se traže određeni krivci za sve ovo, ali moram da kažem da je naš pristup od početka bio taj, da smo mi smatrali da ovu našu pravednu borbu u Republici Srpskoj ne možemo izvesti do kraja bez Srbije, bez obzira ko tamo sjedio kao predsjednik i da li je to tamo Milošević ili sutra neko drugi, smatrali smo neophodnim da to bude određeni nivo saradnje. Sve do tada dok je naše državno rukovodstvo sarađivalo sa Srbijom mi smo smatrali da nema potrebe da mi bilo šta tamo pokušamo, a sve i nakon toga što smo činili zaista je bilo samo pokušaj. Prema tome nikakav odlučujući doprinos ukupnoj situaciji i ukupnom ovakvom rješenju".

Jedinstven ekonomski sistem

Rajko Kasagić na 56. sjednici, 17.12.1995., traži da se RS uveže u jugoslovenski, odnosno ekonomski sistem Srbije.

"Ekonomski progres moguće je ostvariti uklapanju u svjetske tokove novca, kapitala i radne snage. Kao preduslov tome je: obnova RS i priprema programa za obnovu, razvoj Republike i priprema razvojnih programa, omogućavanje ulaza savremenih tehnologija uz potpunu garanciju imovine i stimulisanje stranih ulaganja. Pri tome je nužno obezbijediti što tješnju ekonomsku i drugu saradnju sa Jugoslavijom i njezinim republikama i uklapanje u njihov jedinstven sistem. Ulaganje stranog kapitala je garancija mira RS, pa je Vlada obavezna da utvrdi privredni potencijal koji je privlačan za strani kapital, šume, hidro-centrale, mobilna telefonija, tekstilna industrija i dr. zatim isti ponuditi inostranim privrednicima",

Za njega je "obnova privrede i stambenog fonda jedan od prioritetnih zadataka Vlade".

"Obnova se može vršiti na osnovu utvrđene štete po vrsti i visini zbog ratnog razaranja. Saradnja sa Jugoslavijom ogleda se na uspostavlјanju jedinstvenog platnog prometa iznalaženje mogućnosti za što tješnju, ekonomsku i razvojnu saradnju. Maksimalno uklapanje privrede RS u ekonomske razvojne tokove privrede Jugoslavije i međusobno zajedničko nastupanje na inostranom tržištu, naučnu, kulturnu, obrazovnu i drugu saradnju, a posebno na saradnju u smislu zajedničkog rješavanja problema izbjeglica i nezbrinutih lica RS", zaključio je Kasagić.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (23)