Sve oči uprte u Hag: Danas je konačna presuda Radovanu Karadžiću

Drugostepena (konačna) presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću za genocid i druge teške zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1992-1995. bit će poznata danas za kada je Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) u Haagu zakazao njeno izricanje.

Optužnica Karadžića, koji je optužen za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, tereti po ukupno jedanaest tačaka - dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tokom rata u BiH, za što je u prvostepenom postupku 24. marta 2016. godine osuđen na 40 godina zatvora. 

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) proglasilo je Karadžića prethodno krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, uključujući istrebljenje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela (prisilno premještanje), kao i za teroriziranje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem tokom višegodišnje opsade glavnog grada BiH, te za uzimanje pripadnika tadašnjeg UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom, nepravomoćno je oslobođen krivnje po optužbama za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u drugih sedam općina u BiH.

Pretresno vijeće je onda zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem sudjelovanja u sklopu udruženih zločinačkih poduhvata (UZP), a s ciljem da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su Srbi polagali pravo i to činjenjem zločina u općinama širom BiH.

Između ostalog, Karadžić je prvostepenom presudom oglašen krivim za sudjelovanje u UZP-u čiji je cilj bio širenje terora među civilima glavnog grada BiH provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, te u UZP-u sa zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u UZP-u radi eliminiranja Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

U međuvremenu je na prvostepenu presudu žalbu izjavilo Haško tužiteljstvo, koje je zatražilo da se bivši predsjednik RS-a osudi na doživotni zatvor; Istovremeno, odbrana je zatražila oslobađanje po svim tačkama optužnice, te je u vezi s tim održan žalbeni pretres 23. i 24. aprila 2018. u ogranku MMKS-a u Haagu.

Punih deset i po godina od hapšenja u Beogradu, Radovanu Karadžiću bit će izrečena pravomoćna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, počinjene u razdoblju 1992-1995, a Vijeće MMKS-a će se pri donošenju konačne presude kretati isključivo u okvirima žalbi tima tužitelja i Karadžićeve odbrane.

Žalba tužitelja uključuje više aspekata, a jedan se odnosi i na optužbe za genocid i u bh. općinama - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, kojih optužbi je u prvostepenom postupku Karadžić oslobođen. Tužitelji su stava kako plan da se svi spomenuti zločini počine ukazuje na genocidnu namjeru Karadžića i drugih članova UZP-a 1992. godine. Drugi dio žalbe haških tužitelja odnosi se na mjesta zatočenja - logore, odnosno žalbeni prigovor da je Pretresno vijeće ignoriralo niz dokaza koji su, prema njihovom mišljenju, ukazivali na namjeru da se Bošnjaci i Hrvati “unište kao grupa”, a kao primjeri navedeni su zatvor u Foči, logori “Keraterm” i “Omarska” kod Prijedora, “Sušica” u Vlasenici te škole u Karakaju i Bratuncu...

S druge strane, Karadžić i njegov pravni savjetnik Peter Robinson podnijeli su žalbu po šest osnova, a sam Karadžić, iznoseći ovu žalbu, naveo je „da će presuda, kojom je osuđen na 40 godina zatvora za genocid i ratne zločine u BiH, pasti“. Prvi žalbeni osnov Karadžića i njegovog advokata, iznesen na više od 100 stranica, odnosi se na navode "da postupak nije bio fer, da optuženom nije dozvoljeno da svjedoči u narativnoj formi, te da je optužnica neprecizna i da je posjeta mjestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva, odnosno da je prihvaćen veliki broj činjenica prethodno utvrđenih u drugim postupcima..."

 

Karadžić je nakon bijega i dugogodišnjeg izbjegavanja pravde, uhapšen 21. jula 2008. u Srbiji i 30. jula prebačen u Scheveningen. Suđenje bivšem predsjedniku RS počelo je 26. oktobra 2009., a tokom maratonskog postupka, koji je trajao 499 radnih dana, saslušano je 589 svjedoka i u spis je uložen 11.481 dokaz.

Prvobitna optužnica protiv ovog, svojevremeno najtraženijeg haškog bjegunca, potvrđena je 25. jula 1995. nakon genocida, počinjenog u i oko Srebrenice.

Kako mediji prenose, presuda Karadžiću predstavlja najiščekivaniju presudu od osnivanja ICTY-a, a njenu najavu, između ostalih, prate brojne reakcije žrtava i njihovih udruženja, koji insistiraju na pravdi i istini kao ključnim elementima tranzicijske pravde.

Njihove poruke su jasne i nedvosmislene i, uz očekivanja da će Karadžić biti osuđen i za genocid u drugim bh. općinama, ističu značaj utvrđivanja i prihvatanja odgovornosti, suprotstavljanja relativiziranju zločina i odlučnog eliminiranja nekažnjivosti kao pretpostavki za izgradnju povjerenja i normalizaciju odnosa u BiH, regionu i šire.

Više o Radovanu Karadžiću čitajte na ovom LINKU.