Bez zakona i obećanja: Dvije ili tri slijepe osobe u BiH imaju psa vodiča

Samo dvije ili tri slijepe ili slabovide osobe u Bosni i Hercegovini imaju psa vodiča. Iako bi pomoć psa u svakodnevnom kretanju ovim osobama pomogla, zakon u BiH nije na strani građana.

"Na nivou Federacije BiH postoji Zakon, ali se on odnosi samo na mogućnost da se pas vodič koristi u javnom prevozu i u javnim institucijama. Ostalo ništa nije regulirano, ali i ne postoje obećanja od političara da će se to riješiti", kazao je za Radiosarajevo.ba, Fikret Zuko, direktor Udruženja slijepih FBiH.

Koliko su psi pomoć, najbolje razumije Violeta Pećić iz Dervente, koja svakodnevno odlazi na posao, u Školu za slijepu i slabovidnu djecu u Derventi.

Violeta je slijepa osoba, ali utabanim stazama već devet godina je vodi njena mezimica, vodič ženka Lia, koja ima jedanaest godina.

"To znači da se njen radni vijek završava. Ipak i pored svih ograničenja, iskustvo s psom vodičem je dragocjeno. U punom smislu riječi čovjek doživi samostalnost u kretanju, drukčije može planirati svoje vrijeme ne zaviseći od drugih, a i emotivna veza koja se uspostavi s psom je nešto predivno", priča nam Violeta.

Violeta je također kazala da u RS-u ne postoji zakon o psima vodičima te da su jedino pomenuti u dva člana Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.

"To znači, da su u stvarnosti, vlasnici pasa vodiča prepušteni da se sami snalaze od situacije do situacije, prije svega mislim na ulazak u ugostiteljske i trgovinske objekte. Iako u BiH, prema mojim saznanjima trenutno postoje samo dva psa vodiča, povremeno dolaze i ljudi s psima vodičima iz drugih država i onda nastaju problemi - od hotela pa nadalje", priča nam Violeta, te nastavlja:

"Čini mi se da kao društvo još nismo dovoljno spremni za pse vodiče. Iako sam imala podršku lokalne zajednice od finansijske pomoći prilikom nabavke psa, preko slobode pristupa u javne institucije, nažalost, na terenu sam se susretala s mnoštvom prepreka. Na mojoj trasi kojom najčešće pješačim, dugo nije bilo uređenih trotoara, tu su i nepropisno parkirani automobili, a znalo je biti i problema pri ulascima u prodavnice ili restorane i na kraju uznemiravanja. Sve to zajedno je doprinijelo da ne iskoristim u punom potencijalu sve prednosti koje mi je mogao pružiti pas vodič."

Mnogo je puta upitana zašto nema više pasa vodiča u našoj državi, a Pećić pretpostavlja da ima više razloga.

"Visoka cijena za nabavku psa, cijena je 13 hiljada eura, potom, pas mora boraviti u kući što je u našoj sredini često neprihvatljivo, pas je također i velika obaveza -kupovina hrane, zaštitnih preparata, redovno četkanje, odlasci veterinaru, mnogo više čišćenja itd.", smatra Violeta Pećić iz Dervente, koja je među dvije, tri osobe u Bosni i Hercegovini koje imaju vjerne vodiče, pse koji su oslonac slijepim osobama u cijelom svijetu.

No, kada bi u BiH se uspjela izdvojiti sredstva, za nekoliko osoba od više hiljada slijepih i slabovidnih osoba, tu je pitanja - ko bi obučavao ove pse.

Kontaktirali smo Centar za obuku pasa u Konjicu, koji obučava pse za deminerske akcije, koji su objasnili da obuka pasa vodiča za slijepe osobe počinje rođenjem.

Prvu godinu života takvi psi, koji su blaže naravi, kao labrador retriver npr. provode u udomiteljskim porodicama gdje se socijaliziraju, nauče živjeti uz porodicu, a onda se predaju na obuku koja traje šest do osam mjeseci, a onda u završnoj fazi se pas integrira s korisnikom. U tom periodu instruktori intenzivno obučavaju pse kretanju, zaobilaženju prepreka, poslušnosti i socijalizaciji.

"Mi smo organizacija kojoj je primarni cilj obuka pasa za različite namjene, ali iskreno, nismo bili uključeni u ovakav vid obuke. Međutim, kao što je to bio slučaj i s nekim drugim vrstama obuke pasa, tako bi bilo i i s ovom. Želim reći da su naši treneri osposobljeni da u vrlo kratko roku savladaju različite principe obuke. Kad smo počinjali, naša ekspertiza bili su samo psi za otkrivanje mina, ali ubrzo smo osposobili naše osoblje i za obuku pasa za otkirvanje narkotika, eksplozivnih naprava, patrolne pse, pse za potragu i spašavanje.

Postoje u regionu centri i udruge koje se bave obukom pasa vodiča slijepih i rehabilitacijkih pasa i s kojima bismo mogli sarađivati do potpunog osposobljavanja za obuku vodiča slijepih i slabovidnih osoba. Čim se ukaže potreba, pokaže interes nadležnih institucija za ovom vrstom obuke pasa, spremni smo ispuniti neophodne uvjete i odgovoriti na takve zahtjeve", poručila je Marija Trlin,  PR menadžerica ovog Centra.