Profesor Imamović uništavanju nekropole stećaka: Ovo je stravično

Prof. dr. Enver Imamović, historičar i arheolog, profesor emeritus na Filozofskom fakultetu u Sarajevu šokiran je barbarskim razaranjem nekropole stećaka u Istočnom Novom Sarajevu. Podsjetimo, još uvijek nepoznati moćnik odlučio uništiti srećke na lokalitetu Pavlovac, nekropolu koja je najbliža Sarajevu.

Piše: Faruk Vele

Profesor Imamović, podsjetimo, diplomirao je u Sarajevu, magistrirao u Zagrebu, doktorirao u Beogradu, a specijalizirao na Rimskom univerzitetu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radio je od 1968. godine.

Autor je 12 knjiga i više od 100 naučnih radova. Kao gostujući profesor, predavao je na univerzitetima u Kairu, Minyi, New Delhiju, Bombayu i Calcutti.

Učestvovao je u arheološkim ekspedicijama u Tibetu, Nepalu, Indiji, Tajlandu, Andama, Galapagosu i u području Amazona. U ratnim godinama 1992-1995. bio je direktor Zemaljskog muzeja, a od 1995. je predsjednik Nacionalnog komiteta Međunarodnog muzejskog vijeća (ICOM) za BiH.

Istočno Sarajevo: Barbari uništili nekropolu stećaka

„Stravična slika bagerom izrovanih i polomljenih stećaka što se desilo u srcu Bosne, u Lukavici (Istočno Sarajevo), zaprepastilo je sve koji su ikad čuli šta su i od kad su stećci, i šta znače za našu historiju. Tolika drskost, usuditi se prekopavati i uništavati groblje, odnosno spomenike najveće kategorije, koji su kao takvi na popisu zaštićene svjetske kulturne baštine, izazvalo je opravdanu oštru reakciju javnosti. S pravom se od sudskih organa očekuje odgovarajući potez. Za neke, očito, nije bila dovoljna opemena iz proteklog rata kada je sravnjeno sa zemljom preko hiljadu džamija, brojne crkve, samostani, manastiri... I u proteklom ratu su bagerima prekopavana groblja i razbijani nišani. To se, evo, isto i danas radi“, kaže Imamović za Radiosarajevo.ba.

Kritike idu, dodaje Imamović, čovjeku na čiju inicijativu su 1992. godine, ljiljani vraćeni na bosanskohercegovačku zastavu i grb, na račun Državne komisije za nacionalne spomenike koja je, za razliku od izuzetno aktivnog prethodnog sastava, sasvim zakazala kada su u pitanju njene obaveze.

„Dovoljno je spomenuti nekoliko slučajeva devastacije arheoloških lokaliteta nacionalnog značaja kao što su Arnautovići kod Visokog – krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva preko kojeg je izgrađena još jedna cesta. Isti je slučaj s lokalitetom Butmir (uz sarajevski aerodrom), s ostacima naselja od prije 5.000 godina. Na njemu se gradi novo naselje. Pred našim očima urušavaju se ostaci palača, bedema i kula Bobovca – prijestolnice Bosanskog kraljevstva, koji su prije 50 godina nakon istraživanja temeljno konzervirani i od tada sve je prepušteno zaboravu“, ogorčen je Imamović.

Primjećuje uobičajeno licemjerje onih koji nas predstavljaju, ali ne samo njih.

„Svi se zaklinjemo u državu, političari malo, malo, spomenu Kulina bana, kralja Tvtka, stećke, a ni prstom da mrdnu da to blago zaštite. Ako se ova nebriga nastavi za malo vremena ostat ćemo bez ijednog svjedočanstva nekada naše bogate kulturne prošlosti. I na kraju, kada su u pitanju stećci, podsjetimo da je nekada neuki svijet u našim selima nepisanim pravilima čuvao ova grobna obilježja. Nije bilo prekopavanja, uništavanja. Čuvali su ih, o njima ispredali priče i zahvaljujući tome opstali su do našeg vremena. Stari su podučavali mlade da će udariti grom onoga ko ih oštećuje, itd.“, kaže Imamović, te podsjeća:

„Na mnogima su uklesani natpisi u kojima pokojnik moli žive da mu ne diraju grob. U jednom doslovno piše ovo: 'Mole se braća i gospoda, nemojte mi kosti pretresati. Ja sam bio kako vi, a vi ćete bit kako ja. Ko ne posluša, proklet da je'“.