Profesor Budimlić o slučaju iz Mostara: Naša policija je, nažalost, zapuštena

Muhamed Budimlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu i bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo u razgovoru za Radiosarajevo.ba komentirao je slučaj policijske brutalnosti koji je nakon objavljenih video snimaka iz Mostara izazvao dosta reakcija i osuda.

Ko je ko u policiji?

Profesor Budimlić ističe da generalno postoji mnogo problema u policijskom i pravosudnom aparatu kod nas - kako u legislativi, organizaciji, pa onda i ljudskim resursima.

"Mnogi problemi su uvezani jedni s drugim. Distribucija prava i odgovornosti, s nedostatkom efektivnih mehanizama civilne kontrole i nadzora utiče da su rukovodioci institucija jedino efektivno uvezani s šefovima političkih partija te drugim moćnicima (tajkunima). Na žalost, međunarodna zajednica toleriše, a kroz parlamente vladajuće stranke održavaju status quo, a opozicija, da prostite, jalova (opet iz brojnih razloga)", kazao je Budimlić.

Tema je, kako kaže, zaista složena...

"Najkraće. Odbori za pritužbe javnosti na rad policije pri skupštinama/parlamentima neefektivni, primarno zbog dva uzroka: 1. Imenovani su stranačkim šefovima podobne osobe; 2. Odbori i da hoće, ne mogu ništa raditi jer su potpuno zavisni od unutrašnje kontrole policije, koja je na žalost pod punom kontrolom policijskih direktora/komesara. Oblast policije dugo godina zapuštena, gledala se kao resurs za gomilanje političke moći, korištena za obračun s oponentima i, naravn,o za zaštitu od bilo kakvog progona osoba bliskih stranačkim vrhovima", ističe profesor Budimlić.

Nadalje, on nudi još neke argumente koji vode ka stanju kakvo imamo danas u sigurnostnim strukturama.

"Zbog isprepletenih međusobnih uticaja unutar policije, gdje se nerijetko koriste neprimjereni uticaji s disciplinskim postupcima, što ima uticaj na čin, poziciju, vrstu posla itd., policijskog službenika, mnogi slučajevi prekoračenja su zataškivani, a opet neki drugi, koji su bili banalni, su predimenzionirani. Sve je to jako uticalo na brojne policijske službenike koji se smatraju nedodirljivim jer imaju zaštitu rukovodilaca, a opet oni koji se opiru takvom tretmanu budu diskriminasni na razne načine. Kao što rekoh, veoma složena i veoma obimna problematika. Nadam se danu da će se o ovome u javnosti ,ali prije svega u parlamentima početi ozbiljno razgovarati. Za to bojim se, ipak, treba mnogo više kako političke pismenosti, a onda svakako i stručne i objektivne", pojašnjava naš sagovornik.

Slučaj Budnjo

Pominje primjer suspenzije tri policijska službenika Policijske stanice Centar Sarajevo iz 2011. godine. Oni su suspendovani nakon intervencije kod jedne bezazlene saobraćajne nesreće, a zbog lišenja slobode dvije osobe koje su napale jednog od učesnika saobraćajne nesreće.

"Tadašnji komesar je prvo potpisao opravdanje policijske sile, ali se nakon "razgovora" s ocem jednog od lišenih predomislio i suspndovao policijske službenike. Mislim da se taj sudski postupak još nije okončao, niti su ti policijski službenici ostvarili svoja prava. Otac je bio Alija Budnjo. Govorim vam iz prve ruke, jer je prvo došao po "pravdu" kod ministra, a ljut zbog komesarove odluke. Nakon objašnjenja da ministar nema nikakve zakonske ingerencije, obratio se na drugu adresu.

Ovaj slučaj ostavio je duboke tragove, kako u policiji tako i među nasilnicima u Sarajevu, a vjerovatno i šire", zaključio je profesor Budimlić.