Prlić i ostali: Danas presuda za zločine počinjene u ime tzv. Herceg-Bosne

Podsjećamo, prvostepenom presudom Haškog tribunala bivši premijer takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a načelnik ureda za razmjenu zarobljenika  Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Oni su se dobrovoljno predali i prevezeni su u pritvor ICTY-a 5. aprila 2004. Prvostepena presuda im je izrečena 29. maja 2013. godine.

Presudom je potvrđena odgovornost optuženih za zločine u općinama Prozoru, Gornjem Vakufu i Jablanici te gradu Mostaru.

Sudsko vijeće na čelu s predsjedavajućim francuskim sucem Jeanom Claudeom Antonettijem ukupno je takozvanoj haškoj šestorki dosudilo 111 godina zatvora, a u kazne će im se ubrojiti i vrijeme provedeno u pritvoru tokom sedmogodišnjeg suđenja.

Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i takozvane Herceg-Bosne kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora takozvane Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru.

"Vijeće je većinom glasova odlučilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a", napisali su u presudi suci i dodali kako su optuženi počinili zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te kršili zakon i običaje ratovanja.

U zaključku je napisano da je i Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu te da je sudjelovao u odluci da se u takozvanoj Herceg-Bosni promijeni etnička struktura.

"Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban i drugi postigli su međusobni dogovor, a HVO je korišten radi ostvarivanja udruženog zločinačkog pothvata", napisali su suci u presudi.

U presudi su se posebno spominjali mnogi logori za Bošnjake koji su osnovani na prostoru takozvane Herceg-Bosne u kojoj su zatvorenici, civili i vojnici mučeni i ubijani te držani u lošim uvjetima.

Spominje se i ubijanje te deložiranje i protjerivanje Bošnjaka iz domova te njihovo premještanje "u treće zemlje" preko Hrvatske kako bi se stvorio prostor u takozvanoj Herceg-Bosni u kojem su trebali biti "naseljeni Hrvati iz srednje Bosne".

Vijeće je smatralo da brojni zločini koje su snage HVO-a počinile nad Bošnjacima od januara 1993. do aprila 1994. uglavnom ukazuju na očigledan obrazac ponašanja. U većini slučajeva, zločine nije nasumice počinila šačica nediscipliniranih vojnika. Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili sudionici UZP-a kako bi otjerali bošnjačko stanovništvo iz takozvane Herceg-Bosne, ocijenilo je Vijeće.

Po težini nedjela ističe se selo Stupni Do koje su 23. oktobra 1993. napale oružane snage HVO-a. Pripadnici specijalnih jedinica "Maturice" i "Apostoli" silovali su i seksualno zlostavljali tri žene i ubili 36 osoba, uključujući troje djece od 13, 8 i 3 godine. Selo je u potpunosti razoreno, a mještanima je oduzeta imovina.

Suci su također utvrdili da je 8. novembra 1993. tenk HVO-a cijeli dan otvarao vatru po mostarskom Starom mostu, koji se dan poslije srušio. Iako ga je koristila Armija BiH, pa je za HVO predstavljao legitimni vojni cilj, rušenje mosta prouzrokovalo je neproporcionalnu štetu civilnom bošnjačkom stanovništvu istočnog Mostara, zaključilo je Vijeće.