Ovako će izgledati spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću iza Predsjedništva
/ Komentari (13)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Bravo djevojko veoma fin potez!
Bravo djevojko veoma fin potez! ka Ljiljan Djevojko???? GispodŽo, kad dodŽeš u “domovinu” svrati i popu Šimi
Kotromanovići su katolici a svetosavci su nastali tek 1920 dekretom Ace Marseljca
Pa baš sa četnicima jedino i ima mili. Tvrtko je nosio nemanjićku krunu koja je posledično vezana za sve srpske krune pod kojima su su četnici oslobađali srpstvo.
Kraljuuu naš!
Blažena Katarina Kotromanić: Posljednja kraljica Bosne počiva uz oltar crkve u Rimu - središtu Katoličke crkve – U crkvi Ara coeli (Nebeski žrtvenik), na samom Kapitolu u Rimu, nalazi se grob katolkinje Katarine Kosače-Kotromanić, posljednje kraljice Bosne. Prije smrti, stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje crkvi Sv. Katarine u kraljevskom stolnom gradu Jajcu. Najstariji stanovnici Bosne, katolički Hrvati, darovali su toj zemlji slavne vladare, od kojih je posljednja bila Katarina Kotromanić. Hrvatske žene u Kraljevoj Sutjesci, gdje je stolovao kralj Bosne, i danas nose crne marame kao znak žalosti za svojom katoličkom kraljicom. Za vjerski odgoj kraljice Bosne Katarine Kotromanić brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci, hrvatskom mjestu u srednjoj Bosni. Katarinin muž umire 10. lipnja 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića. Prilikom turskog osvajanja Bosne svibnja i lipnja 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela. Tijekom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti listopada 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja. Kad je osjetila da joj se bliži posljednji čas, a smatrala se jedinom zakonitom predstavnicom bosanskoga kraljevstva, dala je 20. listopada 1478. godine – uz prisuće sedmorice franjevaca – potanko napisati svoju posljednju volju. Među ostalim, nadarila je franjevačku crkvu Araceli, gdje će biti pokopana. Stvari iz svoje dvorske kapele poklanja hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu, a svetačke moći namjenjuje svojoj crkvi Sv. Katarine u Jajcu. Srž je njezine oporuke i njezino povijesno značenje: Imenuje papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima bosanskoga kraljevstva, s tim da ga predaju njezinu sinu Sigismundu, odn. njezinoj kćeri Katarini ako se s islama vrate katoličkoj vjeri. Inače, Sveta stolica ostaje vlasnicom bosanskoga kraljevstva.
Svi arheološki dokazi upućuju da je okrunjen upravo u Milama, a na kraju krajeva tamo je i pokopan uz svojeg strica Stjepana Kotromanića II. crkvi svetog Nikole koju je podigao Stjepan II. Tvrtka je okrunio did Crkbe bosanske u Milima bosanskom krunom. Srpsku krunu Tvrtko nije nikad imao, iako jedinastičke pretenzije na dio Srbije i ostvario. O Tvrtkovoj krunidbi konačni rad je Lovrenovićev: http://www.academia.edu/244674/Book_Rev ... 1387-1463_ Što se tiče "što je čije" i "tko je čiji": * prezime Kotroman, Koštroman, Kotromanović..je hrvatsko. Postoji, mislim, nekoliko Kotromana Srba negdje u Srbiji, no to je iznimka koja potvrđuje pravilo. Radi se o hrvatskom imenu. * prezime Tvrtković praktički je isključivo hrvatsko i bošnjačko, a ne srpsko. * Tvrtko je bio krstjan i katolik, podizao je i pomagao franjevce i katoličku kulturu- a to u Bosni znači hrvatsku- dok sa srpskim manastirima nije imao veze. Pravoslavlje je tolerirao, ali mu nije pripadao, ni on ni itko iz njegova kruga. * njegova vlast u Srbiji je bila kratkotrajna i bez učinka za tu zemlju. Istina- to je bilo i s hrvatskom izvan stare Bosne. * sve što je Tvrtko podigao il idao inicijativu da s egradi, hrvatska je baština u BH- a ne srpska, ni bošnjačka * hrvatske kronike i djela do 19. st. spominju Tvrtka kao bosanskog katoličkog, a tim i hrvatskog (zajedno s drugim poput Dalmatinaca i sl) vladara, dok srpska žitija i rodoslovi uopće o njemu ne zbore. On nije dio srpske nacionalne ni kulturne tradicije- sve do pokušaja ugurivanja u tu tradiciju u 19. st., a napose u 20., isto kao s hrvatskom književnosti juga (Dubrovnik, Boka,..). Glede Tvrtka, koji nije puno ostavio-no koliko jest-jest- on je nesporno bosanski katolički kralj. A kao takav je jačom narodnosnom diferencijacijom od 16. st. zorno postao dijelom hrvatske tradicije koja se onda-kao i druge- tek ozbiljnije formirala. Srpska tradicija ga nije mogla prihvatiti zbog strane kulture, religije i civilizacije. Velikosrbi pokušavaju plasirati priču da je Tvrtka okrunio mileševski mitropolit iako za to nema dokaza, postoje nagađanja da ga je okrunio djed crkve bosanske ali nema nikakvih dokaza. Međutim, svi dokazi upućuju da je okrunjen baš u Milama kraj Visokog u franjevačkom samostanu iz razloga što je tamo i pokopan, tu crkvu je Stjepan II. podigao da bi se budući bosanski vladari u njoj okrunili i kasnije bili pokopani.
KOTROMANIC IZ KOTROMANI GLUPANDERI SRBIN OD GLAVE DO PETE
KOTROMANIC IZ KOTROMANI GLUPANDERI SRBIN OD GLAVE DO PETE
KOTROMANIC IZ KOTROMANI GLUPANDERI SRBIN OD GLAVE DO PETE
KOTROMANIC IZ KOTROMANI GLUPANDERI SRBIN OD GLAVE DO PETE
NEPISMENI GLUPI BOSANCI
NEPISMENI GLUPI BOSANCI