Omersoftić: Dok sam živa, govorit ću da me je Slovenija pokrala

„Dok sam živa, govorit će da me je Slovenija pokrala“.

Kazala je to na današnjoj konferenciji za novinare Amila Omersoftić, predsjednica Udruženja za zaštitu deviznih štediša u BiH, obraćajući se medijima nakon što su bh. štediše dobile razočaravajuću obavijest iz Evropskog suda za ljudska prava.

U njoj se kratko kaže da ni posredstvom te institucija bh. štediše ne mogu ostvariti svoja prava, odnosno štednju koju su imali u „Ljubljanskoj banci“. S kamatama, taj iznos, kako je objasnila Omersoftić, iznosi oko 30 miliona eura.

Iako je detaljno objasnila pravne bitke koju decenijama vode u Bosni i Hercegovini i Sloveniji, kazala je da je Evropski sud zaključio da slučaj nije za njih, jer nisu iscrpili sve pravne mogućnosti na nižim instancama.

„Bili smo uvjereni 100 posto da će Sud prihvatiti našu apelaciju“, kazala je Omersoftić.

Koje su to mogućnosti, Sud nije obrazlagao, niti Omersoftić zna šta još mogu učiniti kako bi dobili svoj novac.

Kako je kazala, jedina opcija je da država BiH „stane iza svojih građana“, isplati im štednju, te traži putem tužbe traži taj novac od Slovenije, ali takav scenario vrlo je nevjerovatan.

Kako je kazala Omersoftić, „molili su državu“ godinama, ali sluha za njihove probleme nije imao niko od zvaničnika. U tom kontekstu spomenula je neke od sadašnjih i prethodnih članova Predsjedništva BiH, predsjedavajućeg Vijeća ministara... Kako je kazala, stalno se „sastaju po Bledu“..., ali pitanje štediša ostaje neriješeno.

Osvrnuvši se na pravnu bitku koju su vodili u Sloveniji prije obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava, Omersoftić je kazala da su štediše imale mnoštvo problema zbog kompliciranih i skupih procedura.

Osim taksi koje su plaćali, kazala je da su za pokretanje procesa morali imati slovenačke advokate koji su im tražili po 500 eura i 10 posto od iznosa koji dobiju, ali da štediše to sebi nisu mogli priuštiti.

Zbog toga su uglavnom sami vodili te slučajeve, ali su njihovi predmeti odbijani. Također, imali su vrlo kratke rokove za odgovor na pismene koje su stizale iz sudova, koje, zbog putovanja pošte od Slovenije do BiH i nazad, nisu mogli ispoštovati.