Od zločina nad Bošnjacima Sjeverina 25 godina: I danas tuga, bol i nepravda

Kod spomen obilježja u Sjeverinu, mjestu između Rudog (Bosna i Hercegovina) i Priboja (Srbija), danas je komemorativnim skupom, učenjem sure Jasin iz (Kur’an), obraćanjem prisutnih zvanica i spuštanjem ruža u rijeku Lim obilježena 25. godišnjica od otmice i ubistva 17 Bošnjaka.

Na današnji dan, 22. oktobra 1992. godine pripadnici srpske oružane formaciji Osvetnici, koja je djelovala u okviru Vojske Republike Srpske, zaustavila je autobus koji je saobraćao na liniji Rudo - Priboj, u mjestu Mioče kod restorana Amfora, i nakon legitimiranja oteli su 17 Bošnjaka, pa ih odveli u pravcu Višegrada. Oni su nakon psihičkog i fizičkog zlostavljanja ubijeni na obali Drine. Svi oteti i nakon svirepog mučenja ubijeni Bošnjaci, među kojima je bila i jedna žena, bili su iz Sjeverina, državljani Republike Srbije.

Do sada su pronađeni posmrtno ostaci samo jedne žrtve. U Sjeverinu su te godine ubijena još dvije osobe bošnjačke nacionalnosti.

U Sjeverinu, selu uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, kod spomenika žrtvama danas su prisustvovali članovi porodica žrtava, njihove komšije i građani, predstavnici Islamske zajednice u Srbiji (IZuS), predstavnici lokalne samouprave Priboja i bošnjački politički predstavnici u Vladi Srbije, te predstavnici Žena u Crnom i Fonda za humanitarno pravo (FHP).

Članovi porodica ubijenih Sjeverinaca s tugom i bolom i danas se sjećajući na taj dana i poručuju da nikada neće prestati da traže istinu, pravdu i posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Zineta je izgubila muža Meda Hodžića, sestru i komšije za koje kaže smatrala je kao braću. Dok kroz suze se sjeća na tragični dan poručuje da su sve njene želje da bude mir, kao i da se buduće generacije rađaju i odrastaju u miru. 

“Da nikad čovjek čovjeku nepravdu ne napravi kao što je nama napravljena. Mučeni su i ubijani samo zato što su muslimani, što su bili muslimanske vjere i imena, drugog ničega nije bilo. Ljudi su pošli na posao, za svoju egzistenciju, ali drugi su im napravili plan da se pokupe, da ih nema, da se rasele… Ali ipak ima nas, rađaju se druge generacije. Život se nastavlja. Nikad se jedan narod ne može uništiti”, rekla je Zineta Hodžić ističući da žele da se ne zaboravi otmica i ubistvo ljudi iz Sjeverina.

Sestra ubijenog Alije Mandala, Bula Mandal i ovog 22. oktobra došla je zajedno s dvije njegove kćerke položiti cvijeće na spomen obilježju. Posebno je boli odnos društva Priboja prema ubijenom Aliji, njegovoj porodici jer, kako se prisjeća, kada su se raspitivali da li je mrtav ili živ u FAP-u gdje je radio su im rekli da je dobio otkaz. Morali su kaže, kako bi njegova djeca dobila socijalnu poziciju, da u pribojskom sudu potpišu da je Alija umro prirodnom smrću.

“Ubiju čovjeka, a ti moraš da potpišeš da je umro prirodnom smrću, gdje je grob. Kako mu ovaj sin raste kaže što ste to potpisivali. Ni od čega nismo imali živjeti. Da samo možemo naći njegove posmtrne ostatke, da dođemo na mezar, da proučimo Fatihu. To je tuga i žalost”, kaže Bula kroz suze.

Sekibi Hodžić je odveden djever, brat blizanac od njenog supruga koji ni danas, kao i ranije, nije smogao snage da prisustvuje komemorativnom skupu. Kaže da je svaka priča suvišna i da se 25 godina bore da dokažu da se u Sjeverinu desio zločin.

“Odnos države prema nama je sraman. Država nije učinila ništa za nas, ama baš ništa. I ovaj spomenik što danas vidite, to smo se mi borili uz pomoć Općine. Jedan predstavnik države nije bio na dan ubistva. To su bili građani Srbije, ne neke druge države”, istakla je Sekiba i dodala da je podjela po 600 eura za porodice žrtava od strane države značilo koliko vrijedi život Bošnjaka.

Predsjednik Općine Priboj Lazar Rvović je, obraćajući se na komemoratvnom skupu, rekao da je došao kako bi lično i u ime građana odao počast tragično nastradalim sugrađanima i da se 22. oktobar mora zajedno obilježavati, zbog istine i opomene.

“Trebamo zajedno formirati jednu zajedničku budućnost u kojoj ćemo živjeti u miru i skladu i onako kako dolikuje narodu ovih prebogatih i prelijepih krajeva. Hajmo na početku ispraviti nepravde za koje nam je jasno da su nepravde. Hajmo doći do istine, tako ćemo doći i do pravde i pomirenja”, poručio je Rvović uz čiju saradnju je 2015. godine podignuto spomen obilježje u Sjeverinu.

Prisutnima na komemorativnom skupu obratili su se predstavnik Fonda za humanitarno pravo (FHP) Relja Radosavljević, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) Adir Muratović i Glavni muftija i predsjednik Mešihata IZ u Srbiji muftija Mevlud ef. Dudić. 

Učesnici komemorativnog skupa, članovi porodica žrtava i imami su, nedaleko od Sjeverina, kod bivšeg restorana Amfora gdje je zaustavljen autobus, u počast žrtvama s mosta u rijeku Lim bacili su cvijeće i proučili Fatihu.

Za ovaj ratni zločin protiv civila pred Okružnim sudom u Beogradu 2005. godine osuđena su četvorica pripadnika navedene jedinice. Komandant jedinice Osvetnici Milan Lukić, pred Haškim tribunalom osuđen je na doživotnu robiju zbog zločina nad Bošnjacima u Višegradu, ali za zločin nad Bošnjacima Sjeverina nije odgovarao pred sudom.

Tužba za naknadu štete porodicama sjeverinskih žrtva, koja je podnijeta još 2007. godine odbijena je, uz “pravno obrazloženje” da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema, jer se sama otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Porodice su se u septembru prošle godine obratile Europskom sudu za ljudska prava, gdje je postupak još uvijek u toku.