Mustafa 31 godinu traga za posmrtnim ostacima oca Šerifa: "Ljudi su gonjeni, kao hajka na životinje"

Šerif Golić ubijen je 9. maja 1992. godine, kada je napadnuto bratunačko selo Glogova, a njegov sin Mustafa i danas traga za očevim posmrtnim ostacima, u nadi da će, ako ih on ne pronađe za života, to učiniti njegova djeca.

Za Detektor, Golić opisuje napad na selo izveden prije 31 godinu, kada je ubijeno oko 65 osoba, za polovinom kojih se i danas traga.

Mustafa Golić je bio u Glogovoj kada je 9. maja 1992. godine selo napadnuto. Dok stoji kraj spomen-obilježja sa imenima ubijenih u selu ispred lokalne džamije, Golić priča kako je tada ubijen njegov otac Šerif.

Trending

Semir Halilović podnio ostavku na poziciju ambasadora BiH u Kataru: Poslao pismo Denisu Bećirović

"Nalazi se na ovom spisku, i još ga nisam našao", kaže on novinarima Detektora.

Dodaje i da je oko polovine osoba sa spomen-obilježja ukopano, dok se za ostalim još uvijek traga.

"Rastao sam u sistemu u kojem nisam vjerovao da se može to dogoditi, da se fašizam može desiti na 9. maj, kad i je proglašena pobjeda nad fašizmom", govori on.

Golić pojašnjava da je krajem aprila 1992. godine bošnjačkom stanovništvu u selu između Konjević-Polja i Bratunca postavljen ultimatum i da su morali predati oružje. Ali selo je svejedno napadnuto u maju, kada je, prema njegovim riječima, 68 osoba strijeljano.

07.05.23. 11:44

Faruk Šehić: Tražim oprost što ste nas ubijali

Toga dana zadesio se kod zeta kada su oko šest sati krenuli transporteri iz Bratunca, dok se oko sela čula paljba.

"Ljudi su gonjeni u zbjeg. Kao hajka na životinje", objašnjava Golić i pokazuje na mjesto gdje je nekada bio tržni centar. On je tu došao sa oko 20 ljudi, jer je bio istjeran iz zemunice u kojoj se krio. Dodaje da su ljudi već bili ubijani, ali da on to nije znao jer se krio.

Golić novinarima pokazuje u pravcu mjesta gdje je on bio doveden i gdje je strijeljano više od 20 ljudi.

"Mene su izveli iz stroja, iz tog stroja za strijeljanje, Talović Almaza i Ibišević Seida. Nas trojicu. I bili su izveli i Dževada Ibiševića – njega su vratili u stroj pošto je rekao neki Makedoncu, kaže: 'Ne može, komandire, samo mogu trojica'. I nas smo trojica odvezeni u Bratunac odatle, a ovi su tu pobijeni na licu mjesta", govori on.

"Prije nas su ubijali tu pored tržnog centra i ovdje, i nosili. Zaduže dvojicu ljudi da nose u rijeku da bace mrtvoga, i ubiju i tu dvojicu, pa se vrate pa ponovo opet nose drugi, i tako da su namirili na 68", priča Golić.

Njegov otac Šerif nije htio ići od kuće i ubijen je u Glogovoj. Posmrtne ostatke nikada nije pronašao.

"Faktički, ja nemam oca. I da vam kažem, a da ne počnem plakati, najveća sreća bi mi bila da nađem oca, da ga ukopam. Mislim da se to neće desiti, ali eto zamislite kad čovjek može da želi da nađe mrtvog svog. Pitam se nekada da li sam normalan", govori Golić kroz suze.

Nada se da će, ukoliko ga on ne pronađe za svog života, to učiniti njegova djeca.

30.04.23. 15:42

Dragan Bursać: Napad na Prijedor ili kako četnici rekoše 'oslobađanje grada'

Golić je 9. maja 1992. bio pretučen i zatvoren u Osnovnu školu 'Vuk Karadžić' u Bratuncu, dok je u večernjim satima odveden na lokaciju gdje se nalazio njegov pištolj kako bi ga predao, ali tada je pobjegao skočivši u provaliju. Mjesec dana je proveo u Konjević-Polju, gdje ga je stanovništvo liječilo jer je imao slomljena rebra.

Njegova tada devetogodišnja kćerka je nestala kada je stanovništvo krenulo za Blječevu. Provela je tri noći i tri dana u šumi. Golić se tada uputio prema Blječevi, gdje je pronašao kćerku.

U danima od 9. maja, kaže Golić, Glogova je više puta paljena.

"Ovdje nije ostao kokošinjac čitav. Sve se rušilo. Računalo se da se nikad više ne vratimo u ovaj kraj. Ne znam otkud narodu hrabrost i volja da se vrati, i ja sam među njima krenuo. I dan-danas se pitam da li sam napravio tu grešku svog života što sam krenuo u taj povratak", kaže on i dodaje da su prvi dolasci u Glogovu bili veoma bolni za njega.

Ostatak teksta pročitajte na OVOM linku.