Međunarodni dan podrške žrtvama torture: BiH treba sistemska rješenja

Bosna i Hercegovina treba sistemski urediti pružanje podrške i pomoći žrtvama torture, jer je žrtva torture žrtva svaki dan, a ne samo jednom godišnje.

Međunarodni dan podrške žrtvama torture obilježava se 26. juna u cilju podsjećanja javnosti na posljedice torture, težak položaj žrtava torture te prisustvo torture u svijetu.

UN-ova Konvencija protiv torture stupila je na snagu 26. juna 1987. godine od kada se taj dan obilježava kao Međunarodni dan podrške žrtvama torture.

Trending

Korupcija na visokom nivou: Istraga protiv ministra Nešića otkriva sumnjive transakcije

Iz Udruženja ”Žena žrtva rata“ podsjećaju kako se ovaj dan obilježava jednom godišnje, ali da žrtve žive svaki dan.

”Međunarodni dan podrške žrtvama torture je određen 26. juni. To je jedan dan u godini. Žrtve torture žive svaki dan. To je taj neki određen datum, međutim, žrtve torture se svaki dan osjećaju žrtvom torture u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina treba malo više da da sebi volju da pomogne ovoj populaciji, da se ne osjećaju i nakon ovoliko godina žrtvama torture“, rekla je uposlenica Udruženja Meliha Merdžić, koja je u razgovoru za AA predstavila njegov rad.

Udruženje ”Žena žrtva rata“ osnovano je 2003. godine sa ciljem da okuplja seksualno zlostavljane i silovane žene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Udruženje čine seksualno zlostavljane djevojčice, djevojke i žene koje se pridružuju radi ostvarivanja prava i interesa kako u oblasti pravosuđa tako i u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite.

BiH sistemski treba pomoći žrtvama

Merdžić je kazala kako je osnovni cilj Udruženja prikupljanje izjava od preživjelih žrtava svjedoka, žena i muškaraca.

Prikupljene izjave nakon Haškog tribunala dostavljaju na protokol Tužilaštva Bosne i Hercegovine za pokretanje krivičnog postupka protiv počinilaca, a pružaju i podršku angažiranjem psihoterapeutkinje i besplatnu pravu pomoć svjedokinjama prije, tokom i poslije svjedočenja.

”Svakodnevni rad iziskuje kontakt sa članicama širom Bosne i Hercegovine, tako da je Udruženje aktivno na svim poljima kada je u pitanju pomoć preživjelim žrtvama silovanja i seksualnog zlostavljanja“, rekla je Merdžić.

U toku 2006. godine u Udruženje su se uključili i muškarci žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja.

”Tako da je zakon za njih predviđen i mjesečno novčano primanje imaju, ova populacija, posebna kategorija, trenutno, koliko znam, 660 KM i to je sve što ima na području Federacije (entiteta u BiH, op.a.) i Brčko distriktu. To je jedino što možemo da kažemo da se država jednim dijelom pobrinula za ovu populaciju“, rekla je Merdžić.

Istakla je kako tu postoji niz drugih problema uključujući odštetni zakon.

“Po pravosnažnosti presude, oštećena se upućuje na parnični postupak što iziskuje dodatna novčana sredstva. Ona je nemoćna da bilo kako pokrene tu tužbu jer svi znamo da je tužba po pokretanju parničnog postupka jako skupa, a ona s ovim novčanim primanjima ne može sebi to priuštiti”, rekla je Merdžić.

Udruženje se angažuje kroz razne aktivnosti kako bi pomoglo žrtvi u borbi za pravdu i barem djelomičnu satisfakciju.

Pojasnila je kako Udruženje pruža podršku u skladu s mogućnostima uključujući donatorska sredstva.

”Međutim, država Bosna i Hercegovina to treba sistemski urediti, zakonom urediti podršku i pomoć preživjelim žrtvama silovanja, seksualnog zlostavljanja. Međutim, ono što mogu da kažem, jeste da smo mi žrtva današnjeg sistema, jer država ne vodi brigu o ovoj populaciji“, rekla je Merdžić.

Upitana na koji način se može urediti podrška i pomoć žrtvama, Merdžić je rekla kako je to potrebno uraditi na državnom nivou.

“Mi od federalnog imamo zakonom regulisano, ali šta je s ostalim žrtvama? Međutim, program za žrtve torture koji je bio predviđen 2012. do 2016. godine je obuhvatio sve potrebe”, rekla je Merdžić.

Podsjetila je kako RS nije pokazao toliku volju za realizaciju ovog programa, pa je on obustavljen.

”Velika sredstva su izdvojena za te sastanke, ali od toga ništa nije bilo”, rekla je Merdžić.

Kazala je kako je postojala volja da se program spusti na federalni nivo, ali da trenutno nema pomaka, što ne znači da ih neće biti u budućnosti.

Formirati fond za isplatu odšteta

Podsjetila je da veliki broj članica kontaktira Udruženje ”Žena žrtva rata“, jer smatraju da je ovo ”kuća koja im može pružiti podršku”, uključujući i pravosnažne presude, gdje se oštećene upućuju na parnični postupak.

Istakla je kako se žrtve često osjećaju kako da su u bezizlaznoj situaciji, jer ne znaju kako nastaviti svoju borbu za istinu.

“Dolaze do zida gdje ne mogu naplatiti odštetu. Zato što je počinilac ratnog zločina svu svoju imovinu prebacio na treće lice. I ona (žrtva, op.a) je prepuštena sama sebi. Samo dobije rješenje na kojem je naveden neki određeni iznos i to je to. Ona je i dalje žrtva tog sistema. Država Bosna i Hercegovina, da je dosad bila zainteresirana, formirao bi se fond. Iz tog fonda da se isplaćuju te oštećene“, rekla je Merdžić.

Kazala je kako su u nekoliko navrata međunarodne organizacije upozoravale na problem neizvršavanja presuda i plaćanje odštete, a do danas nije stigao odgovor za fond.

“Kako znamo, postoji mogućnosti, ali evo do dan-danas nikada ništa nema. To je najaktuelniji problem u Bosni i Hercegovini kada su u pitanju reparacija, odšteta, nematerijalna naknada”, rekla je Merdžić.

Postupak reparacije je dug i kompleksan, jer se često dešava da počinilac nema imovine, prebačena je na treće lice, ili premine prije izvršenja presude.

“To državne institucije trebaju da razgovaraju, nađu fokus i fond da se obezbijedi i od nekih sredstava nametne. Nema tu puno oštećenih. Svjedoci umiru. Nema baš puno pravosnažnih presuda. Iz tog fonda bi se moglo (djelomično, op.a.) zadovoljiti. To je kao satisfakcija preživjele žrtve i opomena za buduće generacije da se ne ponovi 1992-1995.“, rekla je Merdžić.

Smatra da bi Ministarstvo za ljudska prava i izbjegla i raseljena lica moglo pomoći u formiranju pomenutog fonda.

”Ko god se bavi problematikom ove populacije, može učestvovati, samo da ima volje. A to je samo fond, sredstva da se iznađu na neki način“, rekla je Merdžić.

Dodala je kako imaju 15 predmeta koji su u toku kada je u pitanju odšteta, a dva imaju pravosnažna rješenja. Jedan je postupak išao na naplatu, ali je počinilac preminuo i sad je potrebno pronaći rješenje za izvršenje presude do kraja.

”Sve je to jako stresno za preživjelu žrtvu i borba je. Kako njima samim, tako i nama, jer sve prolazimo kroz to. Na koji način naći model da bismo pomogli? Jako je teško svjedoku doći u sudnicu i dokazati zločin. Razne načine nalaze da se diskriminira svjedok, zato mi u sklopu aktivnosti pružamo podršku, psihoterapije kako bi svjedok preživjela žrtva prošla tu retraumatizaciju, događaj, period…“, kazala je Merdžić.

Osvrnula se i na to kako se negiranje zločina odražava na žrtvu.

”Zatvorska kazna više nije bitna, bitno je da se osudi i da ima ta presuda”, rekla je Merdžić, koja je kazala kako bh. institucije trebaju ići ka tome da se pomogne žrtvama u ostvarivanju njihovih prava barem kroz naknadu.

Baza od 25.000 silovanih i seksualno zlostavljanih osoba

Udruženje je dosad utemeljilo bazu od 25.000 silovanih i seksualno zlostavljanih osoba (živih i ubijenih žrtava silovanja i seksualnog zlostavljanja).

Formiranjem udruženja preživjele žrtve torture su dobile priliku da ohrabrene sličnim pričama iznesu svoju priču, socijalizirajući se sa žrtvama i na taj način kroz svjedočenja i davanja izjava, uspjele su pokrenuti postupak razbijanja šutnje o zločinu nad njima te doprinijeti borbi za istinu i pravdu.

Udruženje broji 10.303 člana/članice različite vjerske i nacionalne pripadnosti, a namjeravaju formirati i širiti mrežu baze podataka o djeci koja su rođena kao plod silovanja. Na osnovu baze podataka, do danas je registrovano 62 djece rođene posljedicom silovanja.

Formiralo je i bazu podataka o muškarcima nad kojima je izvršen zločin silovanja ili su bili žrtve seksualnog zlostavljanja.

Udruženje, prema statističkim podacima, broji 5.471 prikupljenu izjavu od žena žrtava rata o kojih je 1.705 s priznatim statusom iz 73 općine BiH, kako u BiH tako i inostranstvu, kao i svjedoci očevici.

Prikupljeno je i 280 izjava seksualno zlostavljanih i silovanih muškaraca koji su prekinuli šutnju i pridružili se udruženju iz 25 općina u BiH.