Kukić o (ne)sporazumu lidera: Nije to zbrka nego dio dobro osmišljena scenarija

Danima već traje politička trakavica u vezi s (ne)sporazumom kojeg su lideri Stranke demokratske akcije, Hrvatske demokratske zajednice i Saveza nezavisnih socijaldemokrata Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik postigli prije desetak dana u Sarajevu, a u vezi s formiranjem državne vlasti.

 Piše: Faruk Vele

Sporazum je takav da čovjek prosto poželi da se više i ne sastaju (a moraju!), jer kako izgleda nesporazum ako je ovo sporazum!?

U razgovoru za Radiosarajevo.ba o dogovorima trojca govori akademik Slavo Kukić, član Akademije nauka i umjetnosti BiH i ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Mostaru.

Kako gledati na sve čemu svjedočimo posljednjih dana na političkoj sceni BiH i šta stoji iza ove priče?

"Nije to zbrka nego dio dobro osmišljena scenarija, u kojem svatko od njih ima svoje adute, a svi zajedno isti krajnji cilj – kako da zadrže status quo, kako da održavaju međuetničke tenzije, kako da produže logiku zbijanja nacionalnih redova oko „temeljnih“ nacionalnih osi i tako produže vijek i vlastita političkog trajanja. I pravnu sigurnost zbog onoga što su prethodnih 20 godina činili, a za što se, svugdje gdje djeluje pravna država, završava na istom mjestu – u zatvoru", govori profesor Kukić.

Što se, pak, samog procesa formiranja nove vlasti tiče, dodaje akademik Kukić, žurba je jedino kod Dodika.

"Jer, koliko god on želi BiH prikazati propalom državom, koliko god uvjeravao svijet da je rješenje u njezinoj disoluciji, istina je da mu je do kontrole njezinih institucija jako stalo. U realnom svijetu, međutim, vrijeme mu prolazi, a institucije, na koje je računao, izmiču njegovoj kontroli. Računao je, primjerice, kako će vrlo brzo poklopiti SIPA-u, a sada je realna mogućnost da kontrolu nad njom uopće ne uspostavi. Jer, Vijeće ministara je raspisalo natječaj za novog direktora i, ne uspostavi li se novo Vijeće ministara, postojeće će postaviti novog čelnika na period od četiri godine, a on će stvarati probleme Dodiku za koje je vjerovao da će ih staviti pod kontrolu. Slično je i s OSA-om, i otuda hajka na prvog čovjeka ove agencije i njegovu fakultetsku diplomu", smatra Kukić.

Smatra da Izetbegović i Čović, objektivno, nemaju ni jedan razlog da zbog neformiranja novog Vijeća ministara, ili, pak, federalne vlade, budu nervozni.

"Jer, njima i jedan i drugi gube dio moći kojom trenutno raspolažu. Izetbegović će izgubiti jer se dijela te moći mora odreći u korist DF, čijim uvlačenjem u vlast ga je htio prikazati dijelom bošnjačke političke kvote – i u tome je uspio – ali i to da mu je bošnjačko jedinstvo važnije od količine moći koju će prisvojiti. Sada, kada je to učinio, nema ni jednog razloga za žurbu. Dapače, produžavanje ovakvog stanja mu dođe kao „kec na deset“. Razloga za žurbu nema ni Čović. I on se, u korist članica HNS-a, mora odreći dijela moći kojom sada raspolaže. Stoga mu priča o uvjetovanju formiranja federalne vlasti dođe kao naručena. Jer, njoj se, zbog opasnosti da ne bude proglašen nacionalnim izdajnikom, suprotstaviti ne smije nitko od njegovih HNS-partnera", objašnjava naš sagovornik.

Problem je, međutim, što, neovisno od interesa političkih stranaka – a sve, nažalost, ovisi o njima - kriza u BiH dolazi u trenutku kada se vrlo otvoreno govori o budućnosti i mogućem preslagivanju Balkana. O tome se malo govori u bh. javnosti.

Visoki američki zvaničnici sada govore o prihvatljivosti razmjene teritorija između Srbije i Kosova, bez obzira što, a toga su i sami svjesni, to može izazvati domino efekt koji može, prije svega, ugroziti BiH.

Da li institucije BiH spremno dočekuju ovakve izazove?

"Priča o razmjeni teritorija jeste opasnost za čitavu regiju. Relativno benevolentan odnos SAD je posljedica najmanje dvaju detalja. Prvo, što se njih tiče radi se o prekooceanskom prostoru, a tu onda puno jednostavnije ide mehanicistička logika po principu, "završite to kako je najjednostavnije" i kako u prvi plan, čim prije ponovo mogu izbiti naši geopolitički i interesi našeg krupnog kapitala. S druge strane, američko iskustvo melting pota SAD čini neosjetljivima na evropski ambijent utemeljen na historijskim, kulturološkim i inim osobnostima – i na činjenicu da te razlike relativno jednostavno izazovu vrlo snažne turbulencije, pa i sukobe najsnažnijega intenziteta", veli Kukić, te dodaje:

"Ne vjerujem, međutim, da takav američki stav može biti poticaj i njihovim evropskim partnerima. Jer, oni znaju da se jedan presedan, gdje god u Evropi se dogodio, može preliti i u njihova vlastita dvorišta. I baš u tome je razlog evropskoga jedinstva u odnosu na ideje promjena granica, na koji god dio Evrope se te ideje odnosile".