Jusuf Trbić traži pravdu za žrtve Bijeljine: Zar je moralo proći toliko godina?

U velikoj akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i MUP-a RS danas su uhapšeni Goran Sarić, nekadašnji komandanta Specijalne brigade policije RS i još šest osoba odgovornih za zločine počinjene u Bijeljini tokom 1992. godine. 

Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su sedam osoba zbog sumnje da su kao pripadnici policijskih struktura RS učestvovali u ubistvu veće grupe Bošnjaka, među kojima su bile žene i djeca u mjestu Balatun kod Bijeljine, saopćeno je iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) saznaje da su među uhapšenima Živan Miljanović, pomoćnik komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bijeljina, Stevo Bokarić, pripadnik Službe državne bezbjednosti Bijeljina, Jovica Petrović i Mirko Šimić, pripadnici Interventnog voda SJB, te Ljubo Marković i Slavenko Kočević, pripadnici Specijalnog voda Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS, takozvane "Pahuljice". Svi se terete za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

Trending

Danas kreće isplata penzija. Evo kada se penzioneri mogu nadati novčanoj pomoći

Uhapšeni se dovode u vezu sa ubistvom 22 člana porodice Sejmenović, Sarajlić i Malagić. Odvedeni na obalu Drine u sembersko selo Balatun i tamo strijeljani.

Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).

Jedan od onih koji je najzaslužniji što zločini nad članovima porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić nisu zaboravljeni jeste Jusuf Trbić, pisac, prozaist i novinar. Prijeratni direktor Radio Bijeljina.

"Vrijeme teče sve brže, i odnosi živote u mrak. Ostaje samo sjećanje, a i ono blijedi i nestaje. Zato moramo pričati i pisati, jer neke stvari se ne smiju zaboraviti. Recimo – ubijanje nedužnih, desetine i stotine zločina nad kojima se zvijeri u ljudskom obliku danas iživljavaju, pa kažu kako ubijeni nisu ubijeni, sahranjeni nisu sahranjeni jer, vele, nema grobova, gdje su grobovi? A mogli bi otići do bijeljinskih harema, recimo do harema Lipić u mahali Selimovići, pa makar preko ograde pogledati dva duga reda mezara na kojima se blistaju bijeli nišani, i na svakome od njih ime i prezime i zapis da su to nevine žrtve zločina.

Međi njima su i imena članova porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, ubijenih u noći između 24. i 25. septembra 1992. godine, kad su njih dvadeset i dvoje u sred noći iz kuća izvukli pripadnici specijalne policijske jedinice "Pahuljice", po naredbi s najvišeg mjesta, odveli ih na obalu Drine kod Balatuna i sve ih pobili. Od njih dvadeset i dvoje, bilo je osam žena i sedmoro djece.Najmlađe je imalo samo šest godina...", pisao je Trbić.

Povodom velike policijske akcije danas smo kontaktirali Jusufa Trbića, koji kaže:

"Naravno. Ovo je bilo očekivano, jer se već dugo vodi istraga. Ali, ostaje pitanje zbog čega je moralo proći toliko godina da bi se pokrenuo proces o zločinu o kojem se sve znalo. Jer, ja sam još 2007. godine u knjizi "Majstori mraka" objavio pojedinosti o ovom zločinu i imena nekih odgovornih, ali se slučaj selio iz jedne ladice tužitelja u drugu, sve do danas", kazao je Trbić za Radiosarajevo.ba.