Još jedna tužna godišnjica u gradu podno Trebevića: Dan kad smo ostali bez Denisa

Prošlo je 11 godina od smrti sarajevskog dječaka Denisa, a čini se da nismo mnogo naučili kada je vršnjačko nasilje u pitanju. Godinama poslije imali smo tragični slučaj Mahira Rakovca, a samo je pitanje koliko slučajeva vršnjačkog nasilja ostaje duboko skriveno i nikada ne ugleda svjetlo dana, dok sudbine Denisa Mrnjavca i Mahira Rakovca jasno ilustruju kako je samo jedan trenutak dovoljan da se nasilje pretvori u tragediju od koje se nikada ne oporave brojne porodice, ali i društvo u cijelini. 

"Ovaj dan je dosta tužan i teško je razdvojiti emocije od svega. Bez obzira koliko je prošlo godina vrijeme ne liječi rane, nama naš prijatelj nedostaje, ali evo trudimo se na ovaj datum svake godine sjećati ga se. Na taj način šaljemo oštru poruku jer je Denis postao sinonim za generalno nasilje, posebno nad mladim ljudima u Sarajevu. Želimo poslati poruku da mladi ljudi koji su stradali zbog ovog nasilja nisu, niti će biti zaboravljeni", rekao je na obilježavanju desete godišnjice Denisove smrti njegov prijatelj Vedran Ljevarević.

Majka Denisa Mrnjavca - Ana Mrnjavac istaknula je tokom obilježavanja desete godišnjice kako je tragična smrt njenog sina trebala biti opomena svim Sarajlijama, ali se to nažalost nije dogodilo, a slučajevi vršnjačkog nasilja svakodnevna su pojava.

"Čujem svima je jako brzo prošlo, a meni je zaista teško i tužno, sve ovo mi je dugo i predugo, svaki dan mi je godina. Svi gledamo iz neke različite perspektive na vrijeme i događaje. Mislila sam da će ova tragedija biti i opomena za sve u ovom gradu, prije svega za mlade koji su skloni delinkvenciji i nasilju, ali svjedoci smo da se takve stvari svakodnevno događaj i dalje", rekla je Mrnjavac i dodala:

"Ja poručujem svih ovih deset godina, ali i danas, da se sve nosi iz porodice i od prvog dana svi roditelji trebaju biti svjesni i odgovorni za svoju djecu i njihovo ponašanje. Mnogi odgovornost prebacuju na školu i društvu. Istina, svi su pomalo zakazali, živimo u postratnom periodu i sve je to posljedica naše realnosti, ali porodica je osnovna ćelija iz koje sve potiče, te tu djecu treba vaspitavati i odgajati, ali i biti prisutan kroz cijeli njihov život. Sve to kako bi od te djece napravili buduće ljude, odgovorne i sposobne za buduće obaveze", istaknula je Mrnjavac.