Historijska baština Hercegovine: Džamija u Rabranima kod Neuma

Nedavni slučaj džamije u selu Rabrani kod Neuma koju je inspekcija zapečatila zbog navodne nezakonite dogradnje, odnosno izgradnje džamijske munare - a nakon što su prethodno dugo ignorirana utemeljena nastojanja mještana da u novim vremenima organiziraju svoj vjerski život - iznova nameće potrebu istraživanja i šireg predstavljanja kulturno-historijske baštine na području srednje i južne Hercegovine.

Suprotno nekim pozitivnim tokovima, primjerima Bošnjaka iz Bugojna koji gradi katoličku crkvu na svojoj zemlji, ili Hrvata Tomislavgrada koji pomažu susjede Bošnjake da podignu svoju džamiju, nastojanja radikalnih nacionalističkih koncepata koji problematiziraju čak i vidljivost simbola jedne etničke grupe (ma o kojoj se radilo), na tragičan način podsjeća na užase devedesetih.

Tada je kulturno-historijska baština bjesomučno razarana čak i na područjima gdje nije bilo ratnih dejstava, a kako bi se uklonili tragovi prisutnosti onih kojih više nije trebalo da bude. Samo zato jer se obrisi takve historije nisu uklapali u vizure onih koji su pisali "novu povijest". Zato današnji
primjeri u svakom smilu jesu opaki predznaci.

Trending

Božićna misa u sarajevskoj Katedrali: Neka se na blagdan života čuje glas protiv svakoga nasilja

Bogatstvo bh. baštine

Umjesto bilo kakvih rasprava, valja podsjećati na historijski utemeljene izvore koji iznova otkrivaju bogatstvo naše bosanskohercegovačke domovine u svojoj njezinoj različitosti...

Ovaj serijal nastoji afirmirati upravo te vrijednosti.Selo Rabrani se nalazi na području općine Neum, između Donjeg i Gornjeg Hrasna. Od Čapljine je mjesto udaljeno 34, od Stoca preko Bjelevića 18 kilometara.

Najveći istraživač baštine Bošnjaka Hercegovine, sakupljač historijske i rukopisne građe, arhivist, historičar i poliglota, rahmetli Hivzija Hasanedić (1915.-2003.) piše u svojem djelu "Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini" da u Rabranima postoji džamija za koju se misli da je sagrađena odmah nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.

Zadužbina je, dodaje Hasandedić, Tucakovića koji su jedini u ovom mjestu stanovali. Smajo Tucaković dao je kuću u vakuf pa je džamija na tom mjestu sagrađena. Imala je dimenzije oko 7x6x5 metara, bila je pokrivena krovom pod pločom. I bez munare.

Beg hadži Ibrahim Mehmedbašić iz Stoca dao je novčani prilog za izgradnju ove džamije. Upisana je u gr. ul. k.o. Donje Hrasno broj 227, kat. čest. 1485 i zaprema s podvorjem 64 kvadratnih metara.

Prvi imami ove džamije bili su braća Avdo i Alija Tucaković, a poslije Avdin sin Jusuf. Salih Aličić bio je imam ove džamije do 1937. do 1939. godine. Njega je na ovoj dužnosti naslijedio Mehmed Tucaković, i bio je posljednji stalni imam ove džamije.

Džamija je 1942. godine porušena, a obnovljena je tek 1962. godine. Od završetka Drugog svjetskog rata džamija nema stalnog imama i otvarala se samo preko ramazana kada bi imamsku dužnost u njoj vršili pretežno učenici Gazi Husrev-begove medrese.

Ali-paša Rizvanbegović u Hrasnu

Za vrijeme stare Jugoslavije, sagrađen je 1936. kod džamije mekteb koji je, također. u toku II svjetskog rata djelomično srušen. On je odmah poslije rata opravljen i u njemu se klanjalo sve do obnove džamije 1962. godine.

Hasandedić bilježi da je Ali-paša Rizvanbegović, hercegovački vezir i valija, imao je kulu u Hrasnu. Na području Gornjeg i Donjeg Hrasna podignuto je za turske uprave nekoliko čardaka koji su bili vlasništvo muslimanskih porodica iz Ljubilnja i Stoca. 

Derviš-aga Grebo imao je 1284. hidž. godine (1867) čardak u Donjem Hrasnu. Svi ovi čardaci su srušeni za vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875. do 1878. godine i danas im se, pisao je Hasandedić, "na nekoliko mjesta vide ruševine". Neki hadži Mahmud-aga iz Dubrava poklonio je 1080. hidžretske godine (1670) godine nekom siromahu Baliji baštinu u selu Mirilovići u nahiji Hrasno, u kadiluku Gabeli.

Salih Hadžiosmanović je imao 1291. (1874) godine vinograd u Hrasnu...

"U Rabranima su do 1992. godine živjeli samo Tucakovići, kada je od strane vlasti samozvane hrvatske republike Herceg-Bosne iseljeni bez prava na povratak" navodi Hasandedić.

U Donjem Hrasnu su za turske uprave imali posjete: Behmeni, Čengići, Dizdari,
Duranovići, Galešići, Gavranovići, Huskovići, Kadrići, Kapetanovići, Karabezi,
Mehmedbašići i Tucakovići.