Halilović: Ukidanje naziva B/H/S jezik vodi nacionalnom podvajanju

Senahid Halilović, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, predsjednik
Slavističkog komiteta BiH, te autor Pravopisa bosanskoga jezika, koautor Gramatike
bosanskoga jezika i Rječnika bosanskoga jezika, za Radiosarajevo.ba komentira instrukciju Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo kojom se tretira pitanje upotrebe jezika u školama u KS.

Profesor Halilović nudi i rješenja za ovo pitanje, ali i još jednom naglašava da stanovnike BiH spaja jedan, zajednički jezik.

"Instrukcija resornog ministarstva nije dobra. Ona vodi nacionalnom podvajanju u osnovnim školama Sarajevskog kantona i znači pristajanje na postojeću praksu segregacije učenika po nacionalnom osnovu širom BiH. Sarajevo je prijestonica BiH, a iz nadležnog ministarstva sa sjedištem u Sarajevu treba odašiljati posve drulčije odluke i poruke: da stanovnike BiH spaja jedan, zajednički jezik koji oni imenuju različito (bosanski, hrvatski, srpski), da jezik u BiH može biti samo sredstvo, a ne uzrok društvenih podvajanja, da su bosanski, hrvatski i srpski standard potpuno međusobno razumljivi i toliko slični da se mogu podučavati zajedno, u istoj učionici, da je u BiH kao višenacionalnoj zajednici poželjno da učenici uz ovladavanje jednim standardom stječu i osnovna znanja, osobito ispravne stavove u vezi s druga dva jezička standarda", kazao je prof. Halilović.

On smatra kako nastavu u osnovnim školama treba izvoditi prema zajedničkom nastavnom planu i programu (u školama Sarajevskog kantona – prema bosanskohercegovačom planu i programu).

"Nastavu iz svih predmeta treba izvoditi na jednom od tri standarda – prema izboru
predmetnog nastavnika. Naprimjer, u jednoj osnovnoj školi (a tako i u srednjoj, tako i na
fakultetu) fiziku predaje jedna nastavnica / profesorica (usput: kosa crta znači: ili, odnosno). Ona to odlično radi na svom hrvatskom standardu. Njen kolega matematičar u učionici svakodnevno potvrđuje ne samo da je znalac svoje struke nego i da odlično vlada svojim bosanskim standardom. Njihove dvije kolegice predaju maternji jezik. Jedna svoj maternji jezik imenuje bosanskim, druga srpskim. Ova prva predaje na svom bosanskom standardu, druga na svom srpskom (ijekavskom) standardu. Jednom učeniku predaje jedna nastavnica, njegovoj starijoj sestri druga, i nikako da se dogovore u vezi toga koja je bolja", pojašnjava profesor.

Prema njegovim riječima, učenici u istom razredu mogu učiti iz raznih udžbenika (na različitim standardima). Također navodi kako je nastavnik dužan uvažiti izbor učenika u  pogledu standarda i osigurati ravnopravnost svih triju standarda u nastavi.

"Naprimjer, nastavnik matematike izvodi nastavu na svom (npr. bosanskom) standardu, jedan se učenik javlja i nešto pita na svom (npr. srpskom) standardu, drugi učenik pita ili odgovara na svom (npr. bosanskom) standardu, javlja se jedna učenica na svom (npr. hrvatskom) standardu – i svi u učionici potpuno su ravnopravni u pogledu izbora jezičkih sredstava, i toliko su u svojoj svakodnevici svikli na to šarenilo i bogatstvo varijacija da niko više i ne primjećuje formu, svi su fokusirani na sadržaj, na suštinu", rekao je za Radiosarajevo.ba Halilović.

 Nadalje navodi kako su bosanski, hrvatski i srpski jezik proglašeni službenim jezicima u BiH.

"U skladu s tim, u osnovnim školama u BiH (a tako i u osnovnim školama Sarajevskog kantona) moguće je koristiti jedan od spomenuta tri službena naziva – prema izboru nastavnika. Isto vrijedi i za skraćenice tih naziva: bos., hrv., srp. (skraćenica b/h/s nije prihvaćena u normativima triju standarda). U dokumentima (u dnevniku, đačkoj knjižici, svjedodžbi i dr.) upisuje se naziv jezika za koji se opredijelio učenik (ili roditelj u njegovo ime)", zaključio je prof. Halilović.