Grupa novinara napustila javnu raspravu o kriminalizaciji klevete: "Ovo je uvredljivo"

/ Komentari (3)

Povratak na članak
Objavite komentar kao gost ili se prijavite.

NAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.

Habuhabuhabu

Jad i bijeda. Velika većina ih trideset godina zaobilazi istinu, a sad bi da se bore za kao neka prava. Kasno Marko na Kosovo stiže.

fb : Dzemal S.

Evo sta o kleveti kaze Hegel (Zbog aktelnosti malo preskacem da pomognem braci i sestrama novinarima...:))) 22. Kleveta i zastita drzave Hegel poseze za dodatnim razlogom protiv javnog mnijenja. On sumnja da javno mnijenje moze dostici nesto umno. «Javno mnijenje zasluzuje stoga da se isto tako postuje kao i da se prezire…» Izgleda da su samo rijetki sposobni da u njemu otkriju nesto veliko: «U javnom mnijenju je sve, i ono lose i ono istinito, ali, naci u njemu ono istinito stvar je velikog covjeka.» Za onu drugu stranu javnog mnijenja postoji drzava koja bdije: «Sloboda javnog priopcavanja (cije je sredstvo, stampa…)…zadovoljavanje onog zajednickog nagona da se kaze i da se kazalo svoje mnjenje direktno je zasticeno policijskim i pravnim zakonima i propisima, koje njegove pretjeranosti djelomice sprecavaju, a djelomice kaznjavaju…» Hegel, na njegovu srecu, a jos vise na srecu drzave – ili mozda na nesrecu, nije u svoje vrijeme imao posla s drugacijim sredstvima javnog mnijenja, kakva danas stoje na raspolaganju kako (na)ucenim ljudima tako i onim drzavnim. Kazem – na nesrecu, jer da su i on i Knez imali u rukama TV ili radio, a o drustvenim mrezama da ne govorimo, ko zna sta bi sve postigli. Naravno, kao neko ko moderno drustvo i modernu drzavu izvodi iz pojma slobode (koji smo razmotrili ranije), Hegel i o javnom mnijenju i o stampi (novinarstvu) govori sa stanovista slobode. Dijalekticki pristup slobodi prisutan je i ovdje: «Definirati slobodu stampe kao slobodu da se

Potrebno ali

Dobro je da novinari imaju slobodu pisanja ,ali trebali bi odgovoriti je li pisanje lazi dozvoljeno ili kaznjivo.

/ Najnovije