Europski mediji: Berlin i Pariz moraju se konačno zainteresovati za BiH

U članku pod nazivom "U BiH se mnogi boje rata" austrijski Standard piše kako je Rusiji uspjelo da oslabi poziciju visokog predstavnika, ali da ipak nije podnijela veto na produženje misije EUFOR-a.

"Christian Schmidt je na sjednici Vijeća sigurnosti u New Yorku (3.11.2021.) želio objasniti zašto se BiH, zbog napada desno-radikalnog nacionaliste Milorada Dodika na njen suverenitet i integritet, nalazi u egzistencijalno najopasnijoj situaciji od okončanja rata. Umjesto toga je, na inicijativu Rusije, iz teksta o produženju vojne misije EUFOR-a Althea prekriženo njegovo ime i funkcija. Ne samo da nije smio održati govor, već su se prema njemu ponašali kao prema nepozvanom gostu. Rusija je bila u poziciji da ide tako daleko, jer joj je to bio ustupak kako bi pristala na produženje misije EUFOR-a Althea, do kojeg je u konačnici u srijedu i došlo.

Rusija se pobrinula i da se izvještaj Visokog predstavnika u BiH Schmidta izjednači sa izvještajem Dodika. Tako je izvještaj u kojem stoji da je funkcija Visokog predstavnika 'nelegalna' i da RS ima pravo da na sebe prebaci sve nadležnosti djelovanjem Moskve postao službeni dokument UN-a", piše Standard i citira političarku Sabinu Ćudić iz Naše stranke koja kaže da se "zbog krize identiteta EU i NATO-a Zapadni Balkan Rusiji servira na tacni i kao aperitiv".

Trending

Oglasili se studenti nakon masovnih protesta u Srbiji: 'Tek smo počeli'

List citira i britanskog istoričara Marka Attilu Hoare, koji ukazuje na to da NATO sada ima nove članice, koje imaju simpatije prema otcjepljenoj RS, posebno Hrvatska, Slovenija i Mađarska. On pretpostavlja i da će "Francuska i Njemačka, ukoliko nastupi najgori scenario, sarađivati sa Rusijom".

Standard dodaje i kako je u Sarajevu, pored straha od rata, vidno djelovanje civilnog društva i građanskih inicijativa. Tako je u utorak grupa Bošnjaka, Srba i Hrvata kritikovala "neprincipijelno ponašanje i aktivnosti diplomata, koji pregovaraju sa šefovima etnonacionalističkih stranaka i na taj način potkopavaju demokratske institucije i Dejtonski sporazum".

Oni osuđuju i miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje poslove BiH i podvlače u svom papiru kako je BiH "stotinama godina multietnička i multikonfesionalna zemlja i da je ta raznolikost i danas oblik života koji tamo preovladava", piše Standard.

Standard donosi i komentar Adelheid Wölfl koji počinje konstatacijom da je za Bosance trenutna situacija u BiH sablasno slična onoj 90-tih godina. Apeli sa izložbe "Evropo, probudi se!" u Istorijskom muzeju u Sarajevu, koji su EU upućivani tokom rata, poput 'Pomozi nam u našoj borbi za multietničku BiH" ili "U Sarajevu umire Evropa" čine se aktuelnijim nego ikada. Ali, Evropa i Amerika spavaju i prepuštaju teren Rusiji. A Rusija je na tom terenu najuspješniji igrač. Za Moskvu je BiH igralište, na kojem trijumfira. Stara Trumpova garda američkih diplomata, koja još nije zamijenjena ljudima od Bidenovog povjerenja, i dalje nanosti štetu. A Evropljani stalno prave promašaje dijelom zbog ignorantnosti a dijelom zbog neinformisanosti.

Oni diskutuju o Izbornom zakonu, umjesto da sankcioniraju Dodika, rade na uspostavi povjerenja i traže da se cijela regija razoruža. Bosanke i Bosanci znaju da se ne mogu osloniti na EU i NATO. Tu lekciju su bolno naučili u ratu (1992 1995). A i sada se osjećaju izdani od strane Zapada, koji i institucije za provedbu Dejtona ostavlja na cjedilu. Kada je Inzko tražio od visokog predstavnika EU Josepa Borella da sankcionira Dodika, ovaj mu nije ni odgovorio na njegovo pismo. Za Dodika je to poziv da uz pomoć Rusije i Srbije sve više podriva suverenitet BiH. Pri tom i hrvatski etnonacionalisti poput predsjednika Zorana Milanovića, tretiraju BiH kao koloniju, o kojoj se može pregovarati sa Erdoganom i Vučićem. Miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje poslove BiH, uvijek je ovoj zemlji štetilo. I to bi se trebalo shvatiti u Briselu. Evropo, probudi se, još nije prekasno", piše u komentaru koji je objavio austrijski Standard.

"Politika EU u Bosni i Hercegovini, pa i na Zapadnom Balkanu, bila je na silaznoj putanji otkako je, prije 15-ak godina, EU preuzela uzde u svoje ruke. Sada, u kooperaciji sa SAD-om i Velikom Britanijom, EU taj neuspjeh nastoji zakamuflirati smirivanjem separatista u BiH, besplatno prepuštajući geopolitičku pobjedu svom protivniku Rusiji", pišu za EU Observer Bodo Weber i Valery Perry. "To praktično znači dogovore s nacionalističkim vođama ka ubrzanoj etnoteritorijalnoj dezintegraciji države – koja ne bi protekla mirno".

List kao primjer navodi dolazak u Sarajevo Angeline Eichhorst, direktorice Diplomatske službe EU za Evropu, koja se "udružila" sa američkim pregovaračem Matew Palmerom kako bi pritisla glavne bošnjačke ali i nenacionalističku opoziciju da prihvate dogovor oko reforme Izbornog zakona, koja bi pravno i institucionalno produbila etničku podjelu. Istovremeno, nastavlja EU Observer, "Dodik u dosluhu sa HDZ-om i ohrabren Zagrebom i Beogradom, pojačava svoj deceniju i po dug napad na ustavni poredak zemlje."

U analizi se pojašnjava kako je najnovija eskalacija evoluirala nakon što su diplomati EU i SAD, uz podršku srednje rangiranih dužnosnika u Washingtonu i Bruxellesu, osmislili međustranačke razgovore o izbornim reformama i takozvanoj "ograničenoj ustavnoj reformi". To su de facto bili konspirativni razgovori, u cilju zadovoljavanja neispunjenih nacionalističkih agendi političkih čelnika, prije svega one Dragana Čovića, šefa HDZ-a BiH, koja želi sačuvati svoj primat među biračima bosanskih Hrvata.

Potom je tadašnji visoki predstavnik EU-a u BiH Valentin Inzko, nakon pritiska EU i SAD-a da podrži dogovor koji su posredovali, odlučio da nametne Zakon protiv negiranja genocida, što je bio moralno razumljiv potez ali bez ikakvog strateškog okvira ili podrške. Taj potez izazvao je odlazak bosanskih Srba iz državnih institucija. To je otežalo život i njegovom nasljedniku, Nijemcu Christianu Schmidtu.

Eskalaciji je dodatno doprinijela Schmidtova loše osmišljena nominacija od same njemačke kancelarke Angele Merkel, bez jasne strateške politike ili plana, navodi se dalje u tekstu.

"To je potaknulo Dodika da dovede u pitanje imenovanje Schmidta ali i Ured visokog predstavnika OHR, što je podržala Rusija."

U članku se dodaje da je i sam Dodik bio iznenađen ponašanjem EU i SAD-a i izostankom reakcije, što ga je prema nekim izvještajima natjeralo da svoje prijetnje poveća i ode dalje nego što je namjeravao ići.

Raspoređivanje trupa EUFOR-a i NATO-a u strateški grad Brčko, autonomni distrikt koji polovi RS, pokazalo bi stratešku volju EU-a da spriječi ozbiljan izazov sigurnosti i teritorijalnoj cjelovitosti BiH, kaže se dalje u analizi EU Observera i dodaje da ta volja ne postoji. "Umjesto toga, prazninu su popunili niži zvaničnici Eichhorst i Palmer, a oboje su bili i ključni igrači u opasnom nastojanju EU-a i SAD-a da dođe do razmjene teritorija između Kosova i Srbije 2017-20."

Ti isti igrači u BiH, kako se čini, "imaju namjeru smiriti obje nacionalističke agende" paketom dogovora: "Dodik bi dobio značajan dar u obliku državne i vojne imovine, čiji je zakonski vlasnik država BiH, koja bi bila dodijeljena entitetima (ili kantonima u FBiH), što je ključna stavka na Dodikovoj listi želja, u zamjenu za odustajanje od secesionističkih koraka; dok bi HDZ BiH dobio svoj aranžman za reformu Izbornog zakona, osiguravajući sebi mjesto u tročlanom Predsjedništvu zemlje putem izbornog inženjeringa."

Takav dogovor produbio bi etnoteritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine i postavio temelje za postupno rasparčavanje, potpomognuto i legitimirano od EU i SAD-a. Proglašavanjem pobjede i tvrdnjom da je zemlja ispunila uslove za zatvaranje OHR-a ("rješavanje" pitanja državne i vojne imovine, koje je dugo blokirano protivustavnim djelovanjem RS-a, temelj je 5+2 uslova za zatvaranje) uklonio bi se posljednji izvršni instrument međunarodne zajednice za zaustavljanje silazne spirale, zajedno sa (okončanjem misije) EUFOR-a, kaže se u analizi EU Observera i zaključuje: "Glavni gradovi EU-a, posebno Berlin i Pariz, moraju se konačno zainteresovati za situaciju u BiH. Eichhorst bi morala biti zamijenjena a visoki predstavnik EU Borrell, kako se traži u pismu koje su 21. oktobra potpisali zastupnici iz četiri glavna poslanička kluba u Evropskom parlamentu, mora konačno početi raditi svoj posao".